Možda je ružno reći, ali Hrvatska, odnosno njen turizam mogli bi profitirati od rata na Bliskom istoku. Stručnjaci smatraju da bi veći problem od ovog ratnog sukoba mogle biti cijene koje nisu konkurentne nekim drugim turističkim zemljama. Uglavnom, po tko zna koji put hrvatski bi turizam mogao spasiti povoljan zemljopisni položaj. Naša takozvana glavna emitivna tržišta relativno su blizu, a osim toga povezana su autocestama gotovo od same polazišne točke pa do krajnje destinacije. Tako da se s velikom sigurnošću može reći da, barem zasad, nema nikakve velike zabrinutosti da bi rat u Iranu mogao ugroziti ovogodišnje turističke rezultate. Štoviše, čak je moguće da bi ovakav razvoj događaja mogao dovesti do boljih rezultata i većih prihoda od turizma nego što se očekivalo. Uzroci su jasni. Čak i da iranski rat zaista potraje nekoliko tjedana, kako se nada Donald Trump, turizam svih zemalja arapskog zaljeva jako će stradati. Turizam je krhka biljka i on prvi strada u područjima gdje postoje ratna zbivanja. Tako će biti i sada. Pa je tako lako moguće da dio njih odluči ljetne praznike provesti u Hrvatskoj umjesto u Dubaiu. Ako ćemo baš nategnuti stvari, postoji i izvjesna sličnost Hrvatske i zemalja arapskog zaljeva.

Ona je naravno u činjenici da i Hrvatska i oni veliki dio prihoda izvlače iz turizma. Njima on sada strada, Hrvatskoj ne. Odnosno čak bi od njega zbog iranskog rata mogla zaraditi i više nego što je planirala. Druga sličnost je u tome da imamo i drugi dominantan veliki izbor prihoda. Oni imaju naftu, a mi europske fondove. Što će prije presahnuti, njihovi naftni izvori ili nama europski novac za nerazvijene tek treba vidjeti. Oko nafte postoje veliki prijepori među najboljim stručnjacima oko toga hoće li ili ne jednog trenutka doći do toga da nafte više nema. Ili se njene zalihe ipak prirodno obnavljaju pa su više-manje vječne. Hrvatski oslonac na fondove ipak definitivno ima neke vremenske granice budući da je svima jasno da ih ipak nećemo moći vječno koristiti. Ali oni će jednom definitivno presahnuti pa ipak imamo vremena da se na to pripremimo.

S druge pak strane zaljevske zemlje ostale su odjednom i bez turizma i bez prihoda od nafte koje imaju u izobilju, ali je ne mogu transportirati do krajnjih korisnika. I mi i oni bi bili puno sigurniji da imaju razvijenu i rastuću industrijsku proizvodnju. Ipak je to temelj bilo kakvog smislenog razvoja u nekoj razvijenoj zemlji. Dakle, naravno, najvažnije je sada izvući iz turizma najviše što se može u ovoj godini. I tako popuniti i državni i lokalne proračune. Mada i tu ima nekih otvorenih pitanja kao što su ona da strani vlasnici resorta i hotela imaju pravno dobit legalno iznijeti iz Hrvatske. A trend je da ima sve više stranih vlasnika.

A kada smo već kod industrije, posebno one prerađivačke i prehrambene, stara je priča o potrebi povezivanja zelene i plave njive, odnosno učiniti sve da se kroz turizam praktički izvozi poljoprivredne i prehrambene proizvode bez da su oni u fizičkom smislu napustili teritorij Hrvatske. Ali i tu stvari ne idu najbolje. Naravno EU jest jedinstveno tržište, ali to baš i ne sprječava previše neke velike europske zemlje koje imaju jaki turizam da u praksi ipak protežiraju vlastitu prehrambenu industriju nauštrb one iz ostalih zemalja članica. Hrvatska tu ponekad izgleda kao pravovjernija od nekih drugih turističkih zemalja koje su uostalom i bogatije i razvijenije od Hrvatske. Ali što je, tu je.

Naravno, Hrvatska mora razvijati i industriju čiji proizvodi nemaju nikakve izravne veze s turizmom. I koji kada se izvoze zaista fizički prelaze državnu granicu, odnosno koji spadaju u klasični izvoz. Turizam, odnosno turistička industrija mora biti samo dio cjelokupnoga gospodarstva. Hrvatska ne smije postati, odnosno ne smije si dozvoliti da postane turistička monokultura. Iz turizma ove godine treba izvući što je više moguće. Nije naša odgovornost što projektili padaju na Dubai i Katar. Ali još jednom, treba mijenjati i strukturu turizma i njegovu ponudu, ali se ne smije dozvoliti da postanemo monokultura. I, naravno, svi želimo da ratovi konačno prestanu, i onaj u Ukrajini i ovaj najnoviji u Iranu. Što god bilo s turizmom.