Izazov Igara 2028.

Igor Montanari Knez: Američki horizonti rukometa i vaterpola

Igor Duvnjak

SMJER KALIFORNIJA - Igor Montanari Knez/Foto M. JURČIĆ

SMJER KALIFORNIJA - Igor Montanari Knez/Foto M. JURČIĆ

Ništa nije bez razloga, tako ni naše »kuhanje« oko rukometa. Long Beach, grad u kojem živim, domaćin je olimpijskog turnira u rukometu te u vaterpolu na Igrama 2028. godine - kaže Montanari Knez



RIJEKA Da ona o životu koji romane piše nije isprazna parola svjedoči i priča crikveničkog rukometnog golgetera Igora Montanarija Kneza, koji se s jadranske obale otisnuo do dalekog Tihog oceana, gdje sve jače odjekuje njegov glas u diljem svijeta spominjanoj Kaliforniji.


Uspješan u tamošnjem sportskom i poslovnom životu, u suradnji s prijateljem i nekadašnjim suigračem, bivšim trofejnim riječkim reprezentativcem Krešimirom Kozinom, sada adutom našičkog Nexea, u kojem je i reprezentativac Tin Lučin, otvara si stalno nove horizonte, među inima i o razvoju rukometa u ovoj velesili, ali ne zaboravljajući pritom Lijepu našu.


– U SAD sam došao još 2021. s konceptom Monty’s Dog Beach, u Crikvenici sa suprugom Rubi započetnim pet godina prije. Otvarali smo ga nadalje na Rabu pa u slovenskom Portorožu. Kada je pak u nas sve stalo zbog koronavirusa, u pet američkih godina taj projekt se tamo sjajno profilirao, stigavši u kalifornijski Long Beach – kaže Montanari Knez, koji uvijek uzdiše za rodnim krajem iz kojeg uskoro opet kreće put SAD-a.


Tri države




– U tek nešto više od desetljeća projekt se proširio na tri države, iz Hrvatske na Sloveniju i SAD te na dva kontinenta, iz Europe u Sjevernu Ameriku. Najponosniji sam baš na ovaj u Long Beachu. Tu se dogodilo jako puno zanimljivih stvari. Moj veliki prijatelj i bivši suigrač Krešo Kozina i ja otvorili smo mjesta na kojima ćemo iznajmljivati opremu za plažu među kojom su i košarkaške lopte.


Avangardna je to tamo priča obzirom na njihove zakone. Recimo, naš je jedan od samo tri bara na kalifornijskoj obali od Malibua do Laguna Beacha u razmaku od 100 kilometara koji na plaži smiju posluživati alkoholna pića. Uglavnom, Krešo i ja uspjeli smo ostvariti nešto što postoji u Miamiju, na Floridi, ali nije postojalo u Kaliforniji.


Čovjek koji se već godinama ne treba predstavljati u rukometnom svijetu, imao je i ima što reći Amerikancima o sportu iznimno popularnom u ostatku svijeta.


– Počeli smo tamo pričati rukometnu priču. Čim sam došao, učlanio sam se u jedan tamošnji klub, tek šale radi spominjem da sam bio MVP na jednom turniru koji smo osvojili pa sam poručio »mogu se umiroviti kada sam na vrhuncu«. Ništa nije bez razloga, tako ni naše »kuhanje« oko rukometa. Long Beach, grad u kojem živim, domaćin je olimpijskog turnira u rukometu te u vaterpolu na Igrama 2028. godine.


Novo rađanje RK Crikvenica

Rukometni klub Crikvenica je u danima slave s brojnim zvučnim imenima imao značajnu ulogu u elitnom razredu, Igor i prijatelji žele ga vratiti na staze uspjeha.


– Robert Manestar, Krešo Kozina, ja te ostali koji su bili angažirani oko kluba, kao i moji bivši suigrači, iduće ćemo godine vratiti, osnovati iznova RK Crikvenica. Sjetimo se da se naša reprezentacija kada je on bio u klubu, spremala baš u Crikvenici za zlato na OI 2004. godine. To sve je nekakva naša dužnost, želimo da to postane opet onaj pravi klub. Inače, Ivica Šubat već radi na monografiji o crikveničkom rukometu, sve je u sklopu vraćanja u život našeg starog dobrog kluba.

Ambasadori


Na spomen ovih loptanja na parketu i u vodi od radosti zaigra srce svakom ljubitelju sporta u Hrvatskoj, tako i u onom Montanarija Kneza kao istaknutom rukometašu. Itekako bi poželio da hrvatska rukometna i vaterpolska reprezentacija zaigraju praktički u njegovu susjedstvu.


– S obzirom na našu ljubav za rukomet, naravno i za vaterpolo, rodila se odmah ideja da mi, preko raznih naših kontakata i brojnih poznanstava u Kaliforniji, budemo naši hrvatski ambasadori za olimpijske turnire 2028. godine, da se sve, kada je riječ o ovim sportovima, prebaci u Long Beach, grad u kojem živim. Imamo kontakte u Hrvatskoj, Krešo i svoje u Europi, nadamo se najboljem.


Inače, tamo smo uz pomoć Rusa Jana Viktorova, s kojim sam igrao osnovali rukometni klub, Los Angeles Eagles, postali prvaci SAD-a ove godine. Doveli smo zvijezde, osvajače medalja s Olimpijskih igara i Svjetskih prvenstava, od Williama Akambrea do Michaela Krausa, Vida Kavtičnika, našeg dečka Domagoja Sršena. Kao prvaci SAD-a igrat ćemo na Svjetskom klupskom prvenstvu. Cilj nam je popularizirati rukomet.


Kontaktiram s Gradom Long Beacheom i gradonačelnikom oko toga, a sve ovdje gdje se održavaju olimpijski turniri u koje oni ulažu stotine milijuna dolara. Dobili smo »zeleno« za ulazak u škole i educiranje djece u rukomet, itekako bismo htjeli »amerikanizirati« taj sport. Ove dvije godine su sjajna šansa za to.


Itekako bih želio da Hrvatska kuća za OI iz San Pedra bude prebačena u Long Beach ili barem da tu dođe hrvatska reprezentacija, a naša reprezentacija u moje susjedstvo s obzirom na to je dvorana odmah blizu zgrade u kojoj živim. U blizini je i bazen, toplo se nadam da ću ovdje vidjeti našu rukometnu i vaterpolsku reprezentaciju, a mislim da su to jedina dva ekipa sporta u kojima možemo uzeti medalju.