Svijet umjetnosti voli velike priče, one o usamljenim genijima, talentiranim mudracima, ekscentričnim galeristima, izgubljenim remek-djelima i čudesnim otkrićima s tavana, iz podruma ili buvljaka. No iza tog romantičnog sjaja i glamura, skriva se i puno mračnija strana tržišta: ona u kojoj se »originali« proizvode brže nego što bi ih itko mogao naslikati, gdje se certifikati štancaju k’o na traci, a kolekcionari plaćaju, umjesto umjetnine, nečiju fantastično naslikanu laž.

U nastavku donosimo priče o deset najvećih prevaranata iz svijeta umjetnosti 21. stoljeća – ljudima koji su znali kako iskoristiti glad tržišta za slavnim imenima i moć koju njihove umjetnine nose. Većina ih je, očekivano, završila tamo gdje se remek-djela ne izlažu, iza rešetaka.

SJAJNA IDEJA? IPAK NE

Nepoznato je zašto su Earl Marshawn Washington i njegova tadašnja žena i partnerica Zsanett Nagy, pomislili da je dobra ideja varati kolekcionare za stotine tisuća dolara. Osim možda brze zarade?

Ta »dobra ideja« uključivala je izradu lažnih drvoreza koje je par na tržištu predstavljao kao rijetka povijesna umjetnička djela, a za koje su tvrdili da datiraju u period između 15. i 20. stoljeća. Prijevara im je barem na neko vrijeme uspjela, a lažne replike drvenih gravura prodavali su putem interneta te u okrilju raznih privatnih prodaja gdje je ponekad doista nemoguće dokazati tvrdnju o porijeklu. Par je u periodu od 2018. do 2021. oštetio kolekcionare za više od 200 tisuća dolara, a čitava šarada privedena je kraju 2023., kada je Washington dobio 52-mjesečnu zatvorsku kaznu uz nalog za povrat novca oštećenima, dok je Nagy, uz odštetu, prošla nešto bolje uz dvogodišnju uvjetnu kaznu.

Ako uzmemo u obzir izjavu samog Washingtonovog odvjetnika, koji je umjetnika opisao ga je kao »visoko vještog gravera drva«, nije začudno da su mnogi povjerovali u autentičnost proizvoda. Konkretno, Washington je »stao na žulj« francuskim kolekcionarima kojima je obećao 15 drvenih gravura za što su mu platili 85 tisuća dolara, samo da bi saznali da su umjetnička djela lažna.

Još jedan umjetnički genije okušao se u sličnom pothvatu, a radi se o Nicholasu P. Hatchu, koji je, koristivši mnoge pseudonime, prodavao krivotvorene slike umjetnika Petera Maxa putem emaila. Inače, Peter Max je američki umjetnik poznat po svojim psihodeličnim slikama koje se obično prodaju između 10 i 20 tisuća dolara, a Hatch ih je prodavao za iznose koji su se kretali od 1.300 do tri tisuće dolara.

U pokušaju profesionalizma, Hatch je uz krivotvorine prilagao i lažne certifikate autentičnosti, te je uspio prevariti 43 kupca i prodati 145 slika za skoro 250 tisuća dolara! Međutim, digitalni trag nije mogao sakriti od istražitelja, pa je 2024. osuđen na 14 mjeseci zatvora i tri godine uvjetne, uz dakako, vraćanje nezakonito stečenog iznosa u cijelosti.

Još jedan prevarant, Daniel Elie Bouaziz, pomislio je da će krivotvorenje slika Andyja Warhola biti njegova zelena karta do američkog sna i brze love, ali to je neslavno propalo. Naime, ovaj trgovac umjetninama iz južne Floride bio je vlasnik nekoliko umjetničkih galerija u okrugu Palm Beach na Floridi. Sastavljao je lažne certifikate autentičnosti za jeftine grafike i replike koje je kupovao online, a sebe je predstavljao ovlaštenim međunarodnim procjeniteljem. Prodavao je kupcima priču da su djela koja prodaje autentična i originalna, a jedan kupac se »zaletio« i uplatio mu polog od 200 tisuća dolara za (naravno lažnu) umjetninu Andyja Warhola.

Da bi stvar bila bolja, jednom kada su vlasti počele sumnjati u njegove poslove, Bouaziz je, niti neznajući, pokušao prodati tajnom agentu FBI-a »umjetninu« Jean-Michela Basquiata stvarne vrijednost 495 dolara za 12 milijuna dolara. U 2023., tada 69-godišnji prevarant je na račun godina, lošeg zdravlja, pokajanja i djela vraćenog novca dobio kaznu od 27 mjeseci zatvora uz novčanu kaznu od 15 tisuća dolara.

