Messi za reprezentaciju Argentine nikada nije bio – Maradona. Vanzemaljac iz Barcelone, po mnogima najboljih igrač svih vremena, izgubio je, naime, pet finala (tri Copa America i dva mundijala), i u noći koja je ostala za nama igrao je protiv Perua za rusku vizu. Rečeno za Messija vrijedi i za Luku Modrića. Samo je jedan, još uvijek u Hrvata – Zvonimir Boban. Bez obzira na to što je mnogima Luka bolji od Vukasa ili Skoblara. Luku je pod zastavu pozvao Zlatko Kranjčar prije jedanaest godina za prijateljski susret s Argentinom (3:2) u Baselu. Kranjčar, Bilić, Štimac, Kovač, Čačić. Petorici izbornika Luka je svirao prvu violinu! U istom razdoblju Nijemci su osvojili sve (osim prvenstva Europe), sa samo jednim izbornikom, Löwom… Dva su promijenili od Drugog svjetskog rata, mi dvanaest od osamostaljenja, 1990. godine.

Cirkusantski je zbog toga raspravljati o tome što će biti s Čačićem ako ne izbori nastup na Svjetskom prvenstvu. Prije točno godinu dana počeo je kvalifikacijski put koji je trebao biti šetnja vrtom ruža, bez obzira na to što danas svi igraju nogomet, s pretvorio se u hod po mukama. Nakon dva poraza od Islanda i Turske. Nakon tri sljedeća dana (Finska i Ukrajina), Čačić će, jasno je to svima, biti sa štitom ili na njemu…

Odgovornost mora preuzeti kapetan reprezentacije, uzeti ekipu za ruku i odvesti je preko Rujevice i Kijeva do – Moskve i Kremlja na ždrijebu Mundijala u prosincu ove godine. Luka mora odigrati svoje najbolje utakmice u kockastom dresu, bolju od one kada smo na Europskom prvenstvu 2012. izgubili od Španjolske 0:1… U protivnom će postati poput Messija, najveći gubitnik u povijesti svoje selekcije. Svi su jedinstveni u tvrdnji da Hrvatska ima kvalitetu finaliste Mundijala. Bilo je tako i u Francuskoj prošle godine, dok nismo napravili harakiri protiv Portugala. Sami sebe kastrirali (?). Luki je Rusija posljednja prilika da postane – najveći u Hrvata. Ono što Messiju nije uspjelo, barem zasad u Argentini.

U hrvatskoj političkoj vreći otrovnica svi ujedaju, a ista je situacija i s nogometom. Reprezentacija nam je bila tvornica radosti. Večeras na Rujevici mora potvrditi da će to opet postati. Rezultatom i igrom najaviti da će uzdignuta čela napustiti Kijev na putu za Moskvu. Bez obzira na obračune s HNS-om (Šukerima, Vrbanovićima i Mamićima…), preko leđa reprezentacije.

Vatreni trebaju i zaslužuju podršku cjelokupnog naroda. Znam da dosta ljudi, nažalost, reprezentaciju ne doživljava kao svoju (?)… Za stanje u hrvatskom društvu i nogometu najmanje su krivi Mandžukić, Perišić i Brozović, koji blistaju na terenima talijanske »čizme«, ambasadori su naše zemlje. Od ove trojice se očekuje da večeras riješe utakmicu s Fincima, a onda i onu s Ukrajincima u ponedjeljak. U tri dana naši reprezentativci mogu i moraju ispraviti sve što su propustili kroz godinu dana, osam odigranih utakmica kvalifikacija.

Na Rujevici će jamačno biti dobra zabava. Ako su igrači hrvatske vrste shvatili da je sve u njihovim rukama. A ostali su dužnici. Nemaju dovoljno bodova (bitno!) i nemaju prepoznatljiv stil igre (manje važno).

Neka Rujevica bude početak novog razdoblja ove reprezentacije. Čudesnih pojedinaca, problematične igre.

Noć za uživanje u hrvatskom nogometu. »Nikad ne gubite vjeru…«, donio je Vrsaljko parolu iz svoje španjolske svlačionice Diega Simeonea.