RIJEKA Riječki odbojkaši su porazom u Rovinju zaključili superligašku sezonu nešto ranije nego što im je bila želja i cilj na startu priprema prošloga ljeta. Riječani nisu izborili doigravanje za prvaka, štoviše, sezonu su zaključili na poražavajućoj osmoj poziciji ljestvice koja broji deset momčadi. Momčad trenera Velimira Liverića na kraju ima četiri boda, odnosno dvije pobjede više od Siska, koji je ispao iz lige.

Što je bio problem Rijeke ove sezone? Bilo je tu ozljeda zbog kojih je došlo do problema na poziciji srednjeg blokera, ali problem je i nedostatak pojačanja. Momčad je ostala jednaka kao prošle sezone, što netko može gledati kao plus s obzirom na to da je tada izboreno doigravanje, ali uz ozljedu Leona Kupsjaka pa onda i Davida Haluške, Rijeka je napravila korak unazad. U finišu sezone se ozlijedio i kapetan te najbolji igrač momčadi Sandro Dukić.

– Ovo je realno stanje. Odigrali smo tri kola bez moje pomoći, što se pokazalo velikim deficitom, dok smo protiv Rovinja bili bez Ivana Vuka, a to je još jedan udarac. Pokazalo se da nemamo adekvatnu zamjenu za nas dvojicu. Onda je i realno da se ovo dogodilo – započinje Sandro Dukić, bivši hrvatski reprezentativac, koji već nekoliko sezona vuče Rijeku, odnosno otkako se u ljeto 2021. godine posljednji put vratio kući.

Ozljede

Od tada je problem isti.

– Problem kluba je što ljetos nije napravljeno sve da se zadovolji cilj koji je postavljen. Znali smo da su se sve ekipe poprilično pojačale, dok je naš jedini plus bio što smo ostali isti kao sezonu prije. Ozljede su nas definitivno spriječile da napravimo korak više. Ali znali smo za njih od početka sezone, pogotovo jer je Leon Kupsjak tek od petog kola ušao u ritam igranja, a i Franko Žeželić je na početku imao problema s ozljedom. Ni jedan ni drugi nisu uspjeli odraditi pripreme za sezonu pa se pokazalo da su bili na neki način nespremni.

U borbi za plasman u play-off ključnim se pokazao poraz od posljednjeplasiranog Siska prije malo manje od mjesec dana. Trener Velimir Liverić je izjavio da je sramotno da se igrači ne bore i ne trude te da je većina igrala lošije nego sezonu prije. Jedino je Dukić »bio standardan«.

– Trudim se koliko god mi bilo teško uz posao. To dođe i s iskustvom i godinama, što drugi možda nemaju. Ivan Lozić i ja smo zamijenili pozicije u odnosu na godinu prije i ne znam koliko se on uspio snaći u svemu tome. Meni je možda bilo lakše u toj situaciji.

Istina je da je Ivan Vuk imao puno više padova nego lani, što se ne bi smjelo događati. Srednjaci su nam potom baš zaštekali ove sezone, a mislim da smo obranu, na koju nas trener uvijek upozorava, odigrali dosta dobro. Ali ako blok kao temelj ne valja, onda je teško igrati i u polju. Glavni problem je bio što nismo mogli postaviti adekvatan blok pa da nam bude lakše i u obrani.

Poraz u Sisku? Na papiru to nije loša ekipa. Trener je rekao da nismo bili motivirani, ali ako ne želiš pobijediti nekoga, zašto se uopće baviš sportom? To mi, stoga, ne drži vodu. Išli smo na gostovanje s namjerom da pobijedimo i znali smo što pobjeda nosi. Ne bih rekao da smo ih podcijenili. Taj dan jednostavno ništa nije funkcioniralo. Oni su fenomenalno odigrali, prvenstveno Danijel Galić, koji je bio dugogodišnji reprezentativac te je igrao u inozemstvu cijelu svoju karijeru. Nismo mogli nikako pronaći ritam i odgovoriti na njegovu razigranost.

Posao i fakultet

Pozitivna stvar u riječkoj muškoj odbojci je juniorsko-kadetska momčad, koja je u drugom rangu hrvatske odbojke izborila četvrto mjesto. Iz te ekipe s prvom momčadi treniraju Filip Pulić, Tomo Sulić, Maks Križan i Filip Hatežić.

– Ponosan sam na njih. Igraju super, rade lijepe rezultate, a najmlađa su ekipa u Prvoj ligi. Meni je s te strane žao što nisu više bili s nama. Naravno, mladi su i moraju proći sve niže lige, ali da su bili s nama, sigurno bi bili od pomoći. U njih treba ulagati i pričekati ih koju godinu. Dok vidim da razumiju i trude se, tu sam za njih i pomoći ću im. Inače treniramo sa samo deset igrača, a ponekad i s osam ili devet, što automatski znači nedostatak uigravanja. Na utakmici je to onda skroz druga priča.

Za klub s Trsata je trenutno dobro što su svi aktualni igrači vezani uz Rijeku, ili preko posla, fakulteta i škole pa će vrlo vjerojatno svi i ostati na okupu ako vodstvo to bude htjelo. Jedino je Ivan Lozić upitan s obzirom na to da njegova supruga Marta Cvitković igra u inozemstvu. No, u klubu bi konačno trebali poraditi na dovođenju nekoliko pravih pojačanja.

– Nadam se tome i ukazat ću i ja treneru da se mora nešto promijeniti. Za početak, smatram da moramo dovesti kondicijskog trenera, a onda osigurati da nas svaki trening bude minimalno 12. Nažalost, to je ponekad i nemoguće kad imaš igrače koji su zaposleni pa ne mogu doći svaki dan. Ali bilo bi odlično da se uz nas ostale dovede jedan do dva profesionalca. Iz godine u godinu se nadam da bi se moglo nešto pokrenuti i da bi Rijeka mogla postati konkurentna – zaključio je Sandro Dukić.