Razigrana je i u prozi raspjevana Iva Bezinović-Haydon u svojoj debitantskoj zbirci priča nazvanoj »Takav neki dan«. Znana ponajprije kao autorica djeci omiljenih slikovnica, Bezinović-Haydon odlučila se okušati i u književnosti za odrasle odabravši, što je dobro i pohvalno, progovoriti o onome što joj je poznato, ponajprije obiteljskom životu, ljubavi, prolaznosti… Kroz pet je zasebnih cjelina ove dvjestotinjak stranica opsežne zbirke čitatelju ponudila različite pristupe pripovijedanju, zanimljive likove, jasne poruke i puno, puno emocionalnosti.

Razglednički zapisi

Uvodna cjelina nazvana »Sudar svjetova« nudi likove osamljenih, nesretnih, često i očajnih žena čiji je život daleko od sanjanog pa se tako, primjerice, junakinji priče »Na livadi pored ceste« ne da više živjeti sadašnji život, iako je o baš takvom, obiteljskih obveza prepunom životu, pred petnaestak godina maštala. Blijeđenje i nestajanje ljubavi, ili godinama neuspješno traženje sreće u ljubavnoj vezi, zna u tim pričama biti izneseno na crnohumorni način (»Marina, četvrti kat«), ponekad i kroz opise bizarnih zbivanja (»Irena u Bologni«), ali uvijek efektno i literarno dojmljivo uz odlično, pitko i tečno pripovijedanje.

Iva Bezinović-Haydon

U cjelini »Razglednice« odlučila se za 18 »razgledničkih zapisa« smještenih na trideset stranica, iz čega je jasno da je riječ o vrlo kratkim tekstovima određenim mjestom iz kojeg se »javlja«, odnosno koje ju je motiviralo za neki zapis, komentar, opis, prisjećanje, analizu… Logično, s obzirom na formu kojom se izražava neke od tih »razglednica« prave su male pjesme u prozi, a emocionalno su najdojmljivije one u kojima uspoređuje sebe kao majku s onom kakva je sama bila kao dijete, odnosno one u kojima na zaista snažan lirski način govori o ljubavi prema djeci.

Pripovijetke iz obiteljskog života

U cjelini »Eva je zapisala« kroz zapise spomenute junakinje, kao i priču koja sve to prati, upoznajemo još jednu pomalo nesretnu ženu »koja ne zna više gdje završava njezin muž i djeca, a gdje počinje ona« jer su brojne obveze obiteljskog i bračnog života ubile nekadašnju ljubav i sreću, pretvorivši je na jedan način u sluškinju vlastite obitelji pa u 43. godini svog sve manje zanimljivog života konstatira kako »ne pamti kad se zadnji put veselila danu pred sobom« gorko primjećujući: »Nedostaje mi da me netko čuje!«

Opis tog procesa osamljivanja, izoliranja i pretvaranja u osobu koja poput robota izvršava svoje obiteljske obveze nastavljen je i u cjelini »Svijet u komadićima« sastavljen baš od »komadića« stvarnosti, odnosno vrlo kratkih zapisa koji nose podosta lirskog i refleksivnog, dok završna cjelina »Pod perzijskim tepihom u dnevnoj sobi«, slično kao i uvodna »Sudar svjetova«, donosi niz zanimljivih pripovijedaka iz obiteljskog života, i to u rasponu od stvari koje se u obiteljima »guraju pod tepih« (sjajna »Četrdeset, prvi put«), pa do divnih opisa sreće vezane uz rađanje djeteta u zaista moćnoj priči »Prepoznavanje«, odnosno dojmljivih stranica o blijeđenju i iščeznuću nekada velike ljubavi opisane u izvrsnoj »Možda se ne sjećaš«.

Nedvojbeno, prijelaz Bezinović-Haydon iz dječje u literaturu za odrasle je uspješan i sigurno je da će ova zbirka priča, osvrta, zabilježaka, crtica i komentara naći svoje čitatelje, posebno među ženama jer iz svijeta ženske svakodnevice najviše i dolazi. No, voljet će i u ovim pričama uživati, s podosta sjete i blagim osmijehom, i svi oni koji dobro znaju i razumiju kako vrijeme nemilosrdno ubija sve, čak i ljubavi koje su nekada izgledale veće od svega.

O autorici

>Iva Bezinović-Haydon (Rijeka, 1981.) trenutno je spisateljica, urednica, lektorica i voditeljica tečajeva za kreativno pisanje. Dosad joj je objavljeno šest slikovnica (Bit ćemo OK, Ibis grafika, 2025.; Ja protiv sebe, Ibis grafika, 2024.; Tamnograd, Mala zvona, 2023.; Gdje se skriva Vedran?, Ibis grafika, 2022.; Moja baka ne zna tko sam, Ibis grafika, 2021.; Mala Mara i veliko stablo, Turistička naklada, biblioteka Loptica, 2019) i jedna zbirka kratkih priča (Takav neki dan, Mozaik knjiga – bibiloteka Bura, 2025). Neke su slikovnice zasad prevedene na španjolski, talijanski, korejski, litavski, slovenski i makedonski.

Njezine se kratke priče i pjesme na hrvatskom i na engleskom jeziku mogu naći i u novinama i časopisima, u antologijama kratkih priča, i na internetskim portalima (Večernji list, Tema, Strane, Astronaut, Libartes, Ajfelov most, Čovjek časopis, Časopis Nemo).

Dio je njezinih priča i slikovnica završio u finalima raznih književnih natječaja, a osvojila je i nekoliko nagrada. Članica je Hrvatskog društva pisaca i Hrvatskog društva pisaca za djecu i mlade.