Dokaz je da se može uspjeti i bez podrške moćnih struktura. To su univerzalne vrijednosti i jezik koji razumiju ljudi diljem svijeta, kazala je Ines Jelušić
Iako sam početkom ovog tisućljeća bila tek na pragu tinejdžerskih godina, taj događaj – zapravo podvig – ostao mi je duboko urezan u sjećanje. Osim što je riječ o jednom od najtežih sportskih izazova na svijetu, posebno me se dojmila činjenica da je odlazak na rally Paris – Dakar tada bio gotovo nedostižan za sve koji nisu imali podršku moćnih kompanija, koji nisu bili dio tvorničkih timova i iza sebe imali milijunske budžete.
A njih dvojica, prva hrvatska posada na tom »ispitu svih ispita« u svijetu relija, sve su ostvarili sami. Samostalno su pripremili Toyotu Land Cruiser za taj izazov, sami su pronalazili sponzore i na kraju organizirali odlazak na start u Francusku.
Mnogo godina kasnije, kada sam se i sama počela profesionalno baviti novinarstvom, Zvonimira Martinčevića upoznala sam kao kolegu. Tada se ta priča napokon počela oblikovati u ono što sam oduvijek željela napraviti – »Hrvatski put na Dakar«, sportski dokumentarni film koji je nedavno imao premijeru, dok su prvi kadrovi snimljeni još prošle godine.

Foto Mario Poje
PRIČA O ISTINSKOM SPORTU
Ispričala nam je to Ines Jelušić, novinarka koja je, nakon iskustva rada u velikim sustavima internetskog i televizijskog novinarstva, odlučila krenuti vlastitim putem. Osnova tvrtke koju vodi sa suprugom Andrejem i dalje je novinarstvo, no u slučaju »Hrvatskog puta na Dakar« Ines se iskazala i kao scenaristica, producentica i autorica koja je na dojmljiv način iznijela najveći dio tereta u zahtjevnoj formi dokumentarnog filma.
– Bilo mi je jako drago kada mi je Ines došla s idejom da snimimo film o našem Dakaru. Iako je od tada prošlo više od dvadeset godina – prvi smo put nastupili 2002. – i sam sam često razmišljao o tome. Ipak, na neki sam način zazirao od takvog projekta jer i danas smatram da je snimiti dokumentarac izuzetno zahtjevno bez velikog tima ili velike požrtvovnosti, kakvu je ovoga puta, srećom, pokazala Ines. Snimili smo puno sati materijala pa se jednim od najtežih dijelova procesa pokazalo njegovo svođenje na prihvatljivih sat vremena filma. Nakon brojnih rezova na kraju smo ipak došli do željenog rezultata, pojasnio je Martinčević.

