Lokaliteti povezani s Domovinskim ratom odnedavno su i službeno uvršteni među zaštićene cjeline u hrvatskom turizmu, čime su dobili status posebnih mjesta pijeteta, ali i važnih točaka kulturno‐povijesne interpretacije. Ova promjena rezultat je izmjena Zakona o pružanju usluga u turizmu, koje su stupile na snagu 11. listopada prošle godine na temelju kojih je Ministarstvo turizma i sporta u javno savjetovanje poslalo i poseban Pravilnik o zaštićenim cjelinama, a u kojem je definirano i opisano ukupno 28 lokaliteta vezanih uz Domovinski rat.

Prema obrazloženju resornog Ministarstva, cilj je osigurati da se lokaliteti vezani uz Domovinski rat tumače dostojanstveno, stručno i povijesno točno, kako bi se spriječile površne, netočne ili namjerno iskrivljene interpretacije koje mogu narušiti razumijevanje hrvatske povijesti i identiteta. Na dokumentu su zajednički radili predstavnici više ministarstava, kao i visokih učilišta te turističkih vodiča i agencija, s time da je dio pravilnika koji se odnosi na Domovinski rat izrađen u suradnji s Ministarstvom hrvatskih branitelja i Hrvatskim memorijalno‐dokumentacijskim centrom Domovinskog rata.

Vukovar, simbol otpora i najvećeg stradanja u Domovinskom ratu / Foto Marko Gracin

A obiman materijal uključuje lokalitete u ukupno 13 županija i Gradu Zagrebu, s time da se najopsežniji dio odnosi na Vukovarsko-srijemsku županiju, odnosno sam Vukovar, simbol otpora i najvećeg stradanja u Domovinskom ratu. Uz brojne podatke o samim borbama, ljudstvu, naoružanju, tu su i informacije o stradavanju kako branitelja tako i civila, kao i svemu onome što je odrađeno nakon Domovinskog rata kako bi se na dostojan način sačuvale uspomene i pokazalo pijetet prema žrtvama strašnih stradanja. Iz iscrpnog opisa svih lokaliteta, izvukli smo neke naglaske.

Bitka za Vukovar

U samom Vukovaru se kao zaštićeni lokaliteti navode Spomen-područje Ovčara, Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru, Mjesto sjećanja – Vukovarska bolnica 1991., Središnji križ na ušću Vuke u Dunav, Vodotoranj, Spomen-obilježje osobama nestalim u Domovinskom ratu, Spomenik Blage Zadre – Trpinjska cesta – groblje tenkova, Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar, mjesta masovnih egzekucija Borovo Commerce i Logor Velepromet. Osim lokaliteta na području Grada heroja, tu su i lokaliteti u Lovasu – spomen-park »Minsko polje« i mjesta masovnih grobnica žrtava iz Domovinskog rata u naseljima Tovarnik, Lovas, Bogdanovci, Bobota, Tompojevci, Tordinci, Stari Jankovci, Ilok i Negoslavci.

Uz ostalo se navodi kako je bitka za Vukovar, koja je trajala od kolovoza do studenoga 1991., završila potpunim razaranjem grada i masovnim zločinima nad civilima i ranjenicima. Tijekom napada na Vukovar, JNA i srpske postrojbe razrušile su ili oštetile više od 90 posto gospodarskih i stambenih objekata u gradu, ne poštedjevši pritom ni bolnicu, ni vjerske, kulturne i povijesne spomenike. Uz ostale stradale lokacije, simboli Vukovara u tom razdoblju zauvijek su postali granatama razoreni i izrešetani Vodotoranj i Vukovarska bolnica.

Ističe se i kako su svojim domoljubljem i hrabrošću hrvatski vojnici i policajci u teškim uvjetima u ljeto i jesen 1991. branili Vukovar od znatno nadmoćnijih agresorskih snaga zaslužili su počasno mjesto u hrvatskoj povijesti…

Na listi su i lokaliteti masovnih grobnica i stratišta, uz ostale – Ovčara poznatija kao najveće pojedinačno stratište u Domovinskom ratu gdje je ekshumirano 200 tijela žrtava. Na listi je, jasno, i Vukovarski vodotoranj, kao i Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru nastalo kao potreba za dostojanstvenim ukopom žrtava, nakon otkrića najveće masovne grobnice u Hrvatskoj poslije Drugog svjetskog rata…

Nepokoreni grad

U Osječko-baranjskoj županiji, priču o povijesti Domovinskog rata priča se kroz priču samog Osijeka koji je bio jedan od najteže napadanih hrvatskih gradova. Od ljeta 1991. bio je svakodnevno granatiran, a simboli otpora – poput crvenog fiće kojeg je tenk JNA pregazio pred kamerama, te grafita »Osijek – Nepokoreni grad« – postali su trajni dio kolektivnog sjećanja. Pod zaštitom su i područje Baranje i istočnog dijela županije obilježeno velikim brojem masovnih grobnica, i to Beli Manastir, Bilje, Betin Dvor, Erdut, Ernestinovo, Antunovac, Orlovnjak, Lovas, Dalj, Ćelije, Daljski Atar – Glogovac. Ekshumacije su otkrile brojne žrtve, uglavnom civile, ubijene tijekom okupacije 1991. i 1992. godine.

