Iako ih se tako ne oslovljava, oni su istinski – anđeli spasitelji. Da, znamo da znanost ide svojim strogo racionalnim putevima i da za nju ne postoji ništa drugo do spoznaja i sadržaja dobivenih istraživanjima, da je potrebna nemala doza konzervativnog pristupa, naprosto postupnosti u implementaciji novih znanja. Pa i oprez. Ali kako ih u najmanju ruku ne definirati samo – spasiteljima. Ako su već anđeli znanstvenim metodama nedokučivi. Čisto medicinski govoreći nema što nisu jer jako su često prvi spas za ljude s najrazličitijim fizičkim traumama, bolovima u grudima ili razarajućim glavoboljama. Oni su naprosto ti posebni medicinski ljudi koji sve što je u njihovoj mogućnosti moraju uspjeti složiti u onom čudesnom, života i lakšeg oporavka vrijednom “zlatnom satu”. Vremenu u kojem se s medicinske strane nakon stanja koje prijeti smrću može doći do nastavka života kao i mogućnosti optimalnog oporavka.

– Naš odjel je jedan od odjela KBC-a Rijeka koji kao i svi drugi ima svoju specifičnu ulogu. Nismo nikakvi “čudotvorci” nego dio sustava, svojevrsnog lanca koji sinergijom čini sve kako bi spasio ljudski život. Ima nas oko 180 (zdravstveni i nezdravstveni kadar), i da – bilo bi bolje da nas je više, ali nije, što nas ne sprječava da svoj posao radimo na maksimalno kvalitetan način, rekla nam je to dr. sc. Martina Pavletić, pročelnica Objedinjenog hitnog bolničkog prijema – OHBP-a KBC-a Rijeka. Iako specijalistica interne medicine i nefrologije, ponosna je na činjenicu da se upravo ove godine obilježava 15. godišnjica otkako je i u Hrvatskoj uvedena specijalizacija iz hitne medicine u trajanju od 5 godina.

– Da, slijedeći u svijetu poznatu praksu i Hrvatska se na to odlučila. Specijalisti hitne medicine moraju imati posebnu, vrlo široku lepezu znanja. Kod nas tijekom studija, u sklopu obaveznog kolegija, dolaze studenti medicine te su kod nas kasnije po završetku studija mnogi mladi liječnici na sekundarijatu. U konačnici neki od njih se odlučuju i specijalizirati upravo hitnu, objašnjava nam dr. Pavletić.

Zasluga: NIKOLA BLAGOJEVIC Natpis: Dr. sc. Martina Pavletić, dr. Marinka Otočan i dr. Maja Materljan

Jedni od najopterećenijih u većini bolnica

I priziva u sjećanja neke od životnih situacija u kojima smo se i sami, netko iz naših obitelji, odnosno prijatelji našli u situaciji u kojoj je bio potreban odlazak na “hitnu”. I da, baš su, ali uvijek, naprosto ljekovito djelovali već i susretljivost, lijepa riječ s kojom bi nas dočekali liječnici na tim odjelima. Na prijemnim pozicijama, bilo da se radi o odjelu na Sušaku ili u Rijeci. Čim se uđe u “hitnu” bol kao da postaje manja, strahovi skoro u cijelosti nestaju, dok se, ma kakav bio obavezni nastavak liječenja, osmijeh vraća na lice.

– Mnogo je situacija u kojima je uistinu potrebno poznavanje psihologije pojedinih pacijenata koji dolaze na hitnu. Dio je to naših znanja, ali svakako i onog dijela naše osobnosti koji znamo, onako laički, definirati karakterom. Svi su liječnici tijekom radnog dana uvijek u nekom stanju pripravnosti, većina njih ne može znati kakav mu “raspored” donosi dan, no kod nas na hitnoj to je ipak bitno naglašenije. Istina, ima situacija kada se naš odjel mora posebno angažirati, primjerice kod većih prometnih udesa, no to znači da će i primjerice kirurzi imati mnogo nepredviđenog, novog posla. Naprosto jedni bez drugih ne možemo i samo kao skladna cjelina možemo djelovati na zadovoljstvo pacijenata i nas samih. Nemamo neke “nadnaravne” osobine, mada da, biti dijelom ovog našeg odjela uistinu znači veliku predanost, jednostavno rečeno ljubav prema ovom pozivu i poslu, pojasnila nam je dr. Marinka Otočan koja je uz dr. Maju Materljan bila među prvima koja je specijalizirala upravo – hitnu medicinu.