S idejom snimanja filma odmah se složio i drugi član slavnog rally tima – Marin Frčko. Ideja Ines i Zvonimira, kao i njihovog tima u kojem je sudjelovao niz talentiranih suradnika, odmah mu se svidjela. Posebno ističe činjenicu da su nekoliko godina, točnije četiri, vozili rally na njegovoj izvornoj relaciji po kojoj nosi ime, za razliku od posljednja dva desetljeća kada se održava na različitim lokacijama, od Južne Amerike do Saudijske Arabije.
KOTAČ CIVILIZACIJE
Frčko je i danas aktivan u motorsportu – zajedno s Danijelom Šaškinom zaslužan je za to što se WRC Croatia Rally već peti put održava upravo u Hrvatskoj.
– Želja nam je s filmom obići niz najvažnijih destinacija u Hrvatskoj, a ne bih imala ništa protiv ni da ga kandidiramo za festivale posvećene sportskom dokumentarnom filmu. Smatram da ima sve komponente koje se mogu vrlo dobro predstaviti i na međunarodnoj sceni jer je u svojoj srži riječ o priči o istinskom sportu, ali i o uspjehu »malih ljudi« u borbi s velikim korporacijama. Odnosno, dokaz je da se može uspjeti i bez podrške moćnih struktura. To su univerzalne vrijednosti i jezik koji razumiju ljudi diljem svijeta, zaključila je Ines.
I u pravu je jer, kako se kotač civilizacije okreće prema nekom novom dobu, svijet sporta sve više postaje zarobljen novcem. Glavna mjera više nisu sekunde, metri, kilogrami, golovi ili koševi, nego – budžet. Vrijediš onoliko koliko vrijedi tvoj proračun. To jest slika današnjeg sporta, no bojimo se da, nastavi li se taj trend, sport kakav poznajemo polako nestaje. Upravo zato »Hrvatska na Dakaru« važan je film koji donosi i tračak nade da za istinski sport još nije kasno.
– Ovih dana smo na vašem području, u Rijeci, jer je Marin iznimno uspješno uključen u organizaciju WRC utrke. Ja mu pomažem kako bi sigurnost bila na najvišoj razini, a nakon izdanja 2024. godine po drugi sam put u FIA Safety Caru, uz glavnu osobu zaduženu za sigurnost utrke. Iako je i WRC izuzetno skup sport, jasno je da na terenu može funkcionirati samo uz velik tim ljudi, među kojima su često volonteri ili oni čija naknada jedva pokriva troškove. I to je poruka koja se jasno prepoznaje i u našem filmu, rekao je Martinčević, naglasivši i kako bi se, odluči li ponovno voziti Dakar, ponovno udružio s istim suvozačem.

SRCEM DO CILJA
Što se samog filma tiče, šteta je što se ranije nije razmišljalo u tom smjeru jer bi bilo idealno da se riječka premijera održi u tjednu uoči WRC-a. Logičan izbor bio bi Art-kino Croatia, koje je već postalo sinonim za premijere kvalitetnih dokumentarnih filmova, pa i onih sa sportskom tematikom. Jednako bi zanimljivo bilo organizirati projekciju i u Buzetu, u vrijeme održavanja legendarne brdske utrke, kao i u drugim hrvatskim regijama. Takva bi distribucija zasigurno bila i dodatni poticaj Ines Jelušić za nove projekte.

Foto Mario Poje
– U realizaciji »Hrvatskog puta na Dakar« značajno nam je pomogla Toyota Croatia. U filmu, uz Zvonimira i Marina, važnu ulogu ima i Toyota Land Cruiser, pa je ta suradnja bila posve logična. Ipak, bilo bi mi lakše razmišljati o novim projektima kada bi buduće filmove podržale nacionalne televizije, ministarstva kulture i medija, turizma i sporta te Hrvatski audiovizualni centar. Nadam se da će i na tom planu doći bolja vremena za nas »male« zaljubljenike u film, kojima ne nedostaje volje za radom, istaknula je Ines.
A tome se možemo samo pridružiti. Mnogo je mistifikacije oko umjetničkih formi, često je riječ o zatvorenom krugu u kojem neki stalno dolaze do sredstava, dok drugima, unatoč kvaliteti i talentu, to ostaje nedostižno. Ines Jelušić i njezin tim pokazali su da se, baš kao i u priči koju film donosi, i s velikim srcem, radom i požrtvovnošću može stići do cilja. Jer, kao i sam sadržaj filma, i njegov autorski proces potvrđuju da – kada postoji strast, zapreke se ruše.
NIŠTA BEZ ŠEBALJA

Foto Mario Poje
Filma ne bi bilo ni bez Jure Šebalja. OK, reći ćete sada vi, što je tu neobično pa Jura je jedan od najznačajnijih hrvatskih automobilista svih vremena, višestruki hrvatski rally prvak, uostalom i on je u kategoriji starodobnih vozila nastupao na arapskom izdanju Dakara. Da, sve to stoji, ali u ovom slučaju nije riječ o Juraju Juri Šebalju automobilistu, nego o Karlovčanu čije je ime Jure Šebalj te je bio glavni montažer i realizator filma, te uz Ines i obavio najviše posla u filmu koji traje ukupno 57 minuta. Kako god, priča o rallyu se kod nas izgleda ne može ispričati nije li u njoj netko tko se preziva – Šebalj.