Foto Instagram / udruga Frendofon
Jedan od najtežih triatlonskih izazova izdržljivosti uključuje plivanje, bicikliranje i trčanje i u svakom pojedinačnom sportu treba svladati 8.900 metara
povezane vijesti
“Ja sam Maja. Mama sam najviše, a onda sve ostalo. Bućkuriš svega i to me veseli””, rekla je skromno Maja Bonačić iz Zagreba. Za sve koji je ne znaju, ona je majka 14-godišnje Kale, psihoterapeutkinja, humanitarka, ultramaratonka koja je nedavno postala prva žena na svijetu koja je završila Everestman te aktivistica.
“Što je Everestman?”, pitate se sigurno. Riječ je o jednom od najtežih triatlonskih izazova izdržljivosti koji uključuje plivanje, bicikliranje i trčanje i u svakom pojedinačnom sportu treba svladati 8.900 metara, odnosno visinu Mt. Everesta. Maja je tako prošla skoro 9 kilometara plivanja, više od 200 kilometara pedaliranja te više od 100 kilometara trčanja. I sve to bez spavanja.
Josip Mikacic/PIXSELL
Tri uspona na Everest
Njezin pothvat od prije dva tjedna odvio se u sklopu humanitarne akcije “Zaigrana pedala za Frendofon” u kojoj se prikupljaju sredstva za programe podrške djeci s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima koje provodi karlovačka udruga Frendofon. U izazov je krenula 28. ožujka s bazena u Sesvetama gdje morala odraditi plivački ultramaraton u dužini od 8900 metara.
Foto Instagram
Završetak izazova i doček prvotno su bili planirani na Sljemenu, no zbog upozorenja HGSS-a posljednji dio održao se na Zelenoj magistrali gdje je odradila 26 uspona (oko 222 kilometara) kako bi skupila 8.900 metara visinske razlike. Za kraj je napravila 26 uspona istim putem pri čemu je skupila 109 kilometara trčanja i još jednom skupila tih 8.900 metara uspona. Dosad su tu zahtjevnu disciplinu prošla samo dva muškarca. Maja je izazov završila za manje od 48 sati.
Foto Claudia Bošković
“Hvala svima od srca!! Trebat će mi vremena da pročitam sve poruke i komentare. Hvala svima na podršci, trudu i navijanju. Dužna sam jednu za ljubitelje statistika. Naime, nemojte raditi run everesting na cesti od bike everestinga jer ćete onda kao ja trčati 109 kilometara. Impresionirana s plivanjem. Hvala svima koji ste došli, dužna sam vam. Naime, ovo sam postavila sebi kao još jednu pustolovku, ali sam zaboravila da na pustolovkama nisi sam, nego u timu. Vi i Udruga Frendofon ste bili moji tim”, napisala je Maja na Facebooku.
“U glavi je najteže”
Inače, udruga za inkluziju i promicanje kvalitete življenja djece i mladih s teškoćama Frendofon osnovana je u srpnju 2018. s primarnom zadaćom biti podrška pri inkluziji djece i mladih s teškoćama u društvo, kako osnaživanjem kapaciteta osoba s teškoćama, tako i educiranjem te pružanjem podrške lokalnoj zajednici kako bi ona osobe s poteškoćama lakše prihvatila i razumjela.
Od samih početaka rad Udruge ponajviše je posvećen uključivanju djece s teškoćama u razvoju u društvo. Odnosi se na razvoj socijalnih vještina kod djece s poteškoćama u razvoju, podršci obitelji, edukaciju i podizanje svijesti u društvu.
Foto udruga Frendofon
“Fizički mi nije bilo tako teško sve odraditi, u glavi je bilo najteže. Iako je prošlo više dana od Everestmana i dalje sanjam da mi je ostao još jedan krug za odraditi. Nisam imala trenutak gdje sam pomislila da ovo neće ići. Kako je ta prva noć prošla i to jutro, baš sam se dobro osjećala pa sad već mogu procijeniti kada stvari ne idu dobro za moje tijelo. Super sam se osjećala. Bilo mi je teško u par situacija, ali ne tako da bi htjela odustati”, kazala je Maja.
