Društveno itekako svjesni i kritični, okrenuti punku i rocku sedamdesetih, cinični, kritični i ironični – to je bend Crna kronika na svom novom albumu nazvanom »Vidiš da nisam normalan«.

U skladu s imenom grupe ekipa ovih varaždinskih rokera niže brojne primjere svakodnevnih negativnosti upozoravajući kako zaista živimo u vremenu crne kronike te kako je pobuna nužna.

Glazbena podloga koja prati njihove buntovne stihove je čvrsti i agresivni rock koji temelje ima kako u punk žestini s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih, tako i u obrascima britanskog hard rocka sedamdesetih, posebno sastava kao što su bili Deep Purple i Uriah Heep.

Pri tom svakako treba istaknuti dojmljiv reski vokal, odlične agresivne ubode gitara, sjajne improvizcije klavijatura te preciznu ritam-sekciju.

Funk, blues, rock, punk

Album otvara naslovna tema koja govori o čovjeku opsjednutom posjedovanjem materijalnih dobara (»Nedjeljom su meni sveti shopping centri i marketi«) koji je svjestan kako ima sve osim – nje! A nju najviše želi.

Pa zaključuje kako nije normalan jer mu je »bitno ono što bitno nije!«. Funk i blues rock udari struje već iz ove pjesme koja nudi i pomalo a la Doors klavijature te puno jamminga, međuigre i improvizacije klavijatura s gitarama što će postati pravilo u svakoj pjesmi.

Nakon dojmljivog uvoda slijedi još bolja i punk žestine prepuna »Ona voli plastično« o ženi koja si je ugradila plastične implatate u grudi i usta. No, operacija je loše izvedena pa sada jedva može micati usnama, a mali silikoni se množe ispod njene kože.

Aktualni singl »Tko je zapalio žito« kritika je prostitucije, korupcije i svih oblika malverzacija iskazana kroz duhovit tekst utemeljen na čuvenoj rečenici iz davnašnje sjajne TV serije »Salaš u malom ritu« te praćen hard rock klavijaturama u stilu Jona Lorda ili Kena Hensleyja.

»Ljudi od gline«, a to su oni »kojima na spomen vlasti cure sline«, spajaju funk izraz, psihodeliju i raspojasani rock s jasnim iskazivanjem protivljenja takvim ljudima koji su oslikani i u pjesmi »Ja sam vrlo talentiran« koja je prepuna brojnih improvizacija klavijatura.

»Sastavi me, rastavi me« prikaz je suvremene svjetske stvarnosti (»S istoka ratni vjetrovi pušu. Sve je to brate zbog plina i nafte. Sa zapada pada olovna kiša…«) u kojoj se čovjek ne može osjećati dobro o čemu svjedoči i u lokalne okvire smještena žestoka »Junačka« u kojoj se, poigravajući se nekim stihovima hrvatske himne, zalažu za pobunu i sabotažu jer »Oj junačka zemljo mila, u što si nas uvalila, da bi vazda sretna bila?«.

Za sam kraj tu je odlična »Sam na vodi« koja kroz i dalje žestoke, ali ritmične, pomalo i himnične okvire idealne za koncertnu izvedbu, priču zaključuje isticanjem osjećaja izgubljenosti i osamljenosti, što je i logično s obzirom na svijet i život opisan u prethodnim pjesmama.

Poziv na reset

– Jagma za materijalnim blagodatima i profitom potisnula je sve vrijednosti u koje smo, kao civiliziran i normalan svijet, vjerovali. Biti slobodan, pošten, moralan, empatičan, hrabar, odgovoran… sve ono što se, ne tako davno, podrazumijevalo.

Tko je ovaj svijet pretvorio u deponij straha, mržnje, najnižih ljudskih strasti i bezgranične pohlepe?

Nezamjeranje, prešućivanje i saginjanje glave pretvara nas u suučesnike stvaranja novog, neželjenog svijeta, kažu članovi grupe komentirajući pojavu svog novog albuma za koji njihova izdavačka kuća Dallas Recordsa u pratećem press-materijalu kaže i ovo:

– Album »Vidiš da nisam normalan« svjedoči o nekim novim »nenormalnostima« – nametnutim istinama koje ljudima oduzimaju ono malo čovječnosti što je ostalo.

Crna kronika otvara teme nametnutih iskrivljenih vrijednosti, političkog, vjerskog i medijskog (ne)morala, ešalona ulizica i licemjera sljubljenih s vlašću, te pohlepe i klanjanja božanstvu zvanom novac. Album je poziv na reset. Na povratak tvorničkim postavkama.

Na hrabrost da se ponovno izborimo za istinu jer nismo strojevi i nismo zaboravili sanjati.

»Vidiš da nisam normalan« nije samo album – to je alarm.