Fićo gazi tenka! ili Crveni fićo umjetnička je instalacija u Osijeku / Foto MARIO MIHALJEVIĆ

U Bjelovarsko-bilogorskoj županiji posebno se ističe spomen-područje Barutana u Bjelovaru, mjesto jedne od najdramatičnijih epizoda rane faze rata. Hrvatske snage su u sklopu plana »Bilogora ‘91« krajem rujna 1991. blokirale vojne objekte na bjelovarskom području kako bi spriječile spajanje 265. motorizirane brigade JNA s 5. banjalučkim korpusom. JNA je unaprijed minirala skladišta u Barutani, no hrvatski su vojnici presjekli eksplozivnu vezu između skladišta i pokušali nagovoriti posadu na predaju, što je zapovjednik major Milan Tepić odbio, prijeteći detonacijom.

Spomen-muzej Barutana u Bjelovaru / Photo Damir Spehar/PIXSELL

Ujutro 29. rujna hrvatske su snage pokušale ući u skladište sa sjeverne strane, pri čemu je iz BVP-a JNA otvorena vatra i poginula su trojica hrvatskih vojnika. Dio posade JNA na istočnoj strani počeo se predavati, no Tepić je u 10.43 aktivirao eksploziv. Zbog ranije presječene veze eksplodiralo je samo južno skladište, pa je umjesto 1.700 tona detoniralo tek nekoliko stotina tona.

Eksplozija je stvorila krater od 12 metara, uništila šumu u radijusu od 60 metara i izazvala veliku zbrku među hrvatskim vojnicima i zarobljenim pripadnicima JNA. Hrvatske snage su ubrzo ponovno preuzele kontrolu nad zarobljenicima, koji su kasnije razmijenjeni.

Danas je Barutana obnovljeno memorijalno područje s edukativnim sadržajima i spomenikom poginulim braniteljima.

U Požeško-slavonskoj županiji, pod zaštitom su područje Pakraca i Lipika, odnosno spomen-obilježja na mjestima masovnih grobnica Kusonje, Gavrinica, Pakrački vinogradi, Donji Čaglić i spomen-crkva u Kusonjama.

Područje Pakraca i Lipika je, navodi se u pravilniku, jedno je od prvih mjesta otvorene pobune i oružanih sukoba u Hrvatskoj. Početkom ožujka 1991. pobunjeni Srbi pokušali su nasilno pripojiti općinu SAO Krajini. To su pokušali provesti nasilnim putem uz pomoć lokalnih pobunjenika i policajaca srpske nacionalnosti, koji su razoružali policajce hrvatske nacionalnosti i preuzeli Policijsku stanicu Pakrac. To je dovelo do prvih oružanih sukoba hrvatske policije i pobunjenika. Tijekom 1991. uslijedili su teški napadi, okupacije i oslobađanja, a Lipik je oslobođen u prosincu 1991., dok je Pakrac u potpunosti oslobođen tek u operaciji Bljesak 1995. godine. Na području županije nalaze se brojna mjesta masovnih grobnica, uključujući spomen-crkvu u Kusonjama, Gavrinicu, Pakračke vinograde i Donji Čaglić, gdje su pronađeni posmrtni ostaci ubijenih branitelja i civila, često mučenih i pogubljenih tijekom 1991.

Prekinuto djetinjstvo

Brodsko-posavska županija posebno je stradala zbog blizine bojišnice u Bosanskoj Posavini. Na popisu su tako sam Slavonski Brod, kao i Okučani. Tako se primjerice, ističe detalj kako je područje brodskog i novogradiškog Posavlja bilo strateški važno zbog mogućnosti odsijecanja Slavonije od zapadne Hrvatske. Pri tome su osobito važni bili mostovi preko Save pa tako i most koji je dijelio Slavonski Brod od Bosanskog Broda. Slavonski Brod i okolica bili su konstantno na meti napada iz slavonskobrodske vojarne i iz Bosanske Posavine. Grad je zabilježio i najveći broj poginule djece u Hrvatskoj – ukupno 25. U spomen na tu djecu, ali i svu smrtno stradalu djecu u Hrvatskoj u Domovinskom ratu u Slavonskom Brodu je 21. svibnja 2016. otkriveno spomen-obilježje »Prekinuto djetinjstvo«, autorski rad akademskog kipara Petra Dolića i arhitektice Petre Tončić Lipovšćak. Spomen-obilježje kroz motiv slagalice u kojoj nedostaju dva fragmenta simbolizira nedovršene životne slagalice odnosno nedoživljenu mladost.

