Analiza pokazuje neophodnost transformacije gradskih komunalnih poduzeća / Foto Nikola BLAGOJEVIĆ
Neophodna je transformacija gradskih tvrtki, inače će se sustav postupno pogoršavati, uz sve veće financijske, operativne i političke posljedice
povezane vijesti
Prema Analizi poslovnih podataka komunalnih i trgovačkih društava u vlasništvu Grada Rijeke koju je prema narudžbi Grada Rijeke izradilo Sveučilište u Rijeci, odnosno Centar za podršku pametnim i održivim gradovima, neophodna su tranzicija i transformacija riječkog komunalnog sustava, točnije gradskih tvrtki, jer ako tranzicija ne započne, riječki komunalni sustav neće ostati isti – on će se postupno pogoršavati, uz sve veće financijske, operativne i političke posljedice.
Zajednički nazivnik nalaza jest da riječki komunalni sustav više ne pati od pojedinačnih slabosti, nego od nedostatka suvremenog upravljačkog okvira jer je sustav prerastao model u kojem se može uspješno voditi kroz parcijalne korekcije, ad hoc intervencije i oslanjanje na institucionalnu inerciju. Studiju su izradili dr.sc. Damir Juričić i članovi tima dr. sc. Saša Drezgić i mr. sc. Damir Medved, a o njoj će na ovotjednoj sjednici raspravljati i Gradsko vijeće Rijeke.
– Ključni nalaz ove studije, koji se kroz sva poglavlja iznova potvrđuje, jest da se riječki komunalni sustav ne nalazi u krizi, ali se nalazi u stanju povišenog rizika.
Financijske neravnoteže, zastarjela infrastruktura, fragmentirani informacijski sustavi, neujednačeni modeli upravljanja i oslanjanje na iskustvo pojedinaca, umjesto na procese i podatke, nisu pojedinačni problemi.
Oni su međusobno povezani simptomi sustava koji je dosegnuo granice svog postojećeg upravljačkog modela, dijagnosticirano je u Analizi poslovnih podataka komunalnih i trgovačkih društava.
Foto Nikola Blagojević
I nečinjenje je odluka
Autori analize predložili su niz mjera koje bi trebalo implementirati kako bi tranzicija započela i podijelili su ih u dvije grupe.
– Mjere treba promatrati kao cjelinu, a ne kao izolirane intervencije. Njihova stvarna vrijednost ne leži u pojedinačnim poboljšanjima, već u njihovoj međusobnoj povezanosti.
Mjere pripreme i upravljanja transformacijom stvaraju institucionalni i upravljački okvir u kojem je promjena moguća bez gubitka kontrole, dok mjere stabilizacije, korekcije i modernizacije postojećeg sustava sprječavaju daljnje produbljivanje postojećih neravnoteža i omogućuju postupni prijelaz prema dugoročno održivom, otpornijem i transparentnijem komunalnom sustavu.
Važno je naglasiti da se ovdje ne predlaže “veliki rez”, niti jednokratna reforma koja bi u kratkom roku proizvela vidljive političke rezultate.
Predlaže se upravljani proces koji zahtijeva jasno političko opredjeljenje, kontinuitet u provedbi neovisno o izbornim ciklusima, institucionalnu disciplinu te spremnost na transparentno komuniciranje stvarnih troškova i posljedica odluka, uvjereni su autori Analize.
Javnost mora imati uvid u razloge za korekcije cijenaAnaliza procjenjuje dugoročne koristi provođenjem transformacije i tranzicije komunalnog sustava. To su održivost i strateška fleksibilnost, a najvažnije koristi tranzicije pojavljuju se dugoročno. – One nisu uvijek vidljive u godišnjim financijskim izvještajima, ali su ključne za budućnost grada. Grad dobiva komunalni sustav koji može apsorbirati vanjske šokove bez kriza, stabilniju osnovu za dugoročno proračunsko planiranje, veći manevarski prostor za političke odluke, veću vjerodostojnost prema građanima, regulatorima i financijskim institucijama. U tom trenutku Grad više ne reagira isključivo na probleme, već aktivno oblikuje razvoj komunalnih usluga u skladu s razvojnim ciljevima, navode autori studije. To bi u konačnici utjecalo na smanjenje političkog rizika. – Kada sustav funkcionira transparentno, odgovornost je jasnije raspodijeljena, odluke su dokumentirane i obrazložene, a javnost ima uvid u razloge za korekcije cijena, investicije ili subvencije. To ne eliminira političke rasprave, ali ih čini racionalnijima i utemeljenima na činjenicama, a ne kriznim reakcijama, navedeno je u studiji. |
Oni naglašavaju da se često prešućuje da je nečinjenje također odluka.
