Ulaz u muzej, Foto: iStock
Impozantna fasada izrađena je od mramora i stakla te ukrašena kartušama i ovalnim okvirima koji okružuju egipatske hijeroglife s imenima kraljeva i kraljica
povezane vijesti
Na rubu pustinje, svega dva kilometra od jedinog očuvanog čuda antičkog svijeta, Velike piramide u Gizi, uzdigao se novi muzej koji ne samo da čuva nevjerojatnu zbirku povijesnih artefakta već i duh jedne civilizacije.
The Grand Egyptian Museum (GEM) odnosno Veliki egipatski muzej ili kolokvijalno nazvan »novi muzej u Kairu«, arhitektonsko je čudo koje se prostire na 490 tisuća četvornih metara.
Prilikom posjeta, prvi susret je s dvorištem u kojem je posjetitelj okružen muzejom »dokle god pogled seže«. S lijeve strane nadvijaju se visoki zidovi muzeja, oblikovani poput zakošenog trokuta.
Njegov sjeverni i južni zid pažljivo su poravnati s Velikom piramidom faraona Khufua i piramidom faraona Menkaurea, stvarajući snažnu vizualnu poveznicu između suvremene arhitekture i drevne baštine.
Vanjski prostor Grand Egyptian Museuma u Gizi, s nizom sjedećih kipova faraona postavljenih uz vodeni kanal, Foto: Sanda Milinković Frank
MALI RJEČNIK EGIPATSKIH POJMOVAHijeroglifi – prastaro egipatsko slikovno pismo sakralna značaja, nastalo u 4. tisućljeću pr. Kr. Zanimljivo je što se mogu pisati slijeva na desno, s desna na lijevo i odozgo prema dolje. Kartuša – četverokutni duguljasti oblik zaobljenih krajeva koji prikazuje uže unutar kojeg se nalazi ime faraona. Budući se vjerovalo da faraonska imena imaju posebnu moć, radilo se o nekom obliku zaštite i jedino su faraoni mogli napisati ime u kartuši. Lapis lazuli – cijenjeni plavi poludragi kamen prepoznatljiv po tamnoplavoj boji sa zlatnim točkicama koji simbolizira mudrost, istinu i kraljevsku moć. Rudarstvo lapis lazulija datira iz 7. tisućljeća pr. Kr. u Afganistanu. Egipćani su ga koristili u Tutankamonovoj maski, a u srednjem vijeku se od njega dobivao pigment ultramarin, skuplji od zlata. Obelisk – monolitni stup četverokutna presjeka s piramidalnim završetkom koji se postavljao pred ulazom u hram. Stele – kamene ili drvene ploče s natpisima i reljefima koje su služile kao pogrebni spomenici, zavjetni darovi ili za obilježavanje važnih povijesnih i vjerskih događaja. Obično su ukrašene scenama iz svakodnevnog života, prikazima božanstava ili formulama za zagrobni život. Ushabti – male figurice u obliku mumije koje su se postavljale u grobnice kao prilozi. Smatralo se da će živjeti u zagrobnom životu da bi obavljale fizičke poslove umjesto pokojnika. |
Moćni obelisk
Impozantna fasada izrađena je od mramora i stakla te ukrašena kartušama i ovalnim okvirima koji okružuju egipatske hijeroglife s imenima kraljeva i kraljica. Ovaj vanjski dio muzeja uključuje veliki trg ukrašen datuljinim palmama te fasadu izrađenu od prozirnog alabasternog kamena, a u samom središtu stoji veličanstveni granitni obelisk kao prvi podsjetnik na moć egipatske graditeljske kulture.
Obelisk pripada kralju Ramzesu II. koji ih je podigao više od deset u Tanisu (San el-Hagar) u Istočnoj Delti, a s ukupnom visinom od 16 metara, najviši je koji je ikada stajao u Tanisu. Na sve četiri strane obeliska nalaze se natpisi s Horusovim imenom, prijestolnim imenom i rođenim imenom kralja.
