LUBENICE – U Muzeju ovčarstva u Lubenicama predstavljen je projekt »Revitalizacija tradicijske glazbe kvarnerskih otoka« koji provodi Udruga sopaca i kantura otoka Krka, s ciljem očuvanja i promicanja vrijedne nematerijalne kulturne baštine otočnog prostora.

Nakon što je domaćin, Mario Šlosar, u ime Muzeja ovčarstva, opisao kako je osnovan muzej u Lubenicama i koje se aktivnosti tu provode, sam projekt revitalizacije tradicijske glazbe okupljenima je predstavio tajnik Udruge Darko Dujmović.

Naglasak je stavljen na obnovu creskog kanta, dokumentiranje tradicijske glazbe te razvoj edukativnih sadržaja namijenjenih mlađim generacijama.

Posebno je istaknuto da je dvoglasno pjevanje na otoku Cresu danas kritično ugroženo. Dujmović je opisao kako su na Krku, suočeni s opasnošću od nestanka izvornog dvoglasnog pjevanja jer je preostalo svega nekoliko kantura raspršenih po otoku, pokrenuli školu kanta u koju su se uključili mladi pa danas djeluju čak dvije škole, jedna u Korniću i druga u Krasu.

– Danas su nam naši susreti srijedom postali nužnost jer bez njih bi bilo kako da ni maše na nedilju – rekao je Dujmović i dodao da bi projekt pravi smisao dobio kad bi se i na Cresu netko ulovio u koštac s tim problemom.

Predaja zapisa

U sklopu programa upriličena je i svečana predaja notnih i audiozapisa Folklornom društvu Orlec. Zapise je predsjednici Društva Ivi Stambolija Mužić predao voditelj projekta Andro Manzoni, čime je simbolično potvrđena važnost suradnje s lokalnom zajednicom i aktivnim nositeljima tradicije.

– Proteklih mjeseci istraživali smo arhivu Instituta za etnologiju i folkloristiku, kao i zapise Radija Rijeke te različita usmena svjedočanstva i sjećanja kazivača. Prikupili smo vrijedne audiozapise koje smo potom transkribirali i zapisali u note.

Na mehu je zasvirao posljednji stanovnik Lubenica Dinko Mlacović

Izradili smo notaciju prilagođenu stručnim glazbenicima, ali posebnu notaciju koju koriste sopci i kanturi. Tijekom tri mjeseca radili smo s pjevačima koji su učili izvorne creske napjeve, a prije završetka snimili smo njihove izvedbe tako da sada imamo precizne notne i audiozapise starinskih pjesama koje smo predali Orlečanima – pojasnio je Manzoni.

U nastavku programa predavanje je održala prof. dr. sc. Diana Grgurić s Odsjeka za kulturalne studije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, koja je okupljenima ponudila širi društveni i kulturni kontekst važnosti očuvanja tradicijske glazbe. Njezino izlaganje imalo je i motivacijsku dimenziju, ali je njima također željela istaknuti sve jače globalizacijske procese koja vode prema svojevrsnoj monokulturi, u kojoj se raznolikost potiskuje pod diktatom tržišta i popularne kulture.

Lokalne posebnosti

– Kao što u prirodi govorimo o bioraznolikosti, tako i u kulturi moramo govoriti o kulturnoj raznolikosti. Globalizacijski procesi i tržišna logika dovode do toga da se sve pretvara u robu, a pod tim kotačem nestaju male, lokalne posebnosti. Upravo zato je važno da krenemo od pojedinca, od jednog čovjeka, od jednog glasa. Nije presudan broj. Sve počinje od jednoga, a onda dolazi drugi glas i tako dalje – naglasila je Diana Grgurić.

Iva Stambolija Mužić, Darko Dujmović i Andro Manzoni

Posebno je istaknula da su tradicijski napjevi »zvukovi povijesti« te da oni čine dio identitetske i akustičke slike prostora.

– Ovako je zvučala naša povijest. Kao što obnavljamo stare kuće i pazimo da ne zamijenimo svaki prozor plastikom, tako moramo rehabilitirati i našu akustičku sliku. Moramo biti graditelji kulture. Ako želimo da naši prostori žive, onda trebamo njegovati ono što ih čini posebnima i to nije samo baština prošlosti, nego i vrijednost budućnosti – poručila je, dodajući da upravo autentičnost i zajedništvo mogu postati temelj nove kulturne vitalnosti lokalne sredine.