“Meni to sve traje puno kraće. Ti kad ne spavaš nemaš osjećaj da je prošlo tri dana, dvije noći. Zanimljivo je koliko ti inače stvari obaviš u tri dana. Nekome se cijeli život odvije u tri dana. Meni to sve izgleda kao jedna aktivnost, kao jedan dan gdje se nešto izmjenjuje, ali je sve isto. Ja sam 52 puta išla istim putem, samo na jednom usponu pada kiša, na drugom je sunce. Zapravo je stvarno delirično”, priča nam.
Zaspala na biciklu
Kaže da joj je najgori bio 16. uspon na trčanju jer taman bilo pred zoru i počelo joj se jako spavati. Ispričala nam je kako joj se na jednoj utrci u Istri prije dvije godine dogodilo da je zaspala na biciklu.
“Cijelo vrijeme sam se borila da ne zaspim i bio je duži spust na makadamu i zaspala sam. Ti se cijelo vrijeme boriš – nemoj spavati. Kako mi se volan zatresao, skrenula sam u desno i onda me to probudilo i samo sam stisnula kočnice. Nisam pala”, istaknula je.
Bonačić surađuje s udrugama koje se bave s djecom s autizmom i ostalim poteškoćama kroz centar koji vodi i kada je vidjela da postoji Everestman, odmah je odlučila da želi sudjelovati.
“Želim to napraviti, to mi je bilo u glavi i onda gledam zašto to ne bi bio korisno i za nekoga. Ne volim taj narativ da se žrtvujem za druge. Ako to već radim, zašto onda da to ne bude dobro iskorišteno. Ja imam izbor radit takve stvari i želim, a oni nemaju izbor. Ja sam si postavila da ću napravit taj Everestman, nije bilo opcije “idem pa ću vidjeti kako će mi biti. Nije mi opcija bila da ne napravim to”, kaže.
14 naslova državne prvakinje
Maja inače ima 14 naslova državne prvakinje u tri sporta i 70 državnih postolja. Zanimalo nas je što je zapravo „gura“ u ovakve ekstremne izazove.
Foto udruga Frendofon
“Činjenica da mogu. To zvuči tako jednostavno. Dokazujem sebi da mogu, želim znati da mogu. Zanima me što moje tijelo može. Krenula sam trčati 2008. godine i nisam mogla tri minute u komadu trčati. Tako da mi je ovo danas fascinatno. Godine 2011. sam službeno krenula trenirati. Stvarno je teško početi trčati i doći do toga da možeš 20-30 minuta u komadu trčati. Inače sam u mladosti imala 3 iz tjelesnog I zvali su me buhtla. Bila sam debeljuca”, rekla je kroz smijeh.
Maja inače trenira svaki dan, a kad ima dan odmora, najviše ga voli provesti u dugoj šetnji sa svojim psom. Kada joj je kćer bila manja, čekala je da ona ode spavati i znala je trenirati između 10 sati navečer i ponoći. Čak ju ni korona nije spriječila da trenira. Tada je odradila maraton u dnevnom boravku tako što je trčala u krug nekoliko sati. Iako uvijek istražuje nove stvari, nešto što još nije probala, priznaje kako se nikada se ne bi bavila alpinizmom, zapravo ništa s visinama.
Sljedeći pothvat
Sljedeći pothvat koji planira je odlazak s reprezentacijom na svjetsko prvenstvo u Mađarskoj koje uključuje 6 dana trčanja – svaki krug je kilometar, a ona se nada napraviti između 700 i 800 krugova. “Vjerujem da ću i to sanjati još dugo poslije”, kaže.
Maja je mnogima sinonim za snagu i izdržljivost, ali kad je uhvati kriza, koristi se nekim mentalnim tehnikama.
“Derem se na tijelo, pričam: ajde možeš to, znaš da će proć’. Krize prođu. Znam imati problema s gastritisom i probavom pa sad već razlikujem kad nešto hoće proći, a kad neće. U Istri prošle godine sam završila druga, zadnjih 12 sati mi je stalno bila mučnina ali sam gurala dalje. Da nisam bila druga bi sigurno odustala”.
Pitali smo je što sport može naučiti ljude o suočavanju s traumom i stresom.
“Mi danas jako teško toleriramo frustraciju i učimo tome svoju djecu. Dajemo im odmah rješenja umjesto da ih pustimo da sami riješe svoj problem. Ljudski rast i razvoj dolazi iz frustracije. Sport je super, neko zdravo mjesto frustracije”.
