Pravobraniteljica za djecu Tatjana Katkić Stanić podnijela je Hrvatskome saboru „Izvješće o radu za 2025. godinu“.

Sadržaj izvješća je, malo je reći, zastrašujuć…

Izvješće donosi pregled stanja dječjih prava i rada Ureda, uz preporuke usmjerene na prevenciju nasilja, digitalnu sigurnost, mentalno zdravlje i smanjenje dječjeg siromaštva.

„Podatak da u Republici Hrvatskoj dnevno bilježimo gotovo pet prijava nasilja među djecom i mladima izrazito zabrinjava i poziva na preokret u pristupima.

Tijekom 2025. zaprimili smo 2805 novih prijava povrede prava djece, što je za gotovo 16 % prijava više nego u 2024. Najviše prijava odnosilo se na obrazovanje (746), potom na područje obiteljskih odnosa (547) i područje nasilja nad djecom i zanemarivanja djece (537)“.

U izvješću stoji i da je svaki treći učenik u Hrvatskoj barem jednom mjesečno izložen nasilju na internetu.

Izdvojili smo ključne sustavne nedostatke u zaštiti dječjih prava, koji uključuju neplaćanje dječje alimentacije, učestalo tjelesno kažnjavanje djece, nasilje od strane vrtićkog osoblja, vršnjačko nasilje u školama i na internetu te agresivno ponašanje roditelja prema školskom osoblju.

Tatjana Katkić Stanić / Foto Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

700% više žalbi zbog neplaćanja uzdržavanja djeteta!

Daleko najveći broj pritužbi u ovoj godini, odnosio se na područje privremenog uzdržavanja (24). Pritužbe u području uzdržavanja, gdje je broj prijava porastao za čak 700 posto u odnosu na ranija razdoblja. U najvećem su broju slale majke, a u sedam su nam se navrata obraćali očevi, napisala je pravobraniteljica.

Od 1. siječnja 2025. u primjeni je novi Zakon o privremenom uzdržavanju, donesen u prosincu 2024., u odnosu na čije učinke smo zaprimili najveći broj pritužbi.

Unatoč upozorenjima koje je Ured pravobraniteljice slao u prethodnim razdobljima, još uvijek nije donesen novi pravilnik o načinu vođenja očevidnika sudskih odluka i sudskih nagodbi o uzdržavanju maloljetnog djeteta, pa je i dalje formalno na snazi zastarjeli pravilnik iz 2005. godine.

Građani su se najčešće žalili na neučinkovitost naplate alimentacije, dugotrajnost sudskih postupaka te poteškoće u provedbi ovrha.

Pravobraniteljica je nadalje uočila da je tjelesno kažnjavanje djece u obitelji i dalje prisutno.

Tjelesno kažnjavanje djece u Hrvatskoj je zabranjeno i kažnjivo, no podaci pokazuju da se i dalje koristi u odgoju. Istraživanje UNICEF-a iz 2025. pokazalo je da većina roditelja zna da nasilje šteti razvoju djece, ali kada su odgovarali na pitanja o konkretnim postupcima koje koriste, pokazalo se da je u prosjeku 50 % roditelja koristilo neki oblik tjelesnog, a 60 % psihičkog kažnjavanja u posljednjih godinu dana.

Nasilje ne uči djecu poslušnosti. Nasilnim ponašanjem dijete gubi povjerenje u odrasle osobe oko sebe, one kojima bi trebalo najviše vjerovati.

Ako dijete odrasta u nesigurnom okruženju, velika je vjerojatnost da će imati nisko samopouzdanje i kasnije biti anksiozno i/ili depresivno.

Izvješće ističe zabrinjavajuće stanje u vrtićima, gdje je Ured zaprimio 260 prijava nasilja u odgojno-obrazovnim ustanovama, od kojih se 14 odnosilo na dječje vrtiće.

Među njima, 10 prijava odnosilo se na nasilje djelatnika, a četiri na nasilje među djecom. Deset prijava obuhvaćalo je grubo postupanje odgojitelja i asistentica, uključujući vikanje, povlačenje i tjelesno kažnjavanje, dok su četiri prijave upućivale na neetično ponašanje osoblja.

Zabrinjavajuće je da pojedini vrtići nisu odmah poduzeli mjere nakon sumnji na neprimjereno ponašanje, čekajući ishode kaznenih postupaka, čime je ugrožena dobrobit djece, rekla je pravobraniteljica.

Zaprimamo i pritužbe zbog nasilja i prijetnji roditelja prema drugoj djeci i djelatnicima u prostorima škole i oko nje, a dio se odnosi i na neprimjerenu komunikaciju i podjelu privatnih informacija u roditeljskim i razrednim grupama na Viberu i WhatsAppu, naglašava Katkić Stanić.

Tijekom godine primljeno je i pet prijava za nasilje djece prema odraslim osobama u školi, uključujući verbalno i fizičko nasilje učenika prema učiteljima i pomoćnicima u nastavi, što dodatno naglašava potrebu za sustavnom prevencijom i zaštitom zaposlenika.