MALO VEĆI IGRAČI

Fokus okrećemo na malo »veće igrače«, poput Erica Spoutza, koji se odazvao golemom zovu tržišta umjetnina prodajom djela za koja je tvrdio da su ih stvorili majstori poput Pabla Picassa, Marca Chagalla, Willema de Kooninga, Vasilija Kandinskog…

Spoutz je prodavao krivotvorine putem aukcija, privatnih prodaja i eBaya, na kraju prevarivši kolekcionare za više od milijun dolara u rasponu od nekoliko godina. Spoutz je osmislio veoma sofisticiranu operaciju, djelujući pod imenima Robert Chad Smith, John Goodman i James Sinclair. Uspio je tako zaraditi gotovo milijun i pol dolara, koje je naposlijetku morao vratiti, a presuda iz 2017. utvrdila je kaznu od 154 tisuće dolara te 41 mjesec u zatvoru.

iStock

Još jedan krivotovoritelj koji je umalo postao milijunaš je John D. Re, a njegova je pak priča glasila da je djela Jacksona Pollocka i Willema de Kooninga otkrio dok je čistio podrum trgovca antikvitetima i restauratora Georgea Schultea 1999. Svoju klijentelu uvjeravao je da su to najveća djela suvremene povijesti umjetnosti, te ih je preko privatnih kontakata i eBaya prodao za gotovo 1,9 milijuna dolara. Stručnjaci su kasnije izrazili ozbiljne sumnje u autentičnost slika, što je potaknulo saveznu istragu. Godine 2014. osuđen je na četiri godine zatvora i naređeno mu je da se odrekne čitavog milijunskog iznosa koji je zaradio od lažne prodaje umjetnina.

U nizu krivotvoritelja koji je pokušao napuniti svoj bankovni račun koristeći se lažnim djelima Andyja Warhola, Jean-Michela Basquiata i drugih ikona moderne umjetnosti je Philip Righter. Ne bi li zavarao kolekcionare, išao je toliko daleko da je žigosao dokumente o autentičnosti krivotvorinama reljefnih žigova za utiskivanje koje su trebale imitirati one koje su koristili sami Basquiat i Keith Haring. Cilj je bio da krivotvorine izgledaju potpuno autentične.

Righter se nadao krivotvorine prodati vlasniku umjetničke galerije u Miamiju za ni više ni manje nego šest milijuna dolara, ali od tog pokušaja ispao je samo »popušaj«. Baveći se ovim poslom od 2016. do lipnja 2018., pandemijske 2020. godine osuđen je na zatvorsku kaznu u trajanju od pet godina.

U zatvoru je 2014. završio i Brian Ramnarine. Ovaj vlasnik ljevaonice u Queensu pokušao je jednom kolekcionaru prodati brončanu skulpturu američke zastave za vrtoglavih deset milijuna dolara, tvrdeći da se radi o djelu poznatog američkog suvremenog umjetnika Jaspera Johnsa. Iako ju Ramnarine nikada nije prodao, čitava stvar došla je do suda, gdje se razotkrila priča koja seže puno dalje. Naime, Johns je oko 1990. godine dao kalup dotične »Zastave« Ramnarineu i zamolio ga da ovaj napravi odljev od voska. Prema optužnici, Ramnarine je to učinio, ali Johnsu nikada nije vratio kalup.

Oko 20 godina kasnije, Ramnarine je kontaktirao aukcijsku kuću i druge posrednike te rekao da želi prodati brončanu skulpturu zastave, koju mu je »poklonio« Johns. Jedan kolekcionar izrazio je interes za kupnju, a Ramnarine mu je dao cijenu od deset milijuna dolara. Predstavnici kolekcionara otputovali su u skladište u New Yorku, gdje im je Ramnarine pokazao skulpturu, a na upit je li umjetničko djelo autentično, Ramnarine je pokazao (krivotvoreno) pismo od Johnsa iz ‘89., u kojem je navedeno da se radi o poklonu. Uz odštetu od blizu 35 tisuća dolara, Ramnarine je za ovu dvodesetljetnu shemu dobio kaznu zatvora od pet godina.

ELABORIRANE PRIČE

Pokušaji Jasona Harringtona da izmisli porijeklo krivotvorine za koju je tvrdio da je djelo portretista Barkleyja Hendricksa, neslavno su završili 2021., kaznom zatvora u trajanju od tri godine, uz naknadu štete žrtvama koje je oštetio. Tijekom svoje »karijere«, tada 39-godišnji krivotvoritelj uspio je prevariti 15 istaknutih umjetničkih galerija i kolekcionara svojim krivotvorinama. Harrington se trudio svim silama izmisliti elaborirane priče o povijesti svojih krivotvorina, no kako to obično biva, počele su se pokazivati nedoslijednosti, na što su potencijalni kupci reagirali prijavom svojih sumnji policiji. Za Hendricksovu umjetninu, koja je prikazivala muškarca s afro frizurom u svijetloplavom odijelu, izmislio je da pripada njegovom ujaku, koji je prema njegovoj priči Hendricksa upoznao na garažnoj rasprodaji i pristao zamijeniti svoju kolekciju jazz ploča za sliku.

