Alan Ford, Zagor, Dampyr, Dylan Dog, Tex, Mickey Mouse, Spider-Man, Superwoman, Asterix, Vezir Iznogud, Tom i Jerry, Garfield… sve su to strip-naslovi koji se uobičajeno prije mogu naći u nekom antikvarijatu, ili na nekom buvljaku, nego u školskoj knjižnici. Ali u Osnovnoj školi »Fran Krsto Frankopan« Krk – Područnoj školi Punat đaci imaju upravo takvu rijetku mogućnost – pravu stripoteku. I jako su zadovoljni time.

– Puno mi znači što u našoj školskoj knjižnici imamo dosta knjiga, a pogotovo ovakvih stripova kao što je Čovpas, on mi se baš jako sviđa, zato jer je nekako nenormalan, a opet zanimljiv. Kako sam ih počela čitati ovdje mi je i mama počela kupovati druge naslove iz serije koje ovdje nemamo. Jako mi je drago što sam na Čovpasa ‘’navukla’’ i svog brata koji ima disleksiju i onda je i on počeo sve više čitati druge stripove, budući da mu je njih puno lakše čitati nego prave knjige, rekla nam je Ema Butković iz Punta koja pohađa sedmi razred.

Želja iz djetinjstva

Ovaj dio knjižnice opremljen je zahvaljujući sredstvima, u iznosu od tadašnjih 50.000 kuna, koje je škola dobila 2022. godine prijavom na natječaj Marina Punat Grupe. Za ovaj uspjeh zaslužne su učiteljice Martina Jurjević i Martina Butković, koje su svojim trudom, inicijativom i predanošću osigurale sredstva za obogaćivanje ​knjižničnog fonda i stvaranje poticajnog prostora za učenike te u suradnji s knjižničarkom Irenom Žgaljić Magašić napravile izbor knjiga i stripova koji su potom naručeni.

Foto Relja Paškvan

– Ono što je moja želja oduvijek bila je da imam jednu malu stripoteku. Stripovi su mi odmalena bili nešto posebno i zanimljivo. Zapravo sam odrastala na tim stripovima, za što je zaslužan moj brat koji ih je donosio doma pa sam ih i ja tako počela čitati. I tako da sam zapravo s vremenom sama poželjela, eto, da i ta djeca imaju priliku stvoriti nekakvu svoju viziju i da budu kritički nekako usmjerena prema iščitavanju stripova. Strip nudi vizualizaciju nekakvih emocija i događaja uz tekst. To je ono što je privlačno i što je zapravo djeci nekakav put da spoje sliku i tekst, rekla je Žgaljić Magašić, profesorica hrvatskog jezika i diplomirana bibliotekarka.

Stripovi su često prvi korak prema ozbiljnijem čitanju, a ukupan broj primjeraka koji se nudi u ovoj neobičnoj školskoj knjižnici kreće se oko brojke od 300 primjeraka. Uz stripove tu je i oko 400 knjiga nelektirne građe, koja učenicima također nudi drukčije i naslove, koji u pravilu kod njih bude više interesa za čitanjem od kurikulumom propisane lektire.

– Najviše volim čitati kriminalističke knjige jer mi bude veliku znatiželju što će na kraju biti, odnosno hoću li pogoditi tko je krivac, hoće li moja pretpostavka biti točna. U većini slučajeva to i uspijevam, kako u knjigama, tako i u krimi filmovima koje također volim. Rekla bih da mi je uspješnost pogađanja oko 85%, rekla je Mia Kovačević iz Stare Baške, također ‘’sedmašica’’.

Foto Relja Paškvan

Svatko voli čitati

Nelektirni kutak knjižnice sastoji se od tri dijela. Prvi je posvećen mlađim učenicima, drugi starijim, a treći odraslima. To je još jedna posebnost koju većina školskih knjižnica nema. Ovdje učitelji i djelatnici škole imaju na izbor najkvalitetnije, a često i najnovije knjige koje služe za njihov profesionalni i osobni razvoj. Velika je pažnja posvećena mentalnom zdravlju i duhovnom rastu djelatnika koji imaju mogućnost doći do ovih dragocjenih resursa u zgradi u kojoj rade. Kako bi posjetiteljima vrijeme u knjižnici bilo što ugodnije, ista ima i pravi mali dnevni boravak u kojem se možeš zavaliti u fotelju, ili na kauč, što je zasigurno mnogo viši standard čitanja od tvrdih drvenih školskih stolaca. Jedini nedostatak ove knjižnice je što je, nažalost, na raspolaganju samo dva dana u tjednu.

– Ja obožavam čitati. To je moja ogromna ljubav, pored glazbe – znači dijele broj jedan. Irena i ja već dugo godina jako dobro surađujemo i uspijevamo se nadopunjavati, tako da je ovo bila zapravo zajednička odluka da se prijavimo na taj natječaj Marine Punat. Moja misao vodilja je bila da zapravo svatko voli čitati, samo još to ne zna jer nije naletio na knjigu koja bi ga privukla dovoljno. I zato je meni bio san da u školi u kojoj radim, djeca imaju odmah pri ruci ozbiljan fond knjiga koje su apsolutno nelektirna građa. Jer čak i ona djeca koja vole čitati, vrlo nerado čitaju lektiru i onda jedva dočekaju ljeto da bi čitali nešto, a ovdje je njima sada u kući doslovce ponuđeno jako puno toga, rekla je voditeljica škole Martina Jurjević, koja kao magistar teologije predaje i vjeronauk.