– Ako se transformacija ne započne sada, ona će se dogoditi kasnije, ali tada pod pritiskom kriza, izvanrednih troškova i ograničenog manevarskog prostora.
U tom scenariju Grad više neće birati tempo, redoslijed ni prioritete promjena već će oni biti nametnuti okolnostima.
S druge strane, pravovremeni početak transformacije omogućuje Gradu Rijeci da zadrži vlasničku i upravljačku kontrolu nad komunalnim sustavom, planira investicije umjesto da reagira na kvarove, svjesno odlučuje o razinama subvencioniranja i cijenama usluga, smanjuje rizike prije nego postanu financijski i politički neizdrživi te da gradi povjerenje građana kroz transparentnost i predvidivost.
Upravo zato mjere iz ovog poglavlja treba promatrati kao cjelinu, a ne kao izolirane intervencije.
Njihova stvarna vrijednost ne leži u pojedinačnim poboljšanjima, već u njihovoj međusobnoj povezanosti: Mjere pripreme i upravljanja transformacijom stvaraju institucionalni i upravljački okvir u kojem je promjena moguća bez gubitka kontrole; Mjere stabilizacije, korekcije i modernizacije postojećeg sustava sprječavaju daljnje produbljivanje postojećih neravnoteža i omogućuju postupni prijelaz prema dugoročno održivom, otpornijem i transparentnijem komunalnom sustavu, naglašavaju autori i pozivaju na donošenje odluke da se komunalni sustav Grada Rijeke počne transformirati iz modela koji se temelji na fragmentaciji i reakciji u model koji se temelji na procesima, podatcima i dugoročnom upravljanju.
Foto Nikola Blagojević
Bez operativnih alata
Kada je riječ o osnovnoj dijagnozi, Analiza je pokazala da riječki komunalni sustav danas funkcionira, ali ne upravlja se na način koji osigurava njegovu dugoročnu održivost, otpornost i kontrolu rizika.
– Sustav isporučuje osnovne javne usluge građanima, no pritom djeluje pod sve snažnijim pritiscima koji se ne rješavaju sustavno, već nerijetko reaktivno.
Analize provedene kroz financijski, tehnološki, organizacijski, imovinski i upravljački aspekt pokazuju da problem riječkog komunalnog sustava nije u pojedinim društvima, osobama ili izoliranim odlukama, već u modelu upravljanja koji je vremenom postao nedostatan za razinu složenosti, regulatornih zahtjeva i financijskih rizika s kojima se Grad danas suočava, pokazalo je istraživanje.
Građani očekuju pošteno i jasno objašnjenje odlukaAutori studije ocijenili su da građani ne očekuju savršen sustav, ali očekuju predvidivost, pošteno i jasno objašnjenje odluka. – Provedbom potrebnih mjera Grad stvara uvjete za transparentan dijalog o cijeni i kvaliteti javnih usluga, razumijevanje zašto se neke usluge subvencioniraju, a druge ne, veću spremnost građana da prihvate promjene kada vide širi kontekst. Povjerenje se ne gradi deklaracijama, nego konzistentnim upravljanjem kroz vrijeme. Provedbom predloženih mjera Grad Rijeka ne kupuje “gotovo rješenje”, ne ulazi u skupu tehnološku avanturu i ne preuzima nepredvidive financijske obveze. Umjesto toga, Grad stvara upravljački okvir koji omogućuje racionalne odluke, smanjuje trošak neaktivnosti i improvizacije te postupno gradi sustav koji može dugoročno ispunjavati svoju javnu funkciju, ocijenili su autori studije. |
Pojašnjava se da u postojećem modelu komunalna društva djeluju relativno autonomno, s vlastitim operativnim logikama, informacijskim sustavima i investicijskim prioritetima.
– Grad, kao osnivač i vlasnik, formalno ima nadzornu i stratešku ulogu, ali nema operativne alate, objedinjene podatke ni strukturirani mehanizam upravljanja cjelinom sustava.
Posljedica toga nije nužno loše svakodnevno funkcioniranje, već gubitak dugoročne kontrole nad troškovima, rizicima i razvojnim smjerom sustava.
Studija jasno pokazuje da se velik dio današnjih problema ne manifestira odmah kao kriza, već kao akumulacija skrivenih obveza, odnosno neodržavane infrastrukture, tehnološki zastarjelih sustava, podataka koji nisu povezani, investicija koje se odgađaju i rizika koji se prepoznaju, ali se ne kvantificiraju niti aktivno upravljaju.