Težak 87 tona, danas je ovaj viseći obelisk prvi artefakt koji dočekuje posjetitelje Velikog egipatskog muzeja, a podignut je na platformu koju podupiru četiri masivna stupa na golemom betonskom postolju da bi se mogle vidjeti kartuše Ramzesa II. uklesane na njegovu dnu.
Veličanstveni granitni obelisk kao prvi podsjetnik na moć egipatske graditeljske kulture, Foto: Sanda Milinković Frank
S desne strane prostranog popločanog trga nalazi se zaseban, ali arhitektonski skladno uklopljen paviljon – Muzej solarnih, odnosno sunčevih brodova faraona Khufua, u grčkoj tradiciji poznatog kao Keops, starih oko 4.600 godina.
Kompleks Keopsove piramide u Gizi imao je pet jama za brodove, a 1954. godine, čišćenjem pijeska koji se akumulirao na južnoj strani piramide, otkrivene su dvije jame u kojima su pronađeni ostatci drva koji su pripadali Keopsovim brodovima.
Prvi brod otkriven je zakopan u jami ispod vapnenačkih blokova i trebalo je više od deset godina da ga se sastavi u njegovoj punoj dužini od 42.32 metra.
Riječ je ujedno i o najstarijem u potpunosti sačuvanom drvenom plovilu na svijetu.
Smatraju ga majstorskom gradnjom broda od cedrovine koji bi, da ga se položi u rijeku ili jezero, bez problema plovio i danas. Iskapanje drugog broda započelo je 2014. godine, a sada se oba nalaze u zasebnoj zgradi dizajniranoj da bi naglasila ta dva jedinstvena artefakta.
Još se uvijek nagađa o njihovoj funkciji, ali vjeruje se da su korišteni ili za transport tijekom sprovoda faraona ili za njegovo putovanje u zagrobni život u društvu boga Sunca, Ra.
Dio solarne (sunčeve) lađe faraona Khufua, Foto: Sanda Milinković Frank
Zanimljivosti o muzeju
|
Veličanstveni Ramzes
Nakon obilaska trga i Keopsova muzeja, posjetitelji ulaze u monumentalni atrij, gdje ih dočekuje još jedno veličanstveno postignuće egipatskih graditelja – kolosalni kip faraona Ramzesa II. Ova impresivna skulptura, visoka 11 metara i teška 83 tone, isklesana je iz crvenog granita dopremljenog iz Asuana.
Ramzes II. prikazan je u dostojanstvenom raskoraku, što simbolizira vječno kretanje i vitalnost vladara, dok na glavi nosi dvostruku krunu – znak vlasti nad Gornjim i Donjim Egiptom.
Nekada, kao i danas, ovaj golemi kip odražava moć i bogatstvo samog kralja, a izvorno je stajao ispred glavnog hrama boga Ptaha u Memfisu, čuvajući njegov sveti unutarnji prostor.
Kip je od posjetitelja koji se žele fotografirati što bliže ograđen plitkim vodenim bazenom i jasnim natpisom koji upozorava da se dalje ne smije.
No ni to ne sprječava najupornije da, u potrazi za savršenim »selfiejem«, zakorače predaleko pa nerijetko i završe u vodi. Zato ne čudi što su zaštitari stalno u neposrednoj blizini skulpture i budno prate svaki pokret posjetitelja.
Kolosalni kip Ramzesa II. visok 11 metara i težak čak 83 tone, Foto: Sanda Milinković Frank
Putovanje kroz povijest nastavlja se doslovno na svakom koraku.
Gdje god se okrenete, pogled će vam zapeti za neki od stotinu tisuća artefakata iz različitih razdoblja egipatske civilizacije, od preddinastičkog razdoblja do rimskog Egipta. U Velikoj dvorani, odnosno atriju, posjetitelji mogu razgledati i druge kraljevske kolosalne kipove, među najupečatljivijim simbolima starog Egipta, koji svojom monumentalnošću i danas izazivaju divljenje.
Naime, isklesavanjem i oblikovanjem tih golemih monolita stari su Egipćani iskazivali štovanje svojim vladarima za koje se vjeruje da su imali ulogu aktivnih posrednika između ljudi i bogova.
