Anna Moor nedavno je objavila novi singl “Insula”, kojim nastavlja razvijati svoj prepoznatljiv electro-pop izraz. Pjesma istražuje prostor između tišine i impulsa, distance i intime, donoseći osjećaj koji je istovremeno nježan i snažan.

Dok su u aranžmanu i produkciji sudjelovali Anja Papa i Luka Vidović, glazbu i tekst potpisuje sama Anna Moor, koja je već svojim prvim albumom “Plavi avioni” (2022.) pokazala da njezina glazba nosi težinu i ljepotu koja se ne susreće često na domaćoj sceni.

Talentirana kantautorica ovih je dana u Močvari održala svoj prvi zagrebački koncert, a što nam je o svemu ispričala – pročitajte u nastavku.

Nevjerojatne prilike

Kako ti s određenom vremenskom distancom zvuče “Plavi avioni”?

– S obzirom na to da ih ponovno proživljavam pripremajući se za nastupe, smatram da su dobro “ostarjeli”. Ono što trenutno radim, logičan je nastavak “Plavih aviona”, samo se produkcijski sve skupa lagano promijenilo.

Okrenuli smo se malo tamnijem zvuku i atmosferi te klupskoj produkciji s više elektronike. Uglavnom, volim taj svoj prvi album, kroz njega me publika mogla dobro upoznati. “Plavi avioni” su lijepo zaživjeli i u eteru, odličan su temelj za sve što je nakon njih nastalo.

Što se sve događalo u tvojoj karijeri od izlaska prvog albuma, jesi li zadovoljna kako se razvija tvoja glazbena priča?

– Sada je već prošlo dosta, previše vremena od izlaska prvijenca i od tada su se za mene stvorile nevjerojatne prilike kroz moje glazbene projekte, ali i različite glazbene priče kojih sam postala dijelom.

Bila sam nominirana za Porin, Rock&Off i Elector te osvojila nagradu Ambasador, što je omogućilo mojoj glazbi da živi, a znamo da pjesme žive samo i jedino slušanjem.

Osim toga, snimila sam i svoj prvi duet, “Tajland” s Reperom, iz sobe, koji me ubrzo nakon toga pozvao u bend da sviram flautu i klavijature.

Još sam uvijek članica tog benda s nekoliko vrlo uspješnih turneja iza nas.

Upravo mi je to iskustvo donijelo hrabrost, volju i inspiraciju da potencijalno počnem izvoditi i svoju glazbu uživo, ali i da se pridružim još nekim projektima u kojima vidim svoj senzibilitet. Tako je s vremenom došao i poziv da postanem članica Mayalesa…

Foto: Melani Krog

Utjeha i hrabrost u kućnom studiju

Kako je zapravo došlo do tvog članstva u Mayalesu i kako bi opisala dosadašnje iskustvo u bendu? Imaš li za podijeliti kakvu zanimljivu anegdotu s turneje?

– Preko Marina Hraščanca, producenta i klavirista iz Koprivnice, koji je prvi dobio poziv da svira u Mayalesima, pa su nekako pozvali i mene.

Naravno, bilo me užasno strah s obzirom na respekt koji imam prema tom bendu, ali i svim pjevačicama koje su pjevale u Mayalesima prije mene.

No taj se strah pretvorio u uzbuđenje već na prvim probama i jedva čekam svako sljedeće putovanje i gostovanje. Dečki su top! A anegdote čuvam za sebe. (smijeh)

Kako je nastala “Insula” i koja je simbolika te pjesme?

– Pjesmu sam počela pisati dosta davno, neposredno nakon izlaska prvog albuma, ali je dugo stajala kao skica u laptopu, gotovo sam zaboravila da uopće postoji.

Suočila sam se prošle godine s nekim zdravstvenim izazovima te sam ponovno utjehu i hrabrost pronašla u svojem kućnom studiju u kasne noćne sate, gdje sam i dovršila skicu te prepoznala potencijal koji ta pjesma ima.

Aranžerski i produkcijski priču su upotpunili Anja i Luka iz Pocket Palme, a Marin Hraščanec dao je finalni pečat u masteringu. Ono što je meni značajno jest to što je svatko od nas poput otoka kada se ne osjeća najbolje jer je često teško prenijeti strahove i borbe.

