Mojtaba Hamnei, sin ajatolaha Alija Hamneija koji je ubijen u subotu ujutro u američkim i izraelskim zračnim napadima, novi je vrhovni vođa Irana. Objavio je to ekskluzivno Iran International, navodeći da je izabran pod pritiskom Korpusa islamske revolucionarne garde (IRGC), ali da će odluka biti javno objavljena nakon što smaknuti vrhovni vođa bude pokopan.

Ova ratna odluka postavlja, nastavlja medij, ozbiljna pitanja o ustavnom postupku. Prioritet je bila brzina i zadržavanje kontrole. To znači da će zapovjedni lanac ostati netaknut, uz sprječavanje daljnjih podjela na vrhu i održavanje koordinacije sigurnosnih snaga.

Dugogodišnje veze s IRGC-om

Mojtaba također ima dugogodišnje veze s IRGC-om, koje sežu desetljećima unatrag, i duboke odnose u njihovim zapovjednim mrežama. Godinama je bio ključni kanal između svog oca i vodstva Garde. Blizak je sigurnosnoj jezgri, ali i povezan s civilnim i klerikalnim vodstvom koje ovisi o njoj.

Također je učinkovito vodio ured vrhovnog vođe, Beit, barem posljednja dva desetljeća, i široko se smatrao najbližim povjerenikom Alija Hamneija. Beit nije samo država unutar države, već jezgra same države. U praksi, izabrana iranska vlada i predsjednik često su fasada, s malo stvarne moći. Prava vlast dugo je bila u Beitu, koji kontrolira ključne sigurnosne, političke i financijske poluge. Zato se ovaj aparat sada štiti i zato ne želi da netko izvana dođe i preuzme kontrolu.

Islamska Republika sada se suočava s dva moguća smjera. Jedan je nastaviti borbu i pokušati izdržati napade. To bi vjerojatno značilo strožu unutarnju kontrolu, raspršivanje snaga i sredstava te veće oslanjanje na asimetrični pritisak, uključujući projektile, dronove, posrednike i tajne operacije, uz istovremeno signaliziranje da država neće pregovarati pod vatrom. Drugi je povlačenje i prihvaćanje velikih ustupaka kako bi se zaustavio rat i smanjio pritisak. To bi značilo odustajanje od ključnih stupova iranskog regionalnog i vojnog stava u zamjenu za prekid napada i određeno smanjenje pritiska.

Vrijeme za odluku

Ako sustav odabere gorak dogovor, treba mu netko tko ga može preuzeti i spriječiti tvrdokorne neprijatelje da se okrenu protiv vodstva. Ako se odluči nastaviti borbu, treba mu netko tko može održati IRGC ujedinjenim.

Glavno pitanje sada je hoće li ga Izrael i SAD odmah napasti ili će mu dati vremena da donese tu odluku. Ako ga odmah napadnu, bit će teško izbjeći zaključak da cijela operacija više nema veze s odvraćanjem, već isključivo s odvraćanjem.

Ako Mojtaba odabere opstanak režima umjesto konfrontacije, cijena će biti visoka. Ozbiljna deeskalacija vjerojatno bi značila prihvaćanje Trumpovih zahtjeva, uključujući odustajanje od obogaćivanja urana, prihvaćanje ograničenja dometa projektila, napuštanje proxy mreže i kraj sukoba s Izraelom.

Za Mojtabu, prihvaćanje ovih promjena ne bi bila samo promjena politike. To bi značilo demontiranje 37-godišnjeg nasljeđa njegovog oca u jednom popodnevu, piše Iran International.