O problemu Mrtvog kanala prije svega želim govoriti kao Riječanin, kao stanovnik grada koji se nalazi uz more, kao član ŠRD-a Luben od 1975. godine.

Želim govoriti rječnikom običnih ljudi čije je prirodno, tradicijsko i logično pravo da imaju svoje barke privezane na komunalnim vezovima kako bi, kad god im se za to ukaže prilika, otišli na more. I uživati u ribolovu.

Kako bi, kao i stanovnici ovog grada stoljećima unatrag, mogli živjet uz i na svom moru. Znam za sve paragrafe i zakone koji se već godinama ne primjenjuju zbog čega s razlogom strahujemo da ćemo postati generacija koja će sve to izgubiti.

A da se to ne dogodi, krenuli smo u prosvjedne i upozoravajuće akcije, želimo upozoriti javnost kako nećemo dozvoliti da Rijeka postane grad uz more, a bez njega – istaknuo je, sjetno zagledan u Mrtvi kanal, sasvim sigurno jednu od najpoznatijih vizura Rijeke, Ivo Kutnjak, jedan od najdugovječnijih članova ŠRD-a Luben.

Pravni okvir

Situacija koja traje godinama, nepostojanje koncesijskog ugovora koji bi članovima tog sportskog društva, a ima ih više od tisuću, omogućio ne samo legalne vezove i jednako takvo privezivanje barki, nego i mogućnost njihovog redovnog održavanja uz pomoć »servisnog centra« koji se nalazi na oko 300 četvornih metara smještenih tik uz Mrtvi kanal, na svima poznatoj lokaciji krajnjeg kutka parkirališta Delta, postaje neodrživom.

Apeliraju na intervenciju Grada – Ivo Kutnjak, Branko Kundih, Azra Zubić-Zec i Danko Švorinić

Mjesto je to koje istinski čuva, uz svega još nekoliko sličnih pozicija, činjenicu da je Rijeka grad smješten na morskoj obali.

– Mrtvi kanal, simbol riječke pomorske tradicije, danas je prostor pravnog kaosa s ilegalnim vezovima, potopljenim plovilima i bez jasnog upravljanja, a ŠRD Luben kolateralna je žrtva administrativnog vakuuma i zakonskih izmjena, našavši se između povezanih pravila lokalne samouprave i države, istaknula je Azra Zubić-Zec, predsjednica Lubena, na konferenciji za novinare održanoj na temu stanja u Mrtvom kanalu, pravnog okvira upravljanja pomorskim dobrom, te budućnosti djelovanja ŠRD-a Luben, najstarijeg ribolovnog društva na ovom području osnovnog još 1948. godine.

Jedina mogućnost da se takvo stanje, koje zbog tridesetak potopljenih plastičnih barki prijeti i ekološkom tragedijom, prevlada je da Grad Rijeka ili hitno uredi prostornoplansku dokumentaciju – što je potpuno nerealno s obzirom na to da se tek kreće u stvaranje stručnog okvira za jedan takav proces – ili da donese odluku koja privremeno, do uređenja prostorne kaotičnosti, štiti taj prostor u jedino važnoj ulozi, koju ima od svog nastanka – prostoru komunalnih vezova i pripadajuće im infrastrukture.

– Takvu, privremenu odluku, može donijeti Gradsko vijeće na prijedlog gradonačelnice i tako zajamčiti situaciju koja će dovesti do pravnog okvira kakav žele ne samo svi članovi Lubena i vlasnici vezova, nego i velika većina stanovnika Rijeke koji žele da Mrtvi kanal očuva ulogu i izgled kojem svjedočimo oduvijek, bio je jasan Danko Švorinić koji se u svojstvu člana Skupštine Primorsko-goranske županije obratio okupljenim novinarima, kao i članovima Lubena koji su ispunili dvoranu u njihovom novom sjedištu u Wenzelovoj ulici.

Dvoje gradonačelnika

Ne dogodi li se to, upravljanje tim prostorom preuzet će država te tako još jednom istini približiti krilaticu prema kojoj je Rijeka grad s gradonačelnicom na kopnu i gradonačelnikom na obali, koja jasno aludira da prostorom uz more ne gospodari Grad nego Lučka uprava.

