RIJEKA – Tišina šumskih prostranstava, rubovi planinskih vrhova te gotovo skriveni susreti s divljim životinjama, upečatljivi su prizori fotografija Ive Vičića okupljenih u Galeriji Principij novootvorenom izložbom »Horizonti spokoja«, koji prenose cjelovito iskustvo prostora – od atmosfere svjetla i magle do osjećaja hladnoće, vlage te tihe prisutnosti života – te postaju senzibilni fotografski produžetak slušanja i doživljavanja onog neizmjerno važnog prirodnog svijeta.

Autorovi prizori stvaraju ambijentalan i atmosferičan dojam / Foto Dean Miculinić

»Fotografski opus Ive Vičića«, govori Marija Lazanja Dušević, »nastajao je dugogodišnjim boravkom u okruženju prirode, proizašlim ponajprije iz njegova profesionalnog rada u području radiofuzije i akustike, a kao snimatelj zvukova iz prirode, autor je godinama boravio u primorskim te planinskim i šumskim predjelima, bilježeći ambijentalne zvučne pejzaže – šum vjetra u krošnjama, tokove planinskih potoka, tonove pucanja leda, zvukove različitih životinjskih vrsti, kretanje životinja ili akustiku snježnih prostranstava«.

– Upravo je takav neposredan i dugotrajan kontakt s prirodom postupno potaknuo razvoj njegova fotografskog interesa. Fotografija je tako postala vizualni pandan njegovu akustičkom radu, odnosno sredstvo bilježenja istih onih ambijenata i fenomena koje je prethodno istraživao kroz zvuk. Kroz strpljivost i strastvenost prema poslu akustike, formirala se ljubav prema fotografiji. Raspon motiva Ivinih fotografija usmjeren je prije svega na divlju, od stane čovjeka netaknutu prirodu i njezine nenarušene ekosustave. U njegovim kadrovima pojavljuju se različite vrste divljih životinja – divlji konji, medvjedica s mladuncima, jeleni i srne, divokoze, lisice, kune te brojne vrste ptica – prikazane u njihovu prirodnom staništu, ističe.

Autentičnost trenutka

Autorove fotografije, pojašnjava, »ne naglašavaju spektakularnost ili dramatičnost prizora, nego prije svega autentičnost i spontani trenutak susreta između fotografa i životinjskog svijeta na način fotografskog voajerskog pristupa«.

– Životinje su često prikazane u mirnim, gotovo kontemplativnim situacijama, čime se naglašava njihova pripadnost krajoliku i prirodnom ritmu prostora. Uz faunu, značajno mjesto u Ivinom radu zauzimaju i botanički motivi, osobito zaštićene i rijetke planinske vrste poput runolista. Takvi motivi nisu izolirani od okoliša, već su najčešće integrirani u širi pejzažni kontekst, čime autor ističe krhkost i vrijednost planinskih ekosustava, kaže Lazanja Dušević.

Jedan od autorovih radova / Foto IVO VIČIĆ/GALERIJA PRINCIPIJ

U autorovu radu, kaže kustosica, »posebnu skupinu čine pejzažne fotografije visokogorskih i šumskih prostora«, a u »pristupu pejzažu prepoznaje se izrazita osjetljivost za svjetlosne i meteorološke fenomene«.

– Autor bilježi vizure s brdskih i planinskih vrhova, prizore sutona nad planinskim horizontima, ledene površine i zaleđene tokove vode, slapove i planinske potoke, kao i guste šume prekrivene snijegom. Česti su motivi magle u šumskim dolinama, nanosa snijega ili hladnih zimskih pejzaža u kojima dominiraju prigušene tonalne vrijednosti. Takvi prizori stvaraju snažan ambijentalni i atmosferični dojam, pri čemu fotografija postaje sredstvo interpretacije prirodnog prostora, uz dojmljivost i impresiju, a ne samo njegova dokumentiranja. Magla, difuzno svjetlo, sutonske boje ili refleksije na zaleđenim površinama često postaju ključni kompozicijski elementi koji oblikuju ugođaj fotografije. Time autor naglašava prolaznost trenutka i promjenjivost prirodnog ambijenta, objašnjava.

Fotografija kao sredstvo interpretacije prirodnog prostora / Foto Dean Miculinić

»Iako su dominantni i najčešći motivi netaknuti prirodni krajolici«, razlaže dalje Lazanja Dušević, »u pojedinim fotografijama inspiraciju pronalazi u gradskim urbanim kontekstima«.

– Takvi prizori, poput dizalica koje izranjaju iz magle ili urbanih struktura djelomično skrivenih u prirodnom okruženju, nisu prikazani kao suprotnost prirodi, nego kao diskretni znakovi suvremenog prostora u kojem se prirodno i antropogeno međusobno dodiruju. Autor ih uključuje suzdržano i promišljeno, čime se dodatno naglašava kontrast između tišine prirodnog ambijenta i prisutnosti ljudske infrastrukture, podcrtava.

Poetska interpretacija

Autorov fotografski rad, koji »svjedoči o dugotrajnom promatranju prirode, strpljenju i razumijevanju njezinih ciklusa, pojavnosti te ‘života’ u njoj«, pojašnjava kustosica izložbe, »predstavlja sintezu dokumentarne i poetske interpretacije krajolika«, njegova fotografija može se »promatrati kao vizualna interpretacija zvučnog pejzaža prirode«.

Životinje prikazane u gotovo kontemplativnim situacijama / Foto Dean Miculinić

– Njegovo iskustvo profesionalnog rada sa zvukom omogućilo mu je iznimno razvijen osjećaj za ambijent, ritam prostora i suptilne promjene u prirodnom okolišu. Fotografije ne bilježe samo prizor, nego prenose i dojam spokoja, kontemplacije, hladnoće, vlage ili širine prostora, odnosno ono što bismo mogli nazvati ukupnim osjetilnim iskustvom prirode. Njegov opus ne naglašava spektakularnost motiva, nego prije svega atmosferu, autentičnost i osjećaj prisutnosti u prostoru koji je u velikoj mjeri ostao izvan izravnog ljudskog utjecaja. Također, one izazivaju impresiju u načinu mogućnosti autorova prilaska i fotografiranja divljih životinja i različitih oblika atmosferilija na nepristupačnim geografskim prostranstvima. Time fotografije Ive Vičića postaju vrijedno svjedočanstvo o prirodnim ambijentima, ali i o odnosu čovjeka prema prostoru koji ga okružuje, zaključuje Lazanja Dušević.

Izložba je dio izložbenog programa Galerije Principij kojim se promoviraju recentni riječki, hrvatski i svjetski autori, a ostaje otvorena do 10. travnja, te se može pogledati radnim danom od 10 do 13 i od 17 do 20 sati i subotom od 10 do 13 sati.

Tišina planinskih prostranstava / Foto IVO VIČIĆ/GALERIJA PRINCIPIJ