Ako i u jednoj grani privrede kronično nedostaje radnika, to je zasigurno građevinski sektor. Zbog potrebe za obnovom od potresa smo i počeli uvoziti radnike iz inozemstva, posebno iz azijskih zemalja, a 2022. godine u graditeljstvu je bilo zaposleno više od 50 tisuća stranih radnika, najviše u odnosu na sve ostale sektore; za usporedbu, te smo godine u turizmu zaposlili nešto više od 40 tisuća stranaca.

No, prošle je godine broj stranih radnika u graditeljstvu pao na 35.736, a taj pad u odnosu na prethodne godine se objašnjava završetkom velikih građevinskih projekata, odnosno završetkom obnove Banije i Zagreba nakon potresa, što je pak rezultiralo značajnim usporavanjem rasta građevinskog sektora u prošloj godini, i to s 15,1 posto u 2024. na 7,1 posto u 2025. Glavni analitičar Hrvatske gospodarske komore Goran Šaravanja navodi da je upravo usporavanje aktivnosti u građevinskom sektoru, ali također i u turizmu i trgovini, u konačnici usporilo ukupni rast BDP-a u prošloj godni. Šaravanja kaže da se uzlet građevinarstva iscrpio nakon što je obavljen velik dio obnove nakon potresa, dok je istodobno rast gospodarstva u prošloj godini bio najmanji od vremena pandemije, čime je ujedno završena faza »ekstremnog postpandemijskog uzleta« hrvatskog gospodarstva, kako navodi Šaravanja. Koje se možda najbolje ogleda upravo u građevinskom sektoru. No, u graditeljstvu će uvijek biti posla, ponajprije zbog infrastrukturnih projekata koji su u tijeku, poput izgradnje autoceste Križišće – Žuta Lokva, koja bi trebala povezati Rijeku i Split te omogućiti puni jadransko-jonski cestovni koridor, ili novog izlaza s autoceste za Split koji uključuje tunel Kozjak i most preko Kaštelanskog zaljeva. Istodobno, Ministarstvo graditeljstva najavljuje gradnju 10 tisuća državnih stanova za priuštivo stanovanje i najam do 2030., a dotad bi trebao biti izgađen i novi Krčki most, južnije od postojećeg na predjelu gdje se otok Krk najviše približio obali, na svega 600 metara. Tako da ćemo još neko vrijeme imati povećane potrebe za radnicima u građevinarstvu, pa i za uvozom radne snage.

Međutim, situaciju s radnom snagom građevinarima je zakomplicirala država odlukom o zabrani uvoza radnika iz azijskih zemalja, osim iz Filipina. Zavod za zapošljavanje još od srpnja prošle godine redom odbija zahtjeve poslodavaca za dovođenjem radnika iz svih azijskih zemalja, izuzev Filipinaca za koje hrvatski poslodavci kažu da su marljivi, disciplinirani i »vedra raspoloženja«. U međuvremenu je upravo zbog pritiska poslodavaca iz sektora graditeljstva država iznimno dopustila uvoz radnika iz Uzbekistana. Hrvatska je u posljednje vrijeme počela jasno isticati kakve radnike želi, a posljednjim izmjenama Zakona o strancima postrožila uvjete za dobivanje radne i boravišne dozvole te stranim radnicima uvela obvezu učenja hrvatskog jezika, a poslodavcima obvezu osiguranja smještaja za stane radnike. Zbog novouvedenih strožih kontrola, postupak ishođenja dozvola za strane radnike se znatno produžio pa je uvoz radne snage u ovoj godini usporio. Država je tako počela strože filtrirati uvoznu radnu snagu, što je zadalo muke građevinarima koji su počeli, ili barem pokušavaju, vratiti hrvatske radnike iz inozemstva, ali se postavlja pitanje što im uopće mogu ponuditi da se vrate u domovinu.

Pokušaju li ih namamiti plaćom koja je 20 posto manja od državnog prosjeka, odnosno satnicom koja je upola manja nego u Njemačkoj, provest će se kao HZZ s mjerom za povratnike »Biram Hrvatsku«, koja baš i nije oduševila Hrvate na privremenom radu u inozemstvu. Ali im se zato može ponuditi sigurno radno mjesto, mogućnost napredovanja, obračun prekovremenih sati na plaći, a ne preko neoporezivih dodataka, što je u zadnje vrijeme jako popularan način »povećanja« plaća kod dijela hrvatskih poslodavaca. Na ruku im ide činjenica da se smanjuje razlika u kupovnoj moći u Hrvatskoj i zapadnim članicama EU-a zbog rasta plaća.