No postoji utjeha i rješenje je tu negdje iza ugla. Zato sam u cijelu priču uklopila mačke, koje na mene oduvijek djeluju smirujuće i odvlače me u neki svijet u kojem ne vidim probleme.

Voljela bih napomenuti da u spotu, osim mojih Sushi i Mao, glume moje prijateljice mačke iz udruge Šinterice dobra srca iz Koprivnice – Merkur, Milo, Dvina, Brk, Puma, Staša, Japan, Popo…

Foto: Melani Krog

Mačke kao simboli otpornosti

Što nam još možeš reći o spotu za “Insulu”?

– Spot je režirao i snimio Dinko Šimac (Beyond Pines Films), koji je pratio pjesmu od kada je postojala samo skica i potpuno je iščitao ono što sam htjela reći samom pjesmom.

Tako da je najbolje da prenesem njegove riječi: “Ideja za spot proizišla je iz želje da snimimo horor i okušamo se u tom žanru. Izazov je bio uklopiti tu početnu zamisao u atmosferu i motive same pjesme.

Tijekom razvoja smo shvatili da, iako zvuk pjesme ne asocira na horor, simbolično se taj okvir vrlo prirodno nadovezuje na njezinu tematiku. Iako je spot koncipiran kao san, nismo htjeli da djeluje nevažno ili usputno.

Taj san predstavlja trenutak kad se u njenom mozgu procesuiraju stvarni strahovi i emocije koje je proživjela kroz dan.

Umjesto da bježi od svoje noćne more i demona paralize sna, Anna Moor se suočava s njime, prihvaća svoje strahove i prigrli ih k sebi – svjesna da su strahovi sastavni dio svakog čovjeka.

Mačke smo prikazali kao simbole otpornosti i upornosti, kao misteriozna bića koja egzistiraju na granici između materijalnog i duhovnog svijeta”.

Kako si zadovoljna reakcijama na pjesmu i spot?

– Uzbuđena sam oko svakog komentara, puštanja na radiju ili ako me netko sretne i uživo mi kaže da je poslušao pjesmu. Doista sam zadovoljna, “Insula” je sve ono što sam htjela, svakako meni moja najdraža pjesma do sada.

Novi album

Što za tebe znači tvoj prvi koncert u Zagrebu i u kojoj postavi nastupaš? Imaš li još ugovorenih nastupa i možeš li nam približiti kako se osjećaš dok si na stageu?

– Zahvaljujući iskustvu koje sam stekla u posljednje tri godine nastupajući s Reperom iz sobe i Mayalesima, jedva sam dočekala stupiti na pozornicu kao Anna Moor i ispričati svoju priču.

To su moji dnevnici, moji zapisi, odabrala sam da nastupim s divnim prijateljima i nisam osjećala nikakav pritisak.

Dakle, koncert je zamišljen u formaciji trija – Luka na gitari i raznim eteričnim pedalama, Roko kao producent i DJ te ja na vokalu, flauti i klavijaturama.

Godinama nisam nastupala pod imenom Anna Moor i primijetila sam da su me određeni akteri lokalne alternativne scene na neki način željni i voljeli bi me ugostiti u nekom svojem programu.

A ja im ovom prilikom kažem – samo zovite! Što se tiče mojeg osjećaja na stageu, uglavnom se ne sjećam svega jer odlutam nekamo – tada znam da sam napravila nešto dobro.

Što slušaš u posljednje vrijeme? Kako bi izgledao tvoj osobni top 5 albuma svih vremena?

– Jako, jako teško! (smijeh) Ali evo trenutnih pet koji mi padaju na pamet: FKA twigs – “Eusexua”, Bon Iver – “Bon Iver”, Radiohead – “In Rainbows”, King Gizzard & the Lizard Wizard – “Butterfly 3000” i Fleetwood Mac – “Rumours”.

Što možemo očekivati od tebe u skorijoj budućnosti, imaš li u vidu svoj drugi album?

– Svakako, zvat će se “Insula”!

Foto: PRESS