Uopčen je i ozbiljan problem seksualnog nasilja odraslih nad djecom, pogotovo djevojčicama.

Među prijavljenim slučajevima bilježi se seksualno uznemiravanje, bludne radnje, pokušaji prisile na spolni odnos, spolni odnos s djetetom mlađim od 15 godina te silovanje.
Od 69 prijava za nasilje odraslih nad djecom na javnim površinama i objektima trećina se odnosi na nasilje susjeda nad djecom.

Dio prijava upućuje na dugotrajne susjedske sukobe među odraslim osobama, pri čemu se djeca koriste kao sredstvo u rješavanju međusobnih sporova.

„Naš sin duboko pati i ne želi ići u školu…“

Sve veći broj učenika komunicira vulgarno i uvredljivo, kako u neposrednom kontaktu, tako i putem interneta, piše u detaljnom izvješću iz 2025. godine.

Takvo ponašanje nerijetko prelazi u verbalno nasilje, uključujući ponižavanje, vrijeđanje, neugodne šale i prijetnje, a pojedini djelatnici škole zanemaruju potrebu odgojnog djelovanja i poticanja kulturnih normi.

Praktični primjeri pokazuju ozbiljne posljedice za djecu.

Jedan roditelj opisuje kako je njegov sin godinama bio izložen kontinuiranom nasilju vršnjaka:

“ Naš sin je dobro dijete primjerenog ponašanja i nije zaslužio da se vršnjaci tako odnose prema njemu i da ga škola ne zaštiti.

Nebrojeno puta je došao iz škole s uništenom torbom koju su mu bacili u WC školjku, izgaženim novim tenisicama, ispljuvanom jaknom, a zadnji put su mu na novu jaknu masnom bojicom nacrtali veliki muški spolni organ koji je nosio na jakni na putu do kuće.

Ismijavaju ga zbog njegove težine, mucanja i povučenosti, a ismijavanje vide kao šalu. Škola održi poneku radionicu, a ni jedan od ovih dječaka nije dobio pedagošku mjeru ni sniženo vladanje jer su to „dječja posla“.

Naš sin duboko pati, ne želi ići u školu, popustio je u učenju, liječnica kaže da je u velikom stresu zbog nasilja koje trpi i predlaže da ga premjestimo u drugu školu. Iako ovakvo ponašanje traje kontinuirano godinama, od škole nemamo nikakvo razumijevanje.“

S druge strane, vršnjačko nasilje na internetu postalo je svakodnevica u školama, često u kombinaciji s verbalnim i fizičkim nasiljem u stvarnom svijetu.

Djeca neprimjereno komuniciraju u školskim grupama na društvenim mrežama poput TikToka i Snapchata te u Viber i WhatsApp grupama, šaljući poruke uznemirujućeg, vulgarног i nasilnog sadržaja, prijeteći, vrijeđajući ili objavljujući privatne podatke i fotografije vršnjaka.

Česta su i ozbiljna djela poput snimanja vršnjaka u ponižavajućim situacijama, sextinga, ucjena i iznuda, a pojedini slučajevi uključuju dijeljenje pornografskih sadržaja ili snimaka seksualnog ponašanja.

Posljedice digitalnog nasilja su ozbiljne. Žrtve osjećaju sram, strah i poniženje.
Pojedina djeca odbijaju ići u školu, dio njih ima psihosomatske tegobe, tjeskobu i depresivnost, a pojedina i suicidalne misli.

Posebno zabrinjava činjenice da većinu kaznenih djela u području internetskog vršnjačkog nasilja čine djeca mlađa od 14 godina…

Jesu li za sve krivi mobiteli? Nisu, ali…

Istraživanja pokazuju da gotovo svi osnovnoškolci imaju barem jedan aktivan profil na društvenim mrežama.

Najveći broj djece (38,2 %) provodi na internetu tri do četiri sata dnevno, dok 13,2 % osnovnoškolaca provodi više od sedam sati online.

Paralelno, roditeljski nadzor i ograničavanje sadržaja i dalje je slab: 56,6 % djece navodi da njihovi roditelji nikad ne koriste aplikacije ili programe za kontrolu mrežnih aktivnosti.

Putem besplatne savjetodavne linije Helpline, namijenjene roditeljima, odgojno-obrazovnim djelatnicima, djelatnicima u sustavu socijalne skrbi i djeci za poteškoće koje su povezane s digitalnim svijetom, zabilježena su 1262 kontakta, što je za 30 % više u odnosu na godinu ranije.

Povećan broj kontakata na savjetodavnoj liniji Helpline pokazuje da djeca, roditelji i stručnjaci sve češće traže pomoć u suočavanju s izazovima digitalnog svijeta.

U odgojno-obrazovnom sustavu i dalje nedostaju programi koji bi djecu osposobili za prepoznavanje nasilja, prijavljivanje, samozaštitu i traženje podrške.

Ako imate problem ili trebate savjet, možete se obratiti Uredu pravobraniteljice za djecu u Zagrebu ili područnim uredima u Osijeku, Rijeci i Splitu.