U Gradskoj knjižnici Rijeka večeras je predstavljena nova knjiga riječke književnice Diane Rosandić Živković “Recept za dobru marinadu – Kroz humor o ozbiljnoj temi”. Riječ je o četvrtom nastavku njezina dijaloško-duhovnog romana “Ignacijeva Plava ruža”, nastalog na temeljima ignacijevskih duhovnih vježbi.

Program je otvoren projekcijom kratkog filma, odnosno digitalne groteske “Glad”, koja je simbolično uvela publiku u tematski okvir večeri – duhovnu glad, potragu za smislom i ljubavlju, ali i vrlo konkretnu metaforu hrane koja se u novoj knjizi pojavljuje kao važan motiv.

Predstavljanje je moderirala književnica Jasminka Hržić-Grubelić, dok je o knjizi govorila književnica i dopredsjednica Društva hrvatskih književnika Željka Lovrenčić.

Duhovna tetralogija

Govoreći o romanu, Lovrenčić je istaknula kako je pred čitateljima “četvrta knjiga duhovne tetralogije nastale na temelju duhovnih vježbi svetog Ignacija Lojolskog, čije je geslo bilo tražiti Boga u svim stvarima”.

Naglasila je da se u knjigama isprepliću autobiografski elementi i literarna fikcija, obogaćeni proučavanjem Biblije i života svetaca, te da je mistika “dio autoričine stvarnosti”. Posebno se osvrnula na strukturu romana.

– Razgovori s Isusom odvijaju se u kratkim, izmjenjujućim rečenicama, prožeti su finim humorom, a knjige su podijeljene na šest dana i trideset cjelina. U novom nastavku marinada postaje metafora duhovnog sazrijevanja, a jednostavna poruka iz knjige sažeta je u rečenici: “Post, molitva, opraštanje, ljubav. To je sve” – uvela je Lovrenčić.

Istaknula je i širinu autoričina rada, podsjetivši da je Rosandić Živković autorica tridesetak knjiga različitih žanrova te da je riječ o spisateljici čiji su radovi prevođeni na više jezika.

U osobnom tonu, prisjetila se i situacije iz Meksika kada je, nakon što je izgubila torbicu s dokumentima, autorica smireno rekla: “Sve će biti dobro.2 Upravo ta mirnoća, naglasila je, proizlazi iz duboke vjere koja prožima i njezino književno stvaralaštvo.

Kroti ego i uči

U svom obraćanju publici Diana Rosandić Živković posebno je zahvalila Željki Lovrenčić na dugogodišnjoj podršci, istaknuvši koliko je uloga prevoditelja važna za život jedne knjige izvan nacionalnih okvira.

– Pisci bez prevoditelja ostaju nepoznati. Ako nema tog izlaza u drugi jezik i drugo okruženje, kao da ne postojite. Važno je da vas netko prepozna, da prepozna vašu kvalitetu i da vas uvede u jedan drugi kulturni prostor. Tek tada vidite da vas netko čita, da vas netko razumije, da vas netko osjeća – rekla je.

– Bez tako krasnih osoba koje daju svoje vrijeme, svoj trud, svoje znanje i svoj talent, mi autori ne možemo napraviti taj korak prema svijetu. Ja sam sretna što je Željka odnekud došla do moje knjige – nije bilo potezanja za rukav, nije bilo nagovaranja – dodala je Rosandić Živković.

Govoreći o samom nastanku Ignacijeve plave ruže, kazala je kako u početku nije pisala za čitatelje, već kao osobni duhovni put, no posebno ju je dirnulo kada je saznala da je netko njezinu knjigu, posuđenu iz knjižnice, gotovo u cijelosti podcrtao, što ju je oduševilo. Govorila je i o vlastitom duhovnom rastu.

– Imala sam najviše otpora među rimokatolicima – jer ostajemo u osudi. A ljubav je iznad svega. Zato meni treba škola. Zato sam ušla u vježbe – da krotim ego i učim – poručila je.

Dodala je i kako humor nije bio nešto što joj je prirodno dolazilo, već je i to morala učiti, no danas joj humor ide od ruke. Večer se nastavila čitanjem ulomka iz prve knjige, poznatog kao „Isusovo pismo čitatelju“, čime je zaokružena temeljna poruka cijele tetralogije – poruka bezuvjetne ljubavi.