Na današnjoj sjednici Sabora vjerojatno će bez problema biti izglasan novi ministar rada i socijale dr. Alen Ružić – unatoč krizi u koaliciji, i HSLS i DP, uključujući Josipa Dabru, stat će iza tog prijedloga. Koalicija će sigurno opstati u ta 24 sata, opstat će i dok se premijer Andrej Plenković ne vrati iz Indije, opstat će vrlo vjerojatno i nakon toga, trajno. Ali da joj treba reset – treba. Meritum je u tome da je Dario Hrebak iz HSLS-a potpuno ispravno upozorio da se granica »ustašovanja« prešla Dabrinim napjevima o Anti Paveliću. Principijelno, protiv tog stava nitko ne može imati ništa, pa ni sam premijer. Pogotovo on. Zacijelo u programima Vlade ne piše skretanje Hrvatske udesno ka pobijeđenim režimima, niti piše da će se mijenjati Ustav i rehabilitirati ustaški vođa otprije 80 godina. Sigurno ne piše niti da junior koalicijski partner, DP, ima pravo u pitanje dovoditi same temelje moderne hrvatske države kad se pokušava (pa makar samo pjesmom) relativizirati volja građana Hrvatske izražena na referendumu 1990. godine o tome da Hrvatska bude građanska parlamentarna demokracija. Sigurno ne stoji niti da je cilj izazivati sablazan kod europskih prijatelja, čiji veleposlanici reagiraju na Dabru i čude se što se to događa u Hrvatskoj. To zaista može činiti samo netko tko je glup.

Uostalom, to je poništavanje politike na kojoj počiva današnji HDZ, a to je Tuđmanova politika koja je za svoj cilj imala, među ostalim, da se rane iz Drugog svjetskog rata ostave u povijesti. Tuđman se vjerojatno okreće u grobu kad vidi na što se danas svode političke rasprave, koga se pokušava rehabilitirati i što je ostalo od »pomirdbe«. Jer Hrvatska nije izgrađena na temeljima NDH, ma koliko neki pjevali o tome. On je u 90-im godinama to uspio stopirati, kad su vremena bila puno teža, pa sigurno ni današnji HDZ kao nasljednik te Tuđmanove politike ne želi skretati na krive kolosijeke.

No, s druge strane je politička pragma, a cilj premijera Plenkovića svakako je zadržati vlast i očuvati koaliciju. Posebno u trenutku kad je na jednom od dužih putovanja u svojim mandatima, u Indiji, nije mu potrebno da se mora baviti »telefonijadama« i kontrolirati zločestu djecu u koaliciji kod kuće. Čim je okrenuo leđa na par dana, dobio je krizu vlasti i ultimatume. HSLS traži da »glupani« zašute, Josip Dabro obećaje da će se povući iz Sabora, ali ako se zabrani crvena zvijezda. Realno, ipak bi se moglo pretpostaviti da barem jedna »telefonijada« jest odrađena iz New Delhija, jer Dabro ne bi olako pristao na ostavku u Saboru da mu šef koalicije nije objasnio zašto je to potrebno. Ostatak ultimatuma o crvenoj zvijezdi samo je folklor, a HSLS će najpametnije napraviti ako DP-ovcima ostavi da sami napišu taj zakon. Naime, takav zakon ne može proći jer ovdje nije riječ o crvenoj zvijezdi nego o antifašizmu, a na njemu je Hrvatska sazidana. Zato DP-ov ultimatum ustvari uopće nema smisla, on je ne-tema.

Stoga, dobro je procijenio prof. Žarko Puhovski kad je komentirao da je Hrebakov ultimatum od 30 dana za micanje Josipa Dabre zapravo dobrodošli time out za premijera Plenkovića. I nije bilo potrebno 30 dana da Dabro najavi svoje povlačenje – bila su potrebna samo tri dana. Za pretpostaviti je, dakle, da će Plenković kad se vrati u Hrvatsku lako zadržati svoj savez čudnovatih kljunaša na okupu – naime, prvi korak za spas koalicije već je učinjen jučerašnjim istupom Josipa Dabre. Danas će biti učinjen drugi korak, odnosno glasanje za Alena Ružića. A ostalo što slijedi može završiti na samo jedan način: resetiranjem Domovinskog pokreta. Kad je Hrebak poručio da se koalicija treba resetirati, zapravo je htio reći da se resetirati treba DP. I upravo to će se i dogoditi. Nakon ove epizode, Domovinski pokret više si neće moći dopuštati eskapade u Dabrinom stilu. Ako žele do kraja mandata ostati u Vladi, morat će naučiti kontrolirati svoje »pjevače« i »harmonikaše«. A to će za Hrvatsku biti higijenski dobro – dakle, HSLS je ostvario svoj cilj.

Svi će dobiti malo po prstima kad se šef koalicije vrati kući, no svakako bolje je odstraniti jednog zabludjelog pjevača, nego se odreći građanskih partnera u savezu, HSLS-a i HNS-a. To je, naime, za Hrvatsku zdravije.