Branko Horvat

Direktor Istarske rivijere: "Pokušavamo da nešto ostane, ali to nije glavni cilj cijele priče"

Zlatko Horvat

Branko Horvat/Foto N. BLAGOJEVIĆ

Branko Horvat/Foto N. BLAGOJEVIĆ

Istarska rivijera je veliki rizik i da tu nema jedne ljubavi... Poslovno se ne isplati, s rivijerom sam krenuo i to je moj doprinos promociji i razvoju tenisa u Hrvatskoj - rekao je Horvat



RIJEKA Mili Poljičak osvojio je prvi, porečki turnir 54. izdanja Istarske rivijere, na kojem se u ždrijebu našlo šest hrvatskih igrača. Na sljedeća dva turnira, u Rovinju i Opatiji, nastupila su samo dva domaća igrača jer su se termini podudarali s onima challengera u Zadru i Splitu. Turniri Istarske rivijere ne mogu se nositi s challengerima, koji imaju veći fond nagrada. No, time je napravljena medvjeđa usluga hrvatskim tenisačima.


– Predlagali su mi prelazak na challengere, ali Istarska rivijera time gubi svoju draž. Mislim da moramo ostaviti turnire te razine, a onda dodatno raditi turnire više razine, čak i u Istri, Rijeci i Opatiji – kaže Branko Horvat, direktor Istarske rivijere.


Hrvatski tenis ovoga trenutka ima jednog igrača za razinu ATP turnira, 37-godišnjeg Marina Čilića. Dino Prižmić je sasvim blizu na 112. mjestu, dok su trenutno za razinu challengera Borna Gojo (139.), Luka Mikrut (174.), Matej Dodig (199.) plus Mili Poljičak… No, problem hrvatskog tenisa su igrači koji dolaze. Prižmić i Mili Poljičak osvojili su juniorske Grand Slam turnire, a u posljednje vrijeme hrvatskih igrača i igračica uopće nema na juniorskim Grand Slam turnirima.




– Nema ih jer nisu dovoljno kvalitetni. Pratim malo sa strane, od mlađih odskače Korana Barišić i ona bi mogla nešto napraviti. Kod tenisača Emanuel Ivanišević ima dobru bazu i sad igra solidno. Poslije njega stižu dečki poput Darija Zorice, koji moraju napraviti veliki skok.


Nacionalni centar


Sve je nekako krenulo nizbrdo još dok je predsjednik HTS-a bio Franjo Luković. Tada je bilo važno da predsjednik bude u Wimbledonu, sve drugo, uključujući Nacionalni teniski centar, izgubljen u tom razdoblju, bilo je nebitno. Sadašnji predsjednik Zdravko Marić shvatio je da je NTC prioritet i radi se na odabiru lokacije.


– Izgubljeni tereni na Velesajmu veliki su hendikep. Bio sam u jednom trenutku u Upravnom odboru dok je predsjednik bio Luković, koji me kasnije maknuo. Inzistirao sam na spašavanju NTC-a. Na kraju se odustalo od NTC-a zbog visine najma. Mislim da si je HTS to mogao priuštiti.


Horvat je vodio i zagrebački dvoranski ATP turnir, koji je posljednji put održan 2015. godine. Nema više ni Snježne kraljice, otopili su je južni vjetrovi.


– Pokojni Bandić nije baš bio obožavatelj tenisa. Mi smo bili prvi na »odstrelu«. Postojali su Snježna kraljica, atletski miting i mi. Odjednom je rečeno da nema novaca. Mi smo maknuti, a drugi su dobili još više novca. U to doba nestajali su i teniski tereni, jedan po jedan, od NTC-a, Svetica, do Podsuseda, gdje je sada skladište, dok na Ravnicama raste trava, iako bi se to trebalo uskoro vratiti u funkciju. To je tragično jer je tenis svjetski sport, a naši rezultati su još uvijek jako dobri. Ipak smo dvaput osvojili Davis Cup, što je čudo, a još uvijek imamo dobre igrače i igračice, iako malo posustajemo. S perspektive HTS-a, to je katastrofa.


Pilić


Svaki turnir u Hrvatskoj je važan, od umaškog Plava Laguna Croatia Opena do Istarske rivijere. Poljičkov trijumf u Poreču je lokomotiva za seriju turnira s najvećom tradicijom u Hrvatskoj.


– I ova Istarska rivijera potvrdila je kvalitetu i smisao. Treba spomenuti i riječki TK Kvarner, koji nam izlazi u susret s terenima. Jedino što svi mi koji radimo u tenisu, na čelu s HTS-om, moramo više poraditi na slaganju kalendara da bi se preklapanja smanjila na najmanju moguću mjeru. U tjednu Opatije imali smo potpuni apsurd, igrani su još challenger u Splitu, juniorski ITF turnir prve kategorije u Vrsaru te UTR turnir u Umagu. Morat ćemo se pozabaviti time. Zahvalan sam HTS-u na potpori, ali moramo učiniti dodatni napor oko usklađivanja termina.


Poreč, Rovinj i Opatija trebali bi i dalje ostati domaćini turnira Istarske rivijere.


– Istarska rivijera je veliki rizik i da tu nema jedne ljubavi… Poslovno se ne isplati, s rivijerom sam krenuo i to je moj doprinos promociji i razvoju tenisa u Hrvatskoj. Pokušavamo da nešto ostane, ali to nije glavni cilj cijele priče.


Opatija je domaćin deseti put u nizu. Nekad se igralo u Ičićima, ali Opatija je dočekala povratak na tenisku kartu.


– Predsjednik kluba Gordan Širola želio je vratiti Istarsku rivijeru u Opatiju. Pomogao je i pokojni Nikola Pilić, koji je bio uključen u organizaciju. On je, što mnogi zaboravljaju, devet godina bio direktor velikog ATP turnira u Münchenu. Bez njega nije isto, ni blizu, ali život ide dalje.


Od Beckera do Runea

Istarska rivijera mijenjala se kroz 54 izdanja, ali uvijek je bila mjesto početaka karijera, a neki od sudionika postali su istinske teniske legende. Na terenima Istarske rivijere igrala su dva bivša broja jedan i pobjednici Grand Slam turnira, Thomas Muster i Boris Becker, koji jedne godine čak nije uspio proći kvalifikacije, zatim dva pobjednika Wimbledona, Goran Ivanišević i Nizozemac Richard Krajicek, pobjednik Australian Opena Petr Korda, te neki velikani tenisa poput Gorana Prpića, Cedrica Piolinea, Magnusa Gustafssona, Niklasa Kultija, Bohdana Ulihracha, Dominik Hrbatyja i Ivana Ljubičića. Upravo je na Istarskoj rivijeri Ljubičić osvojio prve ATP bodove.


– To je stara garda. Od nove garde nastupili su Jannik Sinner i Andrej Rubljov, koji su još kao juniori pokušali proći kvalifikacije i nisu uspjeli, te Holger Rune. Godine 2020. do polufinala je stigao tada 16-godišnji Holger Rune, ali turnir je prekinut zbog pandemije – kaže Horvat.