KASTAV – Stara gradska vijećnica na Lokvini ugostila je zanimljiv kulturni i znanstveni događaj. Na poziv predsjednika Ogranka Matice hrvatske u Kastvu, mr. sc. Branka Kukurina, u grad je stigao dr. sc. Ivan Botica, istaknuti stručnjak sa Staroslavenskog instituta u Zagrebu, kako bi javnosti predstavio tri tršćanska glagoljska pisma iz 16. stoljeća.

Ovi dokumenti, pronađeni u tršćanskim arhivima, daleko su više od običnih “starih papira”. Oni predstavljaju ključne dokaze o tome kako je Kastav funkcionirao prije 500 godina.

U 16. stoljeću glagoljica nije bila samo pismo crkvenih knjiga, već živo sredstvo komunikacije u administraciji i trgovini na području Istre i Kvarnera.

Pisma svjedoče o intenzivnoj vezi Kastva i Trsta, tadašnjeg moćnog trgovačkog središta. Pretpostavlja se da dokumenti govore o pravnim poslovima i posjedima, komunikaciji kastavskih kapetana i općinara s tršćanskim plemićima kao i o visokoj razini pismenosti i organiziranosti tadašnje kastavske zajednice.

Botica je vodeći hrvatski medievist, čiji je fokus na povijesti institucija i glagoljske pismenosti. Njegov stil rada prepoznatljiv je po tome što ne interpretira samo tekst, već i širi društveni kontekst – otkrivajući tko je kome pisao, zašto, te što ti zapisi govore o svakodnevici “malog čovjeka” tog doba.

– Pronaći nove dokumente iz 16. stoljeća u stranim arhivima, ovaj put u arhivama Trsta, uvijek je znanstvena senzacija, a za Kastavce je ovo dodatni kamenčić u mozaiku dokazivanja drevne autonomije i kulture, istaknuto je Botica na predstavljanju.

Slavenima je prvo i najstarije pismo – glagoljica. Ona nije nastala sama od sebe kroz dugo vrijeme. Nju je izmislio jedan čovjek s jasnim ciljem, Konstantin, koji je poznat ka sveti Ćirila.

Zanimljivo je da je on bio Grk iz Soluna koji je savršeno razumio slavenske jezike. U 9. stoljeću bizantski car je poslao Konstantina i njegovog starijeg brata Metoda u veliku misiju među slavenske narode.

Konstantin je osmislio potpuno nove znakove kako bi Slaveni mogli zapisati svoje molitve i knjige. Dok se ćirilica kasnije polako razvijala iz grčkog pisma, glagoljica je bila pravi autorski projekt.

Nakon 12. stoljeća glagoljicom su se nastavili služiti samo Hrvati. Prilagodili su je sebi stvorivši tako novi tip glagoljice poznat kao uglata ili hrvatska glagoljica.

Osim hrvatskoga crkvenoslavenskoga, glagoljicom se bilježio i starohrvatski jezik, većinom čakavsko narječje.