Osim kolosalnih kipova, u Velikoj dvorani izložen je i šest metara visok stup kralja Merenptaha, čiji su dijelovi otkriveni tijekom arheoloških iskapanja u Heliopolisu (Tell Hisn). Monument je sastavljen od vapnenačkog postolja, baze od pješčenjaka te osovine i abakusa izrađenih od crvenog granita.
Natpisi uklesani na stupu svjedoče o pobjedi kralja Merenptaha u ratu koji je vodio u petoj godini svoje vladavine protiv neprijatelja na egipatskim granicama.
Tijekom razgledavanja posjetitelji se nerijetko dulje zadržavaju pred svakim stupom i obeliskom, jer su ispunjeni detaljima i reljefima koji pripovijedaju čitave povijesne epizode.
Tako i ovaj stup prikazuje kralja kako od božice Anath prima buzdovan, dok mu božanstva Amon, Re-Horakhty, Set, Montu i Sekhmet predaju mač pobjede. Nešto iznad baze urezani su prikazi bradatih zarobljenika vezanih užadima, uz sažeti zapis o bitci i osvojenom ratnom plijenu.
Samo otkriće ovoga stupa upućuje na postojanje hrama koji je Merenptah posvetio glavnim božanstvima Heliopolisa.
Skulpture u Velikoj dvorani
Velike stepenice
Na Veliku dvoranu nadovezuju se Velike stepenice koje vode prema galerijama, a same po sebi predstavljaju zasebnu izložbenu cjelinu. Podijeljene su u tematske segmente – Kraljevsku fotografiju (Royal Image), Kuće božanstava (Divine Houses), Bogove i kraljeve (Gods and Kings) te Put u vječnost (Journey to Eternity).
Posjetitelji ih mogu razgledati »vozeći« se pokretnim stepenicama ili pak stepenicu po stepenicu, okruženi veličanstvenim kipovima i obeliscima brojnih kraljeva i kraljica. Između stepenica postavljene su klupe na kojima se može zastati i predahnuti, uz osjećaj kao da je između svih tih faraona, vrijeme jednostavno stalo.
Skulpture poredane uz Velike stepenice započinju nizom kraljevskih kipova, nastavljaju se prikazima odnosa između vladara i bogova, a završavaju motivima koji se odnose na kraljevski zagrobni život.
Kamene glave faraona, Foto: Sanda Milinković Frank
U najnižem dijelu stubišta posjetitelji susreću različite faraone, među kojima je nekoliko kipova Tutmozisa III., zatim kraljicu Hatšepsut te crni granitni sjedeći kip Amenhotepa III.
Iza prvog odmorišta skulpture mijenjaju temu da bi odrazile odnos kralja s bogovima pa dio obiluje arhitektonskim elementima koje su faraoni dali izraditi za ukrašavanje hramova svojih božanstava: naosi (stupovi u obliku palme i papirusa), žrtveni stol Amenemhata VI. te vrh obeliska Hatšepsut, palmiformne stupove te papirusne stupove i nadvratnik.
Ritualni alabasterni predmet poznat kao Bijeli lotosov pehar iz grobnice faraona Tutankamona, Foto: Sanda Milinković Frank
Na posljednjem dijelu Velikih stepenicama dominiraju kipovi bogova koje su darovali odani faraoni, ponekad prikazani i kao subožanstva. Snažno je zastupljen Ramzes II., a vidi se Ozirisov kip Senusreta I. iz Abidosa te nekoliko kipova iz Luksora, ponajviše iz posmrtnog hrama Amenhotepa III. u Kom el-Hetanu i na kraju, brojne stele.
Završni dio stubišta ima pogrebni karakter, s prekrasnim primjercima kamenih sarkofaga iz različitih razdoblja egipatske povijesti te usamljenim piramidionom nepoznatog kralja iz 13. dinastije iz Sakare te sarkofag Tutmozisa I. kojeg je za njega izradio njegov unuk Tutmozis III. Nakon uspona Velikim stepenicama i istraživanja ostatka muzeja, već na samom vrhu čeka prizor zbog kojeg mnogi zastanu.
