Neki smatraju da se u slučaju ultimatuma HSLS-a vladajućoj koaliciji radi tek o predstavi kojom se ova stranka želi obraniti od kritika da i dalje podržava istu većinu koju podržava i Josip Dabro. HSLS mora voditi računa o kritikama iz centra i s ljevice. Naravno, nije to odavno onaj stari HSLS koji je tijekom ranih devedesetih čak u jednom trenutku prema istraživanjima javnog mnijenja bio najjača stranka u Hrvatskoj, a u Saboru najjača oporba. Ali to su davno prohujala vremena. Međutim, i današnji HSLS ne može a da ne obrati pažnju na to kako razmišlja domaća liberalna javnost, iako je ona odavno više-manje zaboravila tu stranku. Ali bez obzira na to, Hrebak ipak mora itekako paziti da taj dio biračkog tijela ipak do kraja ne otuđi od HSLS-a. I zbog toga mora raditi ovo što sada radi kada gotovo pa da postavlja ultimatum Plenkoviću da konačno dovede u red i Dabru i cijeli DP ili će napustiti koaliciju.

Naravno, tek nakon 30 dana. Što znači da će u petak podići ruke za Alena Ružića kao novog ministra rada i mirovinskog sustava. A što će biti, odnosno što će se dogoditi kada svane 31. dan, odnosno kada istekne rok za ispunjavanje ultimatuma, nitko pouzdano ne zna. Moguće da to ne znaju ni u samom HSLS-u. Uostalom, nije baš do kraja ni jasno što bi to Dabro trebao učiniti. Bi li bilo dovoljno da svečano obeća da će se popraviti. Ali i tu ima problem. Što da čak i obeća, onako najsvečanije, da će ubuduće sigurno biti dobar dečko. A onda osvane nekakva videosnimka nastala recimo prije godinu dana, odnosno prije svečanog obećanja. Hoće li ono tada biti uzeto u obzir ili ne?

Uglavnom, pred nama je u političkom smislu jedno sasvim neizvjesno i nedefinirano razdoblje za koje nitko ne može sa sigurnošću reći kako će na kraju završiti. Najvjerojatniji ishod je taj da će Plenković od DP-a i Dabre uspjeti izvući nekakvo poluobećanje da se više neće spominjati nikakve grobnice u Madridu. I da će sam Dabro ubuduće pripaziti što pjeva, govori ili svira. I da će ga DP držati pod kontrolom. Više-manje to bi moglo biti sasvim dovoljno za HSLS. I svi skupa u vladajućoj koaliciji nastave vladati nadajući se da će se Dabro držati svog obećanja.

Jer čini se da se nikome baš ne izlazi na izbore. A nekakvo veće preslagivanje koje bi rezultiralo izbacivanjem DP-a baš se i ne čini izvjesnim. Osim, naravno, ako mi ne znamo nešto što zna samo najuži krug. Nešto o tome da bi DP-ovce možda mogao nadomjestiti i netko neočekivan. Ali zasad ništa, baš ništa ne govori tome u prilog. Ovaj put neće biti nikakvog HNS-a da ga se izvuče iz nekakvog dosad skrivenog rukava. Štoviše, neki od mogućih oporbenih preslagivača već su javno rekli da do kraja mandata ovog Sabora definitivno ostaju u oporbi.

A što se tiče izbora, na njih se čini se nikome baš i ne ide. Ponajmanje se ide HSLS-u koji bi u tom slučaju na izbore morao izaći samostalno jer više ne bi mogao računati na političko sklonište kakvo je zajednička lista s HDZ-om. Novu koaliciju s ulaznim mjestima u Sabor ne bi bilo lako naći, iako bi IDS rado vidio objedinjavanje liberalnih opcija na idućim izborima. Tako da je za očekivati da će HSLS ovaj put ozbiljno zategnuti, možda i do točke pucanja. Ali ipak ništa puknuti na kraju neće. Vladajuća koalicija će ostati zajedno.

Što se tiče samog HDZ-a, najjača vladajuća stranka i ima neke argumente za nove izbore. Za očekivati je da bi na njima pokupila dobar broj glasova koji su dosad išli DP-u i sličnim strankama nakon što se dogodio hipodrom. Ali pred HDZ-om su još dvije pune godine mandata. I ići sada na nekakve prijevremene izbore bilo bi zaista kockanje nad kockanjima. Potpuno bespotreban rizik.

A najmanje razloga za prijevremene izbore definitivno ima DP. Oni će na izbore morati izaći sami. Nema šanse da bi ih HDZ uzeo na listu. A još je manja mogućnost da bi DP mogao računati na to da bude dio nekakve desne koalicije. Pa preostale desne stranke preziru ih više nego liberalne HSLS. Tako da DP ima možda i najveći interes da ova i ovakva koalicija potraje što duže. Dvije godine na vlasti su dvije godine na vlasti. Hrebak je dao prostor od mjesec dana da se stvari ovako ili onako poslože. I one će se gotovo sigurno na kraju i posložiti.