Piše Marinko Krmpotić

O opasnostima interneta. Čitali smo roman "Peachez, jedna romansa" Ilje Leonarda Pfeijffera

Marinko Krmpotić



Puno će čitatelja i u Hrvatskoj čitati kratki roman »Peachez, jedna romansa« nizozemskog književnika Ilje Leonarda Pfeijffera. U Pfeijfferovoj domovini knjiga je nedugo po objavljivanju 2017. godine doživjela i kazališnu (2020.) te potom i filmsku obradu (2021.), a sve to praćeno je i prijevodom na brojne svjetske jezike. Interes je logičan zna li se da knjiga kroz literarni oblik i izmišljene likove obrađuje i rekonstruira stvarni događaj iz početnih godina drugog desetljeća ovoga stoljeća. Konkretno, 2013. godine 68-godišnji ugledni britanski profesor Paul Frampton, oksfordski fizičar zaposlen na prestižnom američkom sveučilištu, stupio je u online vezu s Denise Maloney, atraktivnim fotomodelom. To što je bio više od 40 godina stariji od mlade ljepotice Framptonu se nije činilo čudno, tim više što se dopisivanjem na internetu (kojeg je prije toga omalovažavao) totalno zaljubio u djevojku s kojom se nikad nije susreo i sva je komunikacija išla preko e-mailova, SMS poruka i društvenih mreža.


Fatalna žena


Upozorenja prijatelja, čak i njegovih nadređenih, u potpunosti je zanemarivao i uskoro mu je Denise postala prava opsesija. Ne samo da je zanemario svoj dobro plaćeni posao, već je na njezino traženje krenuo naći se s njom. I to u Boliviji gdje je ona, tako mu je poručila, imala snimanje. No, u Boliviji ga je u hotelu u kojem su se trebali sastati zatekla poruka kako je zbog novog snimanja morala otići u Buenos Aires pa neka on krene za njom i usput joj donese omanji kovčeg kojeg je ona zaboravila u sobi bolivijskog hotela. Naravno, napaljeni Paul nestrpljiv da što prije vidi objekt svoje žudnje, sve prihvaća i kreće za Buenos Aires. Nedugo nakon što sleti uhitit će ga policija. Dobit će četiri godine i osam mjeseci zatvora, a izaći će nakon dvije i pol godine, uz zabranu dolaska u Argentinu. Argentinske vlasti kaznu su mu bitno smanjile jer je svima bilo jasno kako je akademski obrazovani građanin ispao – naivan i glup. Što se dogodilo, vjerojatno pretpostavljate, ali vam ipak kao čitateljima ostavljamo da sami otkrijete što je to napravio ugledni profesor.


Prva je priču 2013. godine u The New York Timesu plasirala američka novinarka Maxine Swann. Njezin članak »The Professor, the Bikini Model and the Suitcase Full of Trouble« (»Profesor, bikini model i kovčeg pun nevolja«) Pfeijffer je bio, sam to priznaje u pogovoru, glavna inspiracija za roman kojim će ostvariti veliki međunarodni uspjeh. Naravno, imena su promijenjena pa svog profesora Pfeijffer oslovljava samo tom titulom, a njegova online ljubav nije Denise, već Sara, umjetničkog imena Peachez. Autor vjerno slijedi priču i opisuje događaje i to iz perspektive profesora. To je nedvojbeno dobar potez jer se tako priča iz pomalo skandalozne štorije o tome što se zbiva kad se, kako to narod kaže, zapali »stari panj«, pretvara u nedvojbeno zanimljiv roman o ljubavi i o tome kakva sve ljubav može biti, kao i o tome koliko je svaki čovjek treba. Gotovo pa à la Boccacio posprdna priča o starijem muškarcu koji zbog ljepote mladog ženskog tijela gubi glavu, tako je čitatelju prenijeta s podosta emocija i vrlo uvjerljivim pripovijedanjem kroz koje profesor (inače podosta bahat, arogantan, nektritičan i zaljubljen u stare književnosti) uspijeva uvjeriti čitatelja kako jednostavno – nije moglo drukčije!


Cyber pozadina




Jer, on je iskreno zaljubljen! Jedan raniji kratki neuspio brak i jedan još kraći pokušaj »spoja na slijepo«, ostavljaju ga samim u poznim šezdesetim. I onda kad se pojavi prekrasna djevojka koja s njim online »priča« na način koji ga oduševljava, logično je da će se – iako razum jasno govori kako djevojka od 28 godina sigurno ne želi biti s muškarcem od 68 godina – zaljubiti kao pubertetlija. I koliko god to čitatelju izgledalo pomalo i smiješno, i vjerojatno bilo praćeno posprdnim komentarima, činjenica je da Pfeijffer uspijeva kroz riječi svog lika oslikati osjećaje osamljenosti, čežnje i žudnje za nekim tko te voli. I profesor je na tome, na kraju zahvalan. Čak i kad saznaje i kad shvaća kako Denise zaista postoji, ali on s njom nikad nije kontaktirao! S njim su se dopisivali lukavi cyber kriminalci koji su iskoristili njegovu naivnost i potrebu za ljubavlju kako bi ostvarili korist. No, on im oprašta jer je, bez obzira na sve doživio i proživio nešto što je obogatilo njegov život. Ili, kako to na završnim stranicama romana kaže, »(…) vrijeme provedeno s njom ne bih bio propustio ni za što na svijetu«, a »pitanje postoji li ona uopće, nakon svega što mi je značila, posve je beznačajno«, zaključuje profesor u svome ispovijednom tekstu kojeg piše u argentinskom zatvoru.


Naravno, ovaj je roman zanimljiv i kao osvrt na funkcioniranje i opasnosti internetskih prevara, tzv. catfishing mailova i brojnih drugih negativnosti online komunikacije i ponora društvenih mreža. Ugledni američki fizičar skupo je platio svoju internetsku romansu pa s te strane gledano »Peachez, jedna romansa« ima itekako edukativan karakter i jasno ukazuje na opasnosti i ranjivosti kojima se čovjek može izložiti ukoliko u svijetu suvremene digitalne tehnologije nije dovoljno oprezan. Ipak, prije svega, ovo je roman o ljubavi i potrebi za ljubavlju. I stoga, a ne zbog komično skandalozne priče u kojoj ostarjeli mužjak potpuno gubi razum zbog ženskih čari, ova je knjiga i doživjela veliki uspjeh.


Stilski pečat


Autor je lijepu pažnju posvetio stilu pa je očita razlika između načina na koji pripovijeda, razmišlja i analizira klasični filolog, što Pfeifferov profesor jest, i stila kojeg u svojim online dopisivanjima koristi Sara, odnoso cyber majstori koji vjerno oponašaju pametnu, ali ne odveć obrazovanu djevojku. Ono što dodatno daje ton zanimljivosti svemu svakako su činjenice da model zvan Peachez zaista i postoji, kao što je stvarna i Denise Maloney koja se, nakon što je iz NY Timesa saznala za cijelu priču, javila Framptonu i rekla kako joj je žao zbog svega što je proživio misleći da je u vezi s njom. Ne zna se što je, i je li, Frampton odgovorio.