Andre Santos lijevo, Vonlanthen desno
Wazza je usput postao i najmlađi strijelac u povijesti europskih prvenstava, no njegov je rekord na tronu bio samo četiri dana, kada se pojavio – Johan Vonlanthen
U grupnoj fazi Europskog prvenstva događalo se sve i svašta, a osim eliminacije Italije, Španjolske i Njemačke, interes mnogih pobudio je i tadašnji tinejdžer Wayne Rooney, koji je u prve tri utakmice postigao četiri pogotka za svoju Englesku.
Wazza je usput postao i najmlađi strijelac u povijesti europskih prvenstava, no njegov je rekord na tronu bio samo četiri dana, kada se pojavio – Johan Vonlanthen.
Izjednačivši rezultat protiv Francuske u trećem kolu (u utakmici koja je završila 3-1 za Tricolore), mladi Švicarac preuzeo je Rooneyev rekord na sebe, uguravši loptu u mrežu pored Bartheza s 18 godina i 141. danom (Vonlanthenov rekord bio je netaknut sve do Eura 2024., kada je 16-godišnji Lamine Yamal pogodio protiv – Francuza).
Za netko tko je bolje poznavao nogometne prilike, Vonlanthenovo ime nije bilo u sferi nepoznatog.
Već je godinu dana ranije potpisao za PSV, koji ga je locirao u Young Boysu, njegovom prvom seniorskom klubu, no poziv izbornika Kobija Kuhna za Euro 2004., kaže nam, nije očekivao.
– Iskreno, to me iznenadilo. Bio sam jako mlad i tek sam započinjao svoj profesionalni put, tako da je poziv bio veliko iznenađenje i ujedno ogromna čast.
Vidio sam to kao priliku da naučim više, govori nam Vonlanthen, čiji je gol protiv Francuske bio jedini švicarski uopće na portugalskom Euru.
– Bio je to vrlo poseban trenutak, vjerojatno jedan od najemotivnijih u mojoj karijeri. U to vrijeme nisam u potpunosti shvaćao njegovu važnost.
Gledajući unatrag, osjećam zahvalnost što sam doživio nešto takvo na tako velikoj pozornici, ističe nekadašnje krilni napadač, koji je karijeru završio 2018. godine.
Važna karika u PSV-u
Vonlanthen je rođen u Kolumbiji, odakle mu je majka, pa je samim time mogao nastupiti i za Los Cafeterose, no on se odlučio za Švicarsku.
– Bilo je nekih razgovora i interesa oko nastupa za Kolumbiju u različitim trenucima, ali ništa konkretno. Uvijek sam se osjećao povezanim sa Švicarskom jer sam tamo odrastao kao igrač, pojašnjava.

Rani odlazak u PSV očvrsnuo ga je u svakom smislu, a tamo je radio i s Gussom Hiddinkom, jedinim trenerom u povijesti tog kluba koji je s Boerenom otišao do samog kraja u Ligi prvaka (sezona 1987/88).
– PSV je bio jako važan za moj razvoj. Tamo sam puno naučio, i kao igrač i kao osoba. Igranje u Ligi prvaka i biti dio jakog tima su uspomene koje ću uvijek čuvati, kaže nam.
Procjena Hrvatske i Švicarske
Imao je Vonlanthen kroz karijeru ogromnih problema s ozljedama koje su ga usporavale, zbog njih je morao propustiti i neka velika natjecanja, no uvijek se nekako dizao iz pepela pehova.
Za kraj razgovora tematizirali smo i Svjetsko prvenstvo 2026. i stanje švicarske, ali i hrvatske reprezentacije.
– Mislim da obje momčadi imaju puno kvalitete. Švicarska je vrlo organizirana i disciplinirana, a Hrvatska uvijek ima nevjerojatne tehničke igrače i iskustvo.
Na turnirima poput Svjetskog prvenstva, dosljednost i mentalitet su ključni i vjerujem da obje momčadi imaju potencijal daleko dogurati ako se sve posloži, zaključuje.