Foto IVICA GALOVIC/PIXSELL

U Okučanima se, pak, nalazi spomen-obilježje »Kocke vedrine«, posvećeno 51 poginulom hrvatskom branitelju u operaciji Bljesak, jednoj od najvažnijih oslobodilačkih akcija Domovinskog rata.

Što se tiče Sisačko-moslavačke županije zaštita je predviđena za područja južno od Kupe i Save – područja masovnih stradanja i velikog broja grobnica žrtava iz Domovinskog rata u Hrvatskoj Kostajnici, Hrvatskoj Dubici, Sunji, Donjim Kukuruzarima, Majuru, Topuskom, Glini i Petrinji. Na ovom se području nalazi velik broj masovnih grobnica u Hrvatskoj, njih 43. Područja Gline, Hrvatske Kostajnice, Baćina i Petrinje bila su poprišta teških zločina nad civilima.

U Hrvatskoj Dubici na lokaciji »Skelište/Baćin« nađeno je drugo najveće stratište nakon Ovčare po broju pronađenih žrtava s najmanje 56 ubijenih civila. Petrinja je tijekom rata bila gotovo potpuno razrušena, a na njezinu području pronađeno je devet masovnih grobnica. Lokacija masovne grobnice Vila Gavrilović iz koje su ekshumirani posmrtni ostaci 16 osoba bila je prva ekshumirana masovna grobnica u mandatu Komisije za zatočene i nestale.

U Sisačko-moslavačkoj županiji je, primjerice, i spomenik poginulom snimatelju Hrvatske radiotelevizije Gordanu Ledereru, koji je ubijen iz srpskog snajpera 10. kolovoza 1991. snimajući hrvatske branitelje u akciji na brdu Čukur iznad Hrvatske Kostajnice.

U Virovitičko-podravskoj županiji definirana je lokacija Voćin. Naime, povlačeći se pred njihovim nailaskom, četnici su iza sebe ostavili krvave tragove – ubijene nedužne civile, porušene i spaljene kuće i do temelja razorenu župnu crkvu Blažene Djevice Marije.

Spomen-obilježje »Prekinuto djetinjstvo« u Slavonskom Brodu / Foto IVICA GALOVIC/PIXSELL

Dubrovačke deve

Zadarska županija obuhvaća Zadar, koji je od rujna 1991. bio pod teškim napadima s kopna, mora i zraka, te Škabrnju i Nadin, mjesta jednog od najtežih zločina u Domovinskom ratu.

Iz opisa stradanja Škabrnje se, primjerice, može saznati kako je od sredine rujna 1991. Škabrnja bila izložena povremenim topničkim, minobacačkim i zračnim napadima JNA i pobunjenih Srba. JNA i pobunjeni Srbi željeli su zauzeti Škabrnju i Nadin, jer bi time cestovna komunikacija između okupiranog Benkovca, Zrakoplovne baze »Zemunik« i strateški važnog brda Križ u potpunosti došla pod njihovu kontrolu, kao i dominantne uzvisine u tom dijelu Ravnih kotara – Ražovljeva glavica i Nadinska kosa.

Tijekom okupacije, ubijeni su brojni civili, a mjesto razrušeno. Nakon okupacije Škabrnje i Nadina, grupa od oko 90 zarobljenih civila koji su služili kao živi štit, nakon kratkog zatočeništva predana je hrvatskoj strani. Zarobljeni branitelji odvedeni su u Benkovac, gdje su odmah ubijena dva branitelja i jedan civil, a ostali su odvedeni u zatvore u Knin. Posredstvom Crvenog križa i Promatračke misije Europske zajednice dogovorena je i u nekoliko navrata obavljena primopredaja tijela ubijenih stanovnika Škabrnje i Nadina.

Šibensko-kninska županija uključuje Šibenik, koji je u rujnu 1991. uspješno obranjen u takozvanom Rujanskom ratu, te Knin, središte pobune i kasnije oslobođeno u operaciji Oluja. Knin, kao najveći grad na području sjeverne Dalmacije, od 1990. bio je središte srpske pobune u Hrvatskoj, a potom do kraja rata 1995., političko i vojno središte samoproglašene Republike Srpske Krajine (RSK), a u operaciji Oluja odnos snaga u ljudstvu bio je oko 3:1 u hrvatsku korist, dok je u teškom oružju odnos bio izjednačen ili, u nekim slučajevima, u srpsku korist. Uz ostalo se navodi kako je u operaciji Oluja oslobođeno 10. 400 kilometara kvadratnih, što čini 18,4 posto ukupne površine Hrvatske.

