RIJEKA  Bila je to jedna od onih večeri koja će se dugo još prepričavati po riječkim sportskim krugovima… Rijeka – Dinamo 7:1! Prvi futsalski važ ostao je na Kvarneru na radost gotovo 4.000 raspjevanih navijača koji su dugo još nakon finala ostali na tribinama Dvorane mladosti. Dopredsjednik HNS-a i čelnik HNK Rijeka Damir Mišković je uz asistenciju gradonačelnice Ive Rinčić podijelio medalje i pehare, Luka Suton i Alen Fetić započeli su trofejni ples sa suigračima na trsatskom parketu, a onda je krenula navijačka invazija. Erupcija emocija zavladala je najvećom riječkom sportskom dvoranom kao rijetko kada.

Elvir Husarić (27), Puljanin s dugotrajnom riječkom adresom, »hakler« staroga kova obilježio je finale s tri pogotka. Treći je bio potez umjetnika. Izvlačenje iz zagrljaja svojega čuvara, primanje lopte na prsa, elegantni okret i guranje lopte kraj iznenađenog Ante Piplice. Bravo majstore! Poslastica za malonogometne gurmane i potezi kakvi su se nekada češće mogli vidjeti na brojnim gradskim igralištima gdje su mulci satima i satima pokušavali imitirati svoje idole. Igrači poput Husarića definitivno izumiru, brojni klinci koji pohode utakmice Rijeke imaju tu privilegiju da mogu uživati u svakom potezu posljednjeg malonogometnog romantičara.

– Krenuli smo u utakmicu u »run&gun« ritmu, zabili dva brza gola, a onda se na poluvremenu dogovorili da ne smijemo primiti pogodak, da moramo u prvom redu odigrati čvrsto u obrani svjesni da će nam se otvoriti prilika za treći, četvrti pogodak… I to se ostvarilo. Otišli smo u nastavku na pet, šest golova razlike – govorio je nakon utakmice Husarić koji je vjerojatno odigrao najbolju partiju u dresu Rijeke.

Najdraža partija

– Neću reći da je najbolja, ali je sigurno ovo bila moja najdraža utakmica u dresu Rijeke! Uostalom, zabio sam tri gola, osvojili smo Kup… Sretan sam zbog toga, što se dižem u formi i što mogu pomoći ekipi, ali i što se na taj način mogu odužiti divnim navijačima na podršci. Ne znam iskreno što bih više rekao nakon ovakvog finala… Morali smo u uzvratu nadoknaditi tri razlike. To nije malo, a posebno u utakmici za trofej. Malo si u grču, ali stvarno smo svi vjerovali u to. Trener, njegov stožer, Uprava i mi igrači. Stvarno smo svi vjerovali i danima sami sebi govorili: Osvojit ćemo kup, pa neće nam Dinamo na Trsatu dignuti trofej! – nastavio je Husarić.

Foto D. MICULINIĆ

Futsalske utakmice su prošle, a posebno ove sezone iznimno posjećene. Atmosfera je nalik onoj koja vlada na utakmicama »velike Rijeke«. Ovoga puta je sve to, s obzirom na značaj utakmice, bilo puno, puno izraženije…

– Ne mogu vjerovati! Znači, onih kažu 3.500 navijača… Ma u dvorani je barem 4.000 navijača! Finale je završilo, a ja se još ježim kada pogledam tribine. Ljudi pjevaju i raduju se. Ne ide im se kući koliko se lijepo osjećaju na našim utakmicama – rekao je novopečeni hrvatski reprezentativac. Doduše, sa šireg popisa izbornika Marinka Mavrovića. Pretpoziv je stigao uoči finala…

– Moguće da je to bio onaj mali koračić koji me je dodatno motivirao u finalu… Kada god dobijem poziv izbornika ja ću se odazvati. Čast je i ponos nositi dres reprezentacije – rekao je Husarić.

Snaga momčadi

Srpski reprezentativac Đorđe Rosić zabio je dva pogotka u finalu, ali i odigrao još jednu sjajnu partiju ove sezone. Jurio je trsatskim parketom kao na motoru. Postigao je prvi i treći pogodak kojim su Bijeli nadoknadili zaostatak iz prve utakmice odigrane u Draženovu domu.

– Kao što uvijek ističem: mi stvarno treniramo dobro, a to se onda vraća na utakmicama. Kada igramo kao momčad, onda uvijek iskoči neki pojedinac. Ovoga puta smo to bili ja, Suton i Husarić, a idući put će netko drugi. Jedino bitno je da djelujemo dobro kao ekipa i da ostvarujemo željene rezultate – govorio je 25-godišnjak rođen u Gornjem Milanovcu, kojemu je ovo druga sezona na Trsatu.

»Đole« je bio jedan od rijetkih prvotimaca Rijeke koji je i u prvoj utakmici u Zagrebu bio na razini finala. I tada su iz riječkih redova najvaljivali da će u uzvratu biti drugačija priča. Pobjeda Rijeke nije iznenađenje, pa čak ni s tri i više golova razlike, ali 7:1… U finalu, protiv Dinama!

Dupla kruna

– Na treninzima nakon poraza u Zagrebu je vladala silna nervoza, jedva smo čekali da pokažemo da smo bolji i da je to možda bio samo slabiji dan u napadačkom dijelu. U uzvratu nismo ponavljali pogreške i na kraju je zapravo rezultat realan – ističe Rosić, koji je na utakmici imao i podršku svojih navijača, djevojke i prijatelja, iz Gornjeg Milanovca.

– Prvo bih se zahvalio svim onim ljudima koji su napunili tribine i to više nego što mogu primiti. Hvala im na podršci, bili su sjajni. A uz mene su bili i moji sugrađani iz Gornjega Milanovca. Naravno da sam sretan zbog toga.

Osvajanjem Kupa sezona se u redovima Rijeke već sada može proglasiti uspješnom, ali navijači i igrači Rijeke žele otići korak dalje i ostvariti ono što je prošle sezone uspjelo »velikom bratu« s Rujevice. Dupla kruna, nakon ovako odigranog finala, definitivno nije nemoguća misija.

– Prvo moramo pokušati obraniti prvo mjesto uoči doigravanja jer bi nam ta pozicija puno značila. Dakle, fokus je na utakmicu protiv Novoga vremena, pa slijedi gostovanje kod Dinama gdje ćemo pokušati sačuvati prvo mjesto. Poslije se spremamo za doigravanje – zaključio je Rosić.