Takav pristup kratkoročno može izgledati stabilno, ali dugoročno vodi prema rastu troškova, smanjenju pouzdanosti usluga i sve većoj izloženosti financijskim i političkim šokovima, uvjereni su autori Analize.
Foto Nikola Blagojević
Nedostatak slike
Naglašava se da studija ne polazi od pretpostavke da je sustav loše vođen, niti da su problemi rezultat nečije nekompetentnosti.
– Naprotiv, većina identificiranih slabosti proizlazi iz objektivnih okolnosti poput dugogodišnjeg podfinanciranja, regulatornih ograničenja, rasta troškova energije i rada te naslijeđenog institucionalnog okvira koji nije prilagođen suvremenim zahtjevima upravljanja javnim sustavima.
Međutim, jednako je važno priznati da nastavak rada u istom okviru više nije održiva opcija. Sustav je dosegao točku u kojoj daljnje odgađanje strukturnih promjena ne znači zadržavanje stabilnosti, nego povećavanje budućih troškova i rizika, upozoravaju autori studije.
Analiza je utvrdila da, iako se pojedina komunalna društva razlikuju po djelatnosti, financijskom položaju i operativnim izazovima, postoji nekoliko zajedničkih obrazaca koji se pojavljuju gotovo u svim segmentima sustava.
Prvi obrazac je reaktivni model upravljanja prema kojemu se odluke o ulaganjima, održavanju i modernizaciji često donose tek kada problem postane vidljiv ili kada dođe do zastoja u sustavu.
Analize pokazuju da takav pristup ne smanjuje troškove, već ih dugoročno povećava i čini nepredvidivima. Drugi obrazac je nedostatak jedinstvene slike sustava.
Podaci o financijama, imovini, infrastrukturi, rizicima i učincima mjera postoje, ali su fragmentirani po društvima i sustavima.
Grad nema objedinjeni pregled nad stvarnim troškovima javnih usluga, ukupnim rizicima kojima je izložen niti nad dugoročnim investicijskim obvezama.
– Bez takve slike, strateško upravljanje postaje zamjena procjenama, a ne donošenje odluka temeljenih na činjenicama. Treći obrazac je slaba povezanost između odluka i posljedica.
U postojećem modelu često nije jasno tko snosi odgovornost za prihvaćanje određenog rizika, odgodu ulaganja ili zamrzavanje cijena.
Odluke se donose fragmentirano, a posljedice se pojavljuju s vremenskim odmakom, često izvan mandata onih koji su odluku donijeli.
To stvara sustav u kojem nitko ne donosi loše odluke namjerno, ali u kojem se loši ishodi ipak redovito ponavljaju, naglašavaju autori studije.
Jasnija i bolja koordinacija i racionalnije korištenje resursaStudija je odredila da u kontekstu Grada Rijeke moderan komunalni sustav znači sustav koji je procesno vođen, a ne ad hoc organiziran, podatkovno utemeljen, a ne oslonjen na fragmentirane informacije i iskustveno odlučivanje, financijski transparentan, s jasnom vezom između troškova, cijena i subvencija, upravljiv, s definiranim odgovornostima i mjerljivim ciljevima, otporan, sposoban predvidjeti i ublažiti poremećaje prije nego što prerastu u krizu. Autori studije uvjereni su da to ne znači nužno veći sustav, više administracije ili skuplje usluge, već jasniju strukturu, bolju koordinaciju i racionalnije korištenje resursa koji već postoje. |
Pogrešni prioriteti
Četvrti obrazac je nerazlikovanje strateški različitih vrsta imovine i usluga.
– Imovina koja generira prihode, imovina koja generira trošak, ali je nužna, te usluge koje su javno dobro često se tretiraju jednako u planiranju i financiranju.
Posljedica toga su pogrešni prioriteti, neadekvatni modeli financiranja i stalna rasprava o cijenama umjesto o stvarnim troškovima i ciljevima politike.
Peti obrazac je odsutnost sustavnog upravljanja rizicima na razini Grada. Rizici se prepoznaju, ali se rijetko kvantificiraju i gotovo nikada ne rangiraju na razini cijelog sustava.
Time se gubi mogućnost racionalne usporedbe između troška prevencije i troška neaktivnosti, a odluke o ulaganjima često se donose bez jasnog razumijevanja financijskih posljedica, naglašava se u Analizi.