Posebno oni koji su ondje prvi put. Ispred njih se otvara velika staklena stijena s pogledom na najprepoznatljiviji simbol Egipta – piramide u Gizi.
Pogled koji oduzima dah i snažna je vizualna poveznica između suvremene arhitekture i drevne baštine, Foto: Sanda Milinković Frank
U glavnom dijelu muzeja, iako je, laički gledano, teško zamisliti da neki segment ovog golemog prostora nije »glavni«, izloženi su brojni artefakti koji svjedoče o načinu života drevnih Egipćana.
Među njima je brončana statua sokola, otkrivena 1893. godine, koja prikazuje ptičju formu boga Horusa s danas djelomično slomljenom krunom i ogrlicom s amuletom. Tu je i drvena stolica kraljice Hetepheres I., bogato ukrašena zlatnim i srebrnim detaljima, koju je njezin sin dao pokopati u tajnu podzemnu grobnicu kraj Velike piramide u Gizi.
Uz njih su izloženi brojni manji kipovi, posuđe, nakit i obuća, predmeti koji pružaju neprocjenjiv uvid u svakodnevicu jedne od najstarijih i najutjecajnijih civilizacija u povijesti.
Egipatske široke ogrlice iz razdoblja Novog kraljevstva, Foto: Sanda Milinković Frank
Priča o Tutankamonu
Posebna pozornost posvećena je faraonu Tutankamonu koji je vladao od 1334. do 1323. prije Krista u razdoblju nazvanom Nova država. Zanimljivost vezana uz njega je ta da će ga brojni nazvati »najmanje bitnim egipatskim faraonom« jer je vladao vrlo kratko te preminuo u dobi od svega osamnaest godina.
Nakon iznenadne očeve smrti, Tutankamon je stigao na prijestolje s devet godina i već je bio oženjen sa svojom starijom polusestrom Ankhsenamon.
Zlatni sarkofag faraona Tutankamona, Foto: Sanda Milinković Frank
Budući da je monoteistička religijska revolucija njegova oca ostavila Egipat u kaosu, mladi faraon nije imao pretjerani autoritet jer je od njega moćnije bilo svećenstvo čiji je cilj bio povratak stare politeističke religije, štovanje tradicionalnog panteona s dvije tisuće bogova, koja je naposljetku i vraćena.
Ono zbog čega je Tutankamon postao poznat je priča vezana za njegovu grobnicu i blago koje se u njoj pronašlo. Naime, egipatski faraoni pokapani su u Dolinu kraljeva u Luksoru gdje su upisane 64 grobnice, ali pronađene svega 63, većinom opljačkane.
Trokutasta lanena tunika, »falcon tunic«, faraona Tutankamona, Foto: Sanda Milinković Frank
Počelo se i sumnjati na točnost informacije da 64 grobnica postoji sve do 1922. godine kada je dvanaestogodišnji dječak imena Hussein Abdel Rasoul, slučajno nagazio na sam ulaz u grobnicu.
Iskapanja je na tom području tada vodio Howard Carter, koji je, istražujući dio na kojeg je Rasoul nagazio, otkrio 16 stepenica koje su se spuštale nizbrdo u grobnicu na čijem je ulazu stajao naziv Tutankamon.
Grobnica nije pronađena ranije jer je ostala zatrpana pijeskom od radova na grobnicama Ramzesa V. i Ramzesa VI. S obzirom na to da su u Tutankamonovoj grobnici, jedinoj neopljačkanoj u čitavoj Dolini kraljeva, pronađena neprocjenjiva blaga poput dragulja, bisera, zlata, sarkofaga i same mumije te zlatne pogrebne maske, ostaje se samo pitati što bi se sve pronašlo u grobnicama velikih faraona egipatske povijesti.
Danas je u Velikom egipatskom muzeju Tutankamonu posvećena čitava galerija koja prati njegovo otkriće, život, pokop i ponovno rođenje kroz više od pet tisuća pronađenih artefakata u njegovoj grobnici, uključujući zlatnu pogrebnu masku, sarkofage i kočije, na oko 7.500 kvadratnih metara.
