Nešto manje od sat vremena trebalo je našoj reprezentaciji da pobijedi samu sebe, nadjača svoje slabosti, filozofije mučenja lopte, da bi ugurala loptu u finsku mrežu. Mandžukić je bio najbliži u trenutku kada je lopta prelazila gol-crtu. Cijela je akcija bila toliko jednostavna da je neshvatljivo što su »vatreni« radili u razdoblju do odmora. Ali, tu nije bio kraj hrvatske drame u ovim kvalifikacijama. Dobili smo gol u devedesetoj minuti. Finci su odnijeli bod s Rujevice, Hrvatska je izgubila dva…

Usamljen je bio često Luka Modrić. Angažiran i motiviran cijelu utakmicu, posebice je u nastavku vukao i odigrao veliki broj lopti. Jednom je i raspalio zamalo preko vratnice. Kapetanski je dirigirao orkestrom u kojem je sinoć bilo previše igrača bez sluha i ritma… Čačićeva je vrsta odigrala još jednu utakmicu bez ukusa, boje i mirisa.

Nakon što smo u posljednje tri utakmice postigli samo jedan gol (Vida Kosovu…), i dvaput izgubili, jučer smo dobili novu potvrdu da imamo velikih problema s realizacijom. Ali da bi se zabijalo golove treba stvoriti igru koja će dovesti igrače do pozicije odakle se tresu suparničke mreže. Nije bilo Nikole Kalinića, ozlijedio se Mandžukić, a na kraju je u igru ušao u Duje Čop. Primili smo gol nakon što smo pali u igri poput neke amaterske seoske ekipe.

Puno nereda u igri naše reprezentacije. Put do Moskve, ždrijeb za Mundijal u Rusiji je 1. prosinca, vodi preko Kijeva izbornika Ševčenka gdje nam možda ni pobjeda nije dovoljna za izravni plasman na Svjetsko prvenstvo. Osramotili smo se do kraja. Ova reprezentacija zapravo kroz cijele kvalifikacije nije bila momčad, nije pokazala ništa.

Nije kriv Ante Čačić, krivi su Davor Šuker i Damir Vrbanović, kao i ostali filozofi iz Izvršnog odbora savjetnika Zdravka Mamića. Čačiću su dali da pilotira najmodenijim Boingom, a ima položen »traktorski ispit«. Treneri se ponekad mogu skrivati iza rezultata, sada su goli svi, izbornik i njegovi poslodavci. Cirkusanti.

U prvom poluvremenu naša je reprezentacija demonstrirala besmislenost posjeda lopte (72 posto), u kojem je konačni učinak jedan udarac u okvir gola kojega je uputio stoper Vida! Finci su stali na barikadama svoje tehničke skromnosti, zaigrali na kartu destrukcije, složili momčad u 4-4-2, svi iza lopte, sa gustom šumom na svojih 30 metara, dvije zgusnute linije. Naše su lopte bile spore, akcije lako predvidljive, kao i kretanja igrača. »Silovanje« lopte i igre, bez brzih dodira lopta, bez jasne ideje. Bez slobodnih igrača… Naši igrači stajali su daleko od vrućeg prostora, Mandžukić se borio sam, a do odmora kao prvi napadač nije uputio nijedan udarac.

Hrvatska je individualno sastavljena od dijamanata, ali kolektivno je to ogrlica od ruzinavog željeza. Igra u prvoj dionici bla je ispod razine kvalitete naših igrača, Finci su lako stavili brnjicu našim umjetnicima. Gosti u prvom poluvremenu nisu došli do hrvatskog kaznenog prostora. Tek u nastavku shvatili su da se može igrati s »mekanim i neagresivnim« Hrvatima. Posebice nakon primljena pogotka… Promatrač u razdoblju do odmora, vratar Subašić, imao je puno posla u drugoj dionici, morao spašavati svoju mrežu, da bi na kraju kapitulirao.

Hrvatska crveni od stida.