Punih dvadeset godina trajala je diskografska stanka za šibenski rock sastav D Diplinzi. Osnovani su 2002. godine u Šibeniku, debi album »Odakle ti obraz?!« objavljuju 2004. godine, da bi 2006. godine stigao i drugi studijski rad nazvan »Ne bud’ lud!«.

I tu je, bar što se objavljivanja novih materijala tiče, bio kraj. Godine 2022. lagano se bude i reaktiviraju te vraćaju koncertnim nastupima, da bi eto sad napokon stigao i novi album koji najavljuje i dobro izabrano ime – »Prvi pa drugi, drugi pa treći«.

Nedvojbeno je da su D Diplinzi sljedbenici punk ideologije u tekstu, a taj pravac slijede i kroz glazbu u kojoj uz klasičnu rock postavu instrumenata mjesta ima i za synth pa Šibenčani itekako podsjećaju i na davne novovalne dane kad je synth bio bliži rocku no popu.

Velika količina energije

Svirački je ova ekipa iz Krešimirova grada jako dobra i uigrana, a tekstualno su na trenutke nedorečeni, mada sve to pokrivaju velikom količinom energije, ritmom i melodioznošću zbog čega je sigurno kako ih je nužno vidjeti i na koncertu, tim više što svaka od deset na abumu objavljenih pjesama vuče na ples i kretanje.

Album otvaraju dvije vrlo dobre pjesme posvećene tužnom susretu s prolaznošću.

»Ništa više nije ka’ prije« kroz new vave/punk okvire svjedoči o tome kako mladost odlazi, a dolazi vrijeme koje ne razumije i koje mu nije drago jer »čudno se počelo kuvat«.

Još je bolja naslovna »Jedan pa drugi, drugi pa treći« sa sjajnim stihovima »Mladost je došla do zadnjeg perona, čini se da nazad nema.

Da li smo stvarno, stvarno stari ili je to u mojoj glavi. Problem je svaki sve veći i veći, sve sad miriše, miriše slabije, svaka laž se teže sakrije«, pjeva Branimir Lambaša.

D Diplinzi, Foto: Press

Društveno kritične pjesme

Nakon ovih uvodnih, glazbom i tekstom dobro izraženih motiva nostalgije za mladošću, prenesenih dalmatinskom ikavicom, slijedi niz pravo punkerskih društveno kritičnih pjesama.

»Zbunjeni luđaci« kroz žestok i brzi ritam poručju nam kako »za učinit ništa triba samo prazna duša«, što je jasan poziv na akciju, otpor. »Di si sad« u središte stavlja pojedinca koji se »nije snaša« i jasno mu je da se oko nas događa »čista pljačka«.

U »ADP« imamo košmarnu sliku neizdrživog stanja i pritiska, da bi u briljantnoj, uz naslovnu najboljoj na albumu, »Od 8-4 radit’« maestralno punkerski pokazali užas svakodnevne rutine, koja od čovjeka čini bezvoljnog pojedinca.

»Bilo bi ti bolje« još je jedan primjer aluzija na pokvarenost političara, a isto to, samo direktnije, konkretnije i jače donosi i odlična »Krivi ljudi«, da bi album završio moćnom i himničnom »Revolucija« s odličnim pitanjem »Zašto više nema revolucija« i pravim stadionskim punk udarima idealnim ne samo za kraj albuma, već možda i koncerte.

Album koji zaslužuje svaku pažnju ljubitelja pravog rocka i punk rocka sniman je, piše u pratećem materijalu u Croatia Recordsu, »u nekoliko studija, a najvećim dijelom u High Studiju u Sinju kod Mile Mijača, pjesma »Zbunjeni luđaci« u Twenty Twenty studiju u Zadru kod Jere Šešelje, dok su vokali za »Revolucije«, »A.D.P.«, »Bilo bi ti bolje« i »Krivi ljudi« snimani u Washington studiju kod Jurice Bure.

Miks i master u cijelosti potpisuje Goran Martinac, koji je različite faze snimanja povezao u zvučno zaokruženu cjelinu«, kaže njihov izdavač.