Očuvan je i zlatni tron faraona prekriven srebrom i zlatom koji prikazuje Tutankamona i njegovu ženu te statue bogova poput Anubisa uz brojne amulet, ogrlice, narukvice i prstenje. Prikazano je i mnoštvo svakodnevnih detalja poput oružja, pokućstva te »ushabtija«, malih figurica koje su korištene u pogrebnom životu faraona.
Bogato oslikani i reljefno ukrašeni vanjski pogrebni sanduk Tutankamona, Foto: Sanda Milinković Frank
Zidovi i prolazi kroz ovu galeriju dizajnirani su da nalikuju njegovoj originalnoj grobnici, pri čemu kontrolni sustav za grijanje i vlagu štiti osjetljive detalje, posebice one od zlata, drveta i tkanine.
Posebnu pažnju plijeni pogrebna maska mladog faraona izrađena od deset kilograma čistog zlata, smještena u zaseban dio muzeja ograđen tako da posjetitelji čekaju red ne bi li je vidjeli izbliza.
Maska je pronađena na glavi i ramenima njegovih mumificiranih ostataka, a napravljena je tako da podsjeća na boga Ozirisa, vladara podzemlja, i boga sunca Ra čije je tijelo napravljeno od zlata, a kosa od lapis lazulija.
Inskripcija na stražnjem dijelu maske glasi: »Tvoje čelo je Anubis, tvoje desno oko je noćni brod, tvoje lijevo oko je dnevni brod, a tvoje obrve su u društvu devetoro Bogova«.
Riječ je o jednoj od tradicionalnih »zaštita« iz Knjige mrtvih koja je pokojnicima pružala zaštitu za prijelaz u zagrobni život. U muzej nije donesena Tutankamonova mumija pa se ona i dalje nalazi u Dolini Kraljeva.
Vrlo je izazovno riječima opisati novi egipatski muzej jer to nije još jedno arhitektonsko čudo niti usputnica na turističkoj karti svijeta već emotivno putovanje kroz tisućljeća prikazana u prostranstvu muzeja.
Tijekom posjeta obilazak se gotovo neprimjetno pretvara iz pukog divljenja u osjećaj zahvalnosti što imamo priliku svjedočiti nečemu toliko velikom i grandioznom kao što je egipatska civilizacija.
I to s pogledom na piramide!
Posmrtna maska faraona Tutankamona, Foto: Alen Frank
Tutankamonovo prokletstvoU blizini Doline kraljeva smjestila se tvornica alabastera u kojoj vješti radnici izrađuju suvenire od te sirovine, a zanimljivo je što su vlasnici tvornice unuci dječaka koji je »pronašao« Tutankamona. Lome se koplja oko toga je li slavnog faraona pronašao dječak ili Carter, jer jedni pronalazak ulaza pripisuju dječaku, a drugi tvrde da dječak nije znao što je pronašao dok Carter nije sve istražio, iako to nije jedina posebnost vezana za priču o ovom »faraonu-dječaku«. Za Tutankamona se veže prokletstvo, poznato i kao prokletstvo faraona, koje je,«bačeno« na sve one koje budu uznemiravali vječna počivališta faraona. Nakon što je Carter otvorio grobnicu, dogodio se niz događaja zbog kojeg su mnogi vjerovali u stvarnost prokletstva. Naime, prvo je na dan otvorenja grobnice, kobra, egipatski simbol i zaštitnica faraona, pojela Carterovog kanarinca. Nekoliko mjeseci kasnije umro je glavni pokrovitelj istraživanja, lord Carnarvon, a njegov je pas u tom trenutku počeo zavijati i zatim je uginuo. Tri dana poslije, preminuo je i Arthur Mace, jedan od voditelja tima, a potom i George Gold, koji je došao u Egipat razgledati grobnicu. Preminuo je i sir Archibald Douglas-Reid, radiolog koji je snimio Tutankamonovu mumiju te Hugh Evelyn-White koji se objesio, a kao razlog samoubojstva naveo – Tutankamonovo prokletstvo. Sam Howard Carter preminuo je 17 godina nakon što je otkrio grobnicu, a većina znanstvenika smatra da je prokletstvo Tutankamona i faraona općenito, izmišljeno.
|