Iako je na sceni zbunjujuća utihnina po pitanju izgradnje marine Porto Baroš, komunalni vezovi u Mrtvom kanalu su već dugo u opasnosti da ih se eliminira kako bi marina sa svojim jahtama mogla poslovati bez da kroz nju prolaze nekakve pasare i slična, najčešće plastična plovila duljine od pet ili manje metara.

Članovi Lubena zabrinuti za sudbinu Mrtvog kanala

Dakako, takva je razmišljanja u ovom trenutku nemoguće potvrditi, no upravo višegodišnji pravni vakuum je, prema mišljenju mnogih, namjerno napravljen kako bi se došlo do eliminacije »kumunale« iz Mrtvog kanala.

– Kao iskusna osoba u problematici o kojoj danas raspravljamo neću dodatno naglašavati bilo kakve spekulacije, no stručno i pravno gledano, ovakva situacija otvara upravo prostor nagađanjima o nekim drugim i drukčijim namjenama.

Vrlo ju je jednostavno riješiti jer se i privremenim aktom jasno daje do znanja kako će budući službeni dokument o uređenju i namjeni prostora dati prioritet onome čemu svjedočimo od kad je nas i Mrtvog kanala – komunalnim vezovima, vjekovnoj povezanosti grada i njegovih stanovnika s morem.

Sve drugo, kao i ova situacija kojoj svjedočimo danas, kad je zatečeno stanje u Mrtvom kanalu zapravo nelegalno, širom otvara prostor spekulacijama koje bi od Mrtvog kanala napravile nešto sasvim drugačije, za što se također mogu napraviti pravne pretpostavke, naglasio je kapetan duge plovidbe Branko Kundih, jedan od najznačajnijih hrvatskih eksperata za pomorsko pravo, svojedobno član Poglavarstva Primorsko-goranske županije zadužen za pomorstvo, promet i veze.

Simbolika Kaosa

U svojstvu pročelnika Ureda za pomorstvo vodio je prvi postupak donošenja koncesija i granica pomorskog dobra u Republici Hrvatskoj. Bio je i predlagač te zagovornik novog pravnog instituta u hrvatskom koncesijskom pravu poznatog kao koncesijsko odobrenje, koji je Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske usvojio 1996. godine. Dakle, osoba koja apsolutno zna što govori kad je u pitanju koncesijski ugovor za Mrtvi kanal.

Zbog nepostojanja koncesije barke u Mrtvom kanalu zapravo se nalaze nelegalno

Spoznaja kako u vlastitom gradu posjedujemo osobu takvih kompetencija nije sporna, još je manje nepoznata, ali uistinu nije shvatljivo zbog čega, kad ju već imamo, takvu osobu – ne čujemo. Ne pitamo i ne savjetujemo s njom.

A dok ne odlučimo čuti one koji znaju, osvrnimo se na ploče i poruke koje su uz Mrtvi kanal postavili članovi Lubena, nedvojbeno osobe kojima je itekako stalo do – mora, njegove ljepote i čistoće, onima koji imaju barke i izvora silno zdrave i ukusne hrane: »U Gradu koji teče, Mrtvi kanal postaje smeće«. Bolno iskreno i jasno.

– Nadamo se da će nas se konačno čuti, nadamo se da ćemo izaći iz nelegalnosti i vratiti se u okvire onog čemu svjedočimo od kad nas ima.

Grad i njegovi vijećnici su na potezu, od njihove odluke ovisi hoćemo li se vratiti u legalnost, ali, što je također jednako važno, hoćemo li sačuvati ovakvom kakva je danas jednu od najljepših i najčešće fotografiranih i spominjanih vizura Rijeke, zaključila je predsjednica Zubić-Zec.

Nadamo se da će je i čuti jer u protivnom oživotvorit će se novovalni stih iz ranih osamdesetih: »Mrtvi kanal biser grada pun je – smrada«. Pjevao je to band i znakovitog naziva – Kaos.