Prema analizama, odjeli za hitnu medicinu jedni su od najopterećenijih u većini bolnica. Ono što karakterizira riječku hitnu činjenica je ne samo da skrbi o jako velikom području i broju stanovnika, nego i to da je izložena velikim sezonskim oscilacijama. Da, pogađate, riječ je o turizmu i s njime povezanim rizicima. O turistima od kojih nemalo njih zatraži upravo pomoć hitnog trakta.

Zasluga: M. LEVAK

– Dio smo KBC-a u koji pacijenti dolaze ili budu upućeni na nekoliko načina. Iako su svakako vidljiviji i dramatičniji prolasci kola hitne medicinske pomoći, najveći broj pacijenata ipak dolazi samostalno u pratnji rodbine ili prijatelja. Određeni broj pacijenata bude upućen od liječnika obiteljske medicine. Inače, središnji smo centar za tri županije, s time da pacijenti iz Ličko-senjske županije idu i u Zadar. Pokrivamo prostor na kojem živi oko 600 tisuća stanovnika. Da o ljetnom dobu ne govorimo jer se tada broj ljudi o kojem skrbimo i udvostručuje. Ono što pak sa zadovoljstvom ističem činjenica je da se zadnjih godina, što prije nije bio slučaj, po porastu pacijenata gotovo i ne primjećuje vrijeme adventa i maškara. Očigledno da su brojne kampanje upućene prema sigurnosti prometa, posebno vožnje pod utjecajem alkohola kao i upotrebe pirotehničkih sredstava dale rezultata. S druge strane, ljetno je vrijeme sve naglašenije opterećeno brojem pacijenata na našem odjelu, ističe nam dr. Pavletić.

Više pacijenata tijekom sezone

I na taj način otvara zanimljive paralele. Poznato je naime da Hrvatska na globalnom turističkom nebu figurira kao jedna od najsigurnijih država svijeta. A upravo je ta komponenta, a ne toliko spominjana cijena sladoleda, najvažnija u odabiru destinacije odmora. Sigurnost, kako u brojnim anketama ističu sami naši gosti, se uvijek odnosi na dva pola – opću za koju je zadužena, te ju uspješno provodi policija, kao i onu – medicinsku. A u njoj upravo visoka kvaliteta hitne medicinske pomoći donosi najveću prevagu. Brojna iskustva, uvijek zanimljiva i medijima iz kojih pojedini turisti dolaze, pokazuju da je brzina i kvaliteta intervencija u Hrvatskoj na najvećem svjetskom nivou. Stoga poznaje li hitna KBC-a Rijeka pojam “sezonska radna snaga”?

– U smislu kako to pratimo u samoj turističko-ugostiteljskoj djelatnosti ne, ni u kom slučaju.

Broj pacijenata tijekom sezone se znatno povećava, i iako bi nam bila pomoć prijeko potrebna, mi nemamo sezonske radne snage, već se unutar našeg odjela reorganiziramo. Tijekom sezone, podnosimo znatno veće opterećenje, brojem, ali i težinom pacijenata te se reorganiziramo između ostaloga na način da u periodima najvećeg dnevnog opterećenja radi najveći broj ljudi, te nam je trajanje ljetnog godišnjeg odmora reducirano.

Ljeto, vrijeme godišnjih odmora, sve veća izloženost adrenalinskim sportovima, ali i činjenica da, kao uostalom i naša domicilna populacija, imamo sve više vrlo vitalne i u svakom smislu dinamične populacije osoba starije, pa i vrlo stare dobi koje kod nas dolaze na ljetovanje, znatno se povećava i dolazak u našu ustanovu, objašnjava nam dr. Pavletić.

U ukupnom broju slučajeva traume prednjače zbog čitavog niza aktivnosti. Osim trauma ljeti se pogoršavaju i druge kronične bolesti zastupljenije u starijoj populaciji.

A iako svi djelatnici hitne vladaju nekim od stranih jezika, uz danas uobičajeni engleski, jezična barijera u brzini djelovanja hitne medicinske službe znala je stvarati problem, ali je danas zahvaljujući inovativnim, a dostupnim tehnološkim rješenjima i on gotovo premošćen, i u velikom broju slučajeva minimiziran što bitno olakšava procedure, ističu djelatnici OHBP-a KBC-a Rijeka koje smo zatekli na lokalitetu Sušak.

