ZAGREB U razmaku od nedjelje do srijede Zimske olimpijske igre u Milan i Cortini d’Ampezzo donijele su tri stravične ozljede, podsjetivši da sport na vrhunskoj razini ponekad može biti opasan i okrutan, unatoč mjerama sigurnosti. Američka skijaška legenda Lindsey Vonn je svoj san o medalji okončala teškim lomom lijeve noge, zbog kojeg je već bila na tri operacije.

Sreću u nesreći su, pak, imali natjecatelji u snowboardu, Australac Cameron Bolton i Kineskinja Jiayu Liu. Njihovi olimpiijski snovi su uništeni, ali prve vijesti kažu da ne bi smjelo težih posljedica po njihovo zdravlje.

Bolton je doživio frakturu vratnih kralježaka bez pomaka i trebao bi se potpuno oporaviti. Kineskinja je, pak, nakon pada na glavu zadržana u bolnici, a specijalistički pregledi su pokazali da je njena kičma prošla bez oštećenja.

Koban Innsbruck

Zvuči ružno, ali s koje god strane se pogleda, svo troje su relativno dobro prošli. Zimske olimpijske igre su, naime, kroz svoju povijest dugu 102 godine donijele čak četiri smrti sportaša zbog posljedica padova za vrijeme treninga.

U Innsbrucku su 1964. godine u razmaku od tri dana život izgubili britanski sanjkaš Kazimierz Kay-Skrzypecki i australski skijaš Ross Milne, u Albertvilleu je 1992. švicarski skijaš Nicolas Bochatay ostao mrtav na mjestu nakon sudara s ratrakom, a 2010. u Vancouveru je poginuo gruzijski sanjkaš Nodar Kumaritašvili. Povrh toga, u Calgaryju je 1988. smrtno stradao Jörg Oberhammer, liječnik austrijske skijaške reprezentacije.

Najstariji među njima bio je Kazimierz Kay-Skrzypecki, pilot RAF-a za vrijeme Drugog svjetskog rata, koji je u Innsbruck stigao kao 58-godišnjak. Nakon izletanja sa staze na treningu on je 21. siječnja 1964. hitno prebačen u bolnicu s teškim ozljedama glave i frakturom zdjelice. U prvi trenutak se činilo da će se izvući, no Kay-Skrzypecki umro je sutradan na operacijskom stolu zbog zatajenja srca.

Samo tri dana kasnije devetnaestogodišnji Milne je na treningu spusta izgubio kontrolu nad skijama i zabio se u drvo brzinom od sto kilometara na sat. Nedugo nakon toga podlegao je teškim ozljedama glave. Obiteljska tragedija nije pokolebala njegovog četiri godine mlađeg brata Malcolma koji je 1969. u Val-d’Isèreu postao prvi Australac na najvišoj stepenici postolja neke utrke Svjetskog kupa, pobijedivši u spustu.

Fatalna premijera

Međunarodni olimpijski odbor je 1992. u Albertvilleu prvi, zadnji i jedini put održao natjecanje u brzinskom skijanju. Kao što ime kaže, riječ je o sportu u kojem treba razviti što veću brzinu na zadanoj stazi. Na dan muške utrke, 22. veljače, 27-godišnji Nicolas Bochatay se tijekom zagrijavanja zaletio u zaustavljeni ratrak brzinom od 110 kilometara na sat i ostao je na mjestu mrtav. MOO je praktički istog trena prekrižio brzinsko skijanje.

Zimske olimpijske igre su zadnji smrtni slučaj na borilištu zabilježile osamnaest godina kasnije u Whisleru, na Igrama u Vancouveru, gdje je 12. veljače 21-godišnji sanjkaš Nodar Kumaritašvili na treningu izletio iz zadnjeg zavoja i zabio se u metalni stup pokraj staze. Naknadno je utvrđeno da je u trenutku udara brzina njegovog kretanja iznosila 143,6 kilometara na sat. Kumaritašvili je izdahnuo istog dana u bolnici.

Osim četvorice sportaša, na zimskim olimpijskim igrama smrtno je stradao i Jörg Oberhammer, liječnik austrijske skijaške reprezentacije. Taj 47-godišnjak je 25. veljače 1988. u Calgaryju između prve i druge vožnje muškog veleslaloma rekreativno skijao na susjednoj stazi, gdje je, nakon sudara s drugim skijašem, pao pod ratrak u pokretu. Njegovu smrt su iz sedežnice vidjeli švicarski skijaši Pirmin Zurbriggen i Martin Hangl. Prvi je nastupio u drugoj vožnji i osvojio broncu, a drugi je zbog šoka odustao od utrke.