Foto udruga Frendofon
Kada je riječ o poveznici između autizma i načina na koji društvo reagira na „drugačije“, Maja smatra da ljudi prihvaćaju neku poteškoću samo ako se ona vidi.
“Ako je riječ o depresiji, anksioznosti, bipolarnom poremećaju, autizmu, onda misle da to nije tako. Neki misle da sva djeca koja ne proizvode zvukove i ne ljujaju se, nisu autistični nego samo razmaženi”, kazala je.
Odrastanje u disfunkcionalnoj obitelji
Maja je danas jedna vrlo uspješna žena koja svima može poslužiti kao primjer i inspiracija, ali kako nam kaže, prošlost joj je znala biti teret. Naime, imala je vrlo frustrirajuće djetinjstvo. Odrastala je u disfunkcionalnoj obitelji u kojoj je bilo alkoholizma. Doživljavala je zlostavljanje od strane majke.
“Bilo je – hoćeš preživjeti ili nećeš. Ja vidim puno slomljene djece koja to ne prežive. Uvijek kažem da sam imala sreće jer sam imala osjećaj da sve može riješiti. Nekad me muče stvari koje su van moje kontrole”.
Tvrdi da su to bila neka druga vremena. Krajem osnovne škole joj je postalo jasno da je njezina obiteljska situacija ekstremno loša naspram drugih. Doživjela je i seksualno zlostavljanje od strane susjeda, Priznaje kako si je u osnovnoj školi pokušala oduzeti život tabletama koje našla doma.
“To mi je bio i najgori i najbolji trenutak u životu. Mama kad je došla doma mi je dala čašu mlijeka i poslala me spavati. Nije me vodila na ispumpavanje želudca ili na psihijatriju. Kad se prvi put napila mi je rekla da sam toliko nesposobna da se ne mogu ni ubiti kako treba. Prosvjetljenje sam doživjela i shvatila sam da ona želi da se ja ubijem. No, ja sam jako prkosna osoba. Javio se u meni inat i onda sam pomislila: Baš neću! Imat ću prosjek 5, završit ću najbolji fakultet I bit ću uspješnija od tebe”, rekla je Maja i dodala da su joj energija i motivacija došlE iz ljutnje.
Kontrola nad životom
S majkom danas ne priča. Na psihoterapiji je već 13 godina i priznaje da je imala faze ljutnje. Otac joj preminuo kad je Maji bilo 22 godine, a baka, s kojom je bila najviše povezana, preminula je prije 4 godine. Majku je srela u bolnici prije par godina kada je doživjela spontani pobačaj i tada je shvatila da je ta priča s njom stvarno završena. Kaže da ju nekad ljudi pitaju pomažu li joj roditelji oko djeteta na što ona kaže da nema roditelje.
“Mrtvi su što se mene tiče i oplakani, oboje”, rekla je.
Josip Mikacic/PIXSELL
“Ja sam imala neuspješni pokušaj traženja pomoći u Klaićevoj, ali danas postoje obiteljski centri i centri za mlade, institucije koje rade u interesu djeteta. Nije kao prije, da kad roditelj kaže da to nije istina, da se djetetu ne vjeruje. Djetetu se puno više vjeruje, mladima. Lakše je danas mladima potražiti i dobiti pomoć”, dodala je.
Tek kad se odselila i zaposlila, imala je osjećaj da ima kontrolu nad svojim životom. Radila je brojne honorarne poslove i dalje se educirala da bi mogla biti samostalna. Kaže da je bilo izazovno, ali ističe da kad si motiviran, onda sve funkcionira. Ističe kako nikad nije imala problem s ovisnostima.
Dva tjedna nakon diplome, s 26 godina je rodila dijete. Iako nije planirala biti majka, to ju, uz aktivizam, danas određuje. Danas sa svojim vlastitim iskustvom u obiteljskom domu i s dolaskom kćeri na svijet shvaća da ne može svatko biti majka.
“Da ti dođeš do toga da te vlastito dijete ne voli, ti moraš uložiti puno truda”,ističe.
Za kraj smo je pitali što bi poručila maloj sebi, maloj Maji.
“Maloj sebi bi poručila da izdrži i da će svijet poslije biti jedno puno ljepše mjesto”, zaključila je.