Vratimo li se kadrovskoj slici OHBP-a, ona je isključivo sastavljena od domaćeg kadra. Nema radnika iz inozemstva, a iako nije zakonska obaveza, iznimno je veliki odziv tek diplomiranog medicinskog kadra. S druge strane – koliko je teško raditi s povećanjem broja godina koje u pravilu znače sporije, slabije reakcije, brži fizički umor.

– Ni jednu struku koju radite ne možete raditi čitavog života istim intenzitetom. Pa tako ni mi. S druge strane nemamo nikakve beneficije po pitanju trajanja radnog staža, kao ni izbora do kada ćemo u svom poslu trajati. Ne postoje ni bilo kakvi ispiti nekih posebnih sposobnosti – bilo na početku radnog staža, bilo prema njegovom kraju. Strahova po pitanju zbrinjavanja pacijenta nema jer strahove generira u pravilu neznanje. Znate li svoj posao, problema nema. A kod nas ih uistinu nema, naglasila je doktorica Marinka Otočan, inače voditeljica OHBP-a na lokalitetu Rijeka.

Pacijenti – prezadovoljni

Iako nerado govore o plaćama – novac nikad ne može biti najvažniji preduvjet za obavljanje ovakvih poslova, prije i ispred svih je čovjek i briga o njegovom zdravlju mogla bi biti jedna od njihovih krilatica – jasno je da, posebno po pitanju sestrinskog osoblja, jako veliki problem predstavljaju odlasci u inozemstvo. Iako, i ta se situacija mijenja u posljednje vrijeme, posebno nakon povećanja primanja, ali se i na druge načine nastoji privući novi kadar, bilo da govorimo o stipendiranju učenika Medicinske škole sestara/tehničara, ili studenata na FZSRI deficitarnih kadrova, ili radioloških tehnologa – bilo rasterećenjem zaposlenih medicinskih sestara na način da administrativne poslove, koji su im prije par desetljeća delegirani, danas obavlja nemedicinsko osoblje.

– Naš je posao apsolutno i bez iznimke 24/7. Nema dakle ni minute slobodnog hoda. Izloženi smo većim naporima, a ne manje važno je i to da nam obiteljski život ponekad pati. Ali, ponavljam i opet, upravo ljudi, pacijenti pa onda sve drugo, ističe dr. Pavletić koja je 2022. godine bila dobitnicom godišnje nagrade Grada Rijeke za poseban doprinos organizaciji i kvaliteti rada hitne službe.

Zasluga: M. LEVAK

Odlazimo u obilazak lokaliteta Sušak. Sjećamo se vremena od prije… pa gotovo četrdeset godina. Promjene su dramatične! Govorimo li u svijetlu broja “kvadrata” povećanje je nekoliko puta. O tehnologiji koja se koristi u odnosu na početke lokaliteta hitne Sušak – čisti SF. Svakako i broja ljudi. Pacijenti s kojima smo razgovarali – prezadovoljni uslugom i mirom koji im se vratio nakon što su “osjećali tahikardije i bol u grudima”. I ono što nikad ne može prevariti, svi liječnici i medicinsko osoblje s kojim smo razgovarali istinski su otvorene i životne osobe. Kad je riječ o negativnoj radnoj sredini, o tvrtki koja nema izgrađenu svoju unutarnju kulturu odnosa i općenito radnu etiku, a i toga smo se u našem profesionalnom životu nagledali, odmah osjetite mrzovolju, dok ljudima u “oblačiću” iznad glave kao da visi pitanje – što ste kod nas uopće dolazili?!

Na sušačkoj hitnoj – potpuno suprotno. Veseli, nasmijani, jako su se rado odazvali pozivu na grupno fotografiranje i općenito jedan brzinski razgovor. Uistinu – ljudi koji vole ljude. Uvijek će istaknuti kako bi moglo, pa i moralo bolje kad je u pitanju svakodnevna kadrovska slika i ono što zovemo “buštom”, mjesečnom plaćom no – uvijek i samo jedno je važno: pacijent i njegov život, njegovo zdravlje.

A na nama je da shvatimo, ma koliko je poželjno da nikad u svom životu s njima ne dođemo u kontakt, njihov slogan: Hitna je bitna. I da svi zajedno utječemo da im broj ljudi i eura na računu budu na razini znanja, stručnosti, energije i silne nesebičnosti koje unose i svoj posao.