Hendricksova udovica to je okarakterizirala čistom laži, rekavši da je njezin pokojni suprug vodio pomne bilješke o svakom djelu koje je izradio, što se nigdje nije moglo pronaći. Kako nalažu sudski zapisi, istražitelji su kasnije otkrili da je osoba u plavom odijelu kopirana s fotografije u članku na Wikipediji, a da je krivotvorina vješto uređena u Hendricksovom stilu sedamdesetih! Zanimljivo je to da istraga na kraju nije utvrdila tko je zapravo autor krivotvorine, jer Harrington nikada nije priznao da ju je osobno stvorio.

Ezra Chowaiki je još jedno ime na listi propalih krivotvoritelja. Bivši prodavač sladoleda tijekom života prekvalificirao se u trgovca umjetninama, no za razliku od ostalih na listi, umjetnine, lažne ili prave, nikada nije niti posjedovao! Prevario je istaknute kolekcionare za milijune dolara sklapajući kupoprodajne ugovore putem svoje galerije na Park Avenueu. Međutim, u rujnu 2018. Chowaiki je uhvaćen i osuđen na 18 mjeseci zatvora i tri godine uvjetne kazne, a također mu je naloženo da plati odštetu i odrekne se svog udjela u više od 20 djela koja se pripisuju Pablu Picassu, Edgaru Degasu i Alexanderu Calderu. Relativno blaga kazna razljutila je njegove žrtve…

USPON I PAD

Muškarca imenom Inigo Philbrick mnogi opisuju najvećim krivotvoriteljem umjetnina u povijesti SAD-a, a magazin Independent je njegovu karijeru opisao kao »meteorski uspon i opasan pad«.

Instagram

Philbrick je rođen u obitelji s jakim vezama sa svijetom umjetnosti; njegov djed s majčine strane osnovao je tvrtku odgovornu za izradu zlatne statue Oscara, njegova majka Jane Philbrick bila je dramatičarka i umjetnica, a otac, Harry Philbrick, bio je slikar i bivši direktor Muzeja suvremene umjetnosti Aldrich u Connecticutu. Philbrick je tako od malena bio uronjen u svijet umjetnosti, no ono što ga je zaintrigiralo bila je trgovina umjetninama. Probio se u tom poslu te je počeo živjeti veoma ekstravagantnim životom – toliko da je letjeo privatnim mlažnjakom na posao!

Godina 2016. označila je početak kraja za ovog trgovca, kada je počeo prodavati udjele u umjetničkim djelima koji su iznosili više od sto posto njihove vrijednosti, da bi kasnije preprodavao ta ista djela više puta. Također je osiguravao kredite koristeći krivotvorene dokumente o konsignaciji. Mnogi ga opisuju kao lika nalik Gatsbyju, šarmantnog i dobrog s riječima, kao i u doduše nezakonitom poslu kojim se bavio.

Prijevara se isplatila, barem kratkoročno, a do 2017. godine tvrtka koju je posjedovao zabilježila je promet od 105 milijuna funti. No unatoč velikom površnom uspjehu, do 2019. godine njegove laži počele su izlaziti na površinu. Zainteresiranost za kupovinu umjetnina od onih koje je zastupao počela je opadati, a kao odgovor na to, povećao je svoje zločine što je ubrzo rezultiralo višestrukim tužbama.

Philbrick je otputovao u Australiju, pa potom i u razne druge zemlje, sve dok ga 2020. vlasti nisu uhitile na tržnici zaustavili u Vanuatuu. Nakon optužbe, naređeno mu je da vrati iznos od 69 milijuna funti oštećenima uz sedam godina zatvora. Philbrick je bio osuđen zajedno sa svojim poslovnim partnerom Robertom Newlandom.

Za Vanity Fair, Philbrick je svoje zločine opisao kao ništa više od »pohlepe i ambicije«, a 2024. je pušten na slobodu. Na pitanje o tome zašto je to učinio, Philbrick je rekao: »Mislim da je pohlepa prirodno ljudsko stanje. Osjećao bih puno više krivnje da sam vozio pod utjecajem alkohola ili da sam prodavao drogu i da je netko umro«.

Bivši trgovac umjetninama danas je odlučan vratiti se na uglednu poziciju koju je nekoć imao – iako, kao dio kazne, sada mora plaćati 15 posto svog mjesečnog prihoda vlastima.