Zadar je od rujna 1991. bio pod teškim napadima s kopna, mora i zraka / Foto SIME ZELIC/PIXSELL

U Splitsko-dalmatinskoj županiji naveden je lokalitet splitske luke u kojoj se odigrala bitka za Split, a u kojoj su se paljbi s brodova JRM-a pridružile snage JNA koje su bile smještene u vojarnama u Lori, u Divuljama i drugim vojarnama u samom gradu.

Na samom jugu, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, lokalitete Domovinskog rata predstavljaju kulturno-povijesna cjelina grada Dubrovnika te križni put Dubrovnik – Brdo Srđ i Brdo Srđ.

Uz ostalo, navodi se kako je napad JNA na dubrovačko područje započeo 1. listopada 1991. Grad se našao u potpunom okruženju, bez struje, vode i lijekova, uz stalnu pomorsku blokadu. Najteža razaranja dogodila su se 6. prosinca 1991., kada je na grad palo više od 1.000 projektila. Srđ je bio strateški ključna točka obrane grada. Serpentine su bile jedina veza s braniteljima na vrhu brda. Opskrbu (hranu, oružje, drva) prvo su nosile tovarne životinje, a nakon njihova stradavanja, teret su na leđima iznosili sami građani i branitelji. Zbog požrtvovnosti su prozvani »Dubrovačkim devama«, u čiju se čast svake godine održava memorijalna utrka. Danas serpentine služe kao planinarska staza i Križni put, s kojeg se pruža najljepši pogled na grad.

Ratovanje na Velebitu

Ličko-senjska županija ima nekoliko lokaliteta, i to spomenik Josipu Joviću prvom poginulom hrvatskom redarstveniku u Domovinskom ratu i masovne grobnice žrtava iz Domovinskog rata u Nacionalnom parku Plitvička jezera. Tu su i grad Gospić, kao i područje Srednjeg i Južnog Velebita kao područja ključnih strateških pozicija u Domovinskom ratu, masovnih stradanja i mjesta masovnih grobnica žrtava. Istaknute su, primjerice, i posebnosti ratovanja na Velebitu za kojeg se kaže kako nijedna planina nije toliko duboko utisnuta u svijest hrvatskoga čovjeka kao što je Velebit. Od brojnih posebnosti i klimatskih različitosti težinu ratovanja na Velebitu ponajviše su uvjetovale nagle promjene vremena i često velike razlike između dnevnih i noćnih temperatura.

Veliki doprinos obrani Velebita pružile su inženjerijske postrojbe Hrvatske vojske, koje su tijekom obrambenog dijela operacije »Maslenica« zapravo ostvarile svojevrstan inženjerijski podvig. Naime, osim što su razminirali pristupne ceste i zapriječili smjerove potencijalnog protivničkog napada, hrvatski inženjerci su u jeku borbi probili i izradili nove trase putova čime su omogućili bržu i daleko sigurniju prometnu komunikaciju iz podvelebitskog kraja k položajima na Velebitu. Na taj način dijelovima velebitske bojišnice otada se moglo prometovati većim motornim vozilima, ali je time istovremeno omogućeno da se obrana logistički osigura, te da se dopremi i organizira obrana oklopom, što je dotad bilo nezamislivo…

U Karlovačkoj županiji pod zaštitom su područja masovnih stradanja i masovnih grobnica žrtava iz Domovinskog rata – Grad Karlovac, Saborsko, Rakovica, Slunj i Cetingrad. Zbog blizine Zagreba i opasnosti od presijecanja Hrvatske, Karlovac je bio jedna od najvažnijih točaka obrane. Od jeseni 1991. grad je bio okružen s dvadesetak vojarni JNA. Ključna obrana uspostavljena je u predgrađu Turanj, koji je postao simbol otpora. Grad je trpio neprestana granatiranja sve do 1995. godine. Karlovac je tijekom rata zbrinuo više od 60.000 prognanika i izbjeglica. O cijeni slobode na području Korduna i Like govore i stradanja u mjestima Saborsko, Rakovica, Slunj i Cetingrad. Saborsko su primjerice okupatori sravnili sa zemljom. Ubijeno je 40 mještana, a preživjeli mještani i branitelji danima su se kroz snijeg i šumu probijali preko planine Kapele do slobodnog teritorija u Lipicama i Ogulinu.

Grad Zagreb uvršten je na listu s lokalitetima Banski dvori, Hrvatsko narodno kazalište i Akademija dramskih umjetnosti s obzirom na zračni napad na Banske dvore iz listopada 1991. te raketiranje u svibnju 1995.