Stanari sada strahuju, s pravom, od birokratskog užasa. I taj strah nije neopravdan
Od pamtivijeka je jedan od najvećih čovjekovih strahova, strah da ostane bez krova nad glavom. U 21. stoljeću, u Rijeci, taj strah, točnije noćnu moru, preživjeli su stanari Zanonove 1. Strašne su bile scene u noći s 29. na 30. studenoga 2025. godine, još su strašnije posljedice požara. Iza kojega su ostale dvije mrtve osobe koje nitko ne može vratiti i nesreća stanara čiji su stanovi izgorjeli. U 21. stoljeću, u Rijeci, trebalo je biti, a nije, da se što prije nakon što se dogodila tragedija, krene najprije u zaštitu stambene zgrade, i onda po hitnom postupku u sanaciju. Suvlasnici u Zanonovoj, barem u teoriji, trebali su imati sreću da je Grad Rijeka većinski suvlasnik, na osnovi poslovnih prostora u prizemlju, ali za popravak opožarenog to se pokazalo kao otežavajuća okolnost. Nakon više od dva mjeseca radovi ne samo da nisu krenuli, već krovište zgrade nije ni zaštićeno. S obzirom na obilje kišnih dana, rezultat je da je šteta svakim danom sve veća. Stanari su s razlogom očajni. Većinski suvlasnik Grad Rijeka pokušavao je tijekom dva mjeseca naći zajednički jezik s upraviteljem zgrade, a to je Rumat. Tvrtka koja je na javnom natječaju kao jedini ponuđač izabrana za upravljanje stambenim i poslovnim prostorima Grada Rijeke. To bi trebao biti dovoljan motiv da se prione poslu što prije, ali ne i u ovom slučaju. Rezultat svega je to da je gradonačelnica Iva Rinčić najavila da Grad Rijeka preuzima sanaciju od Rumata, a vrijednost radova procjenjuje se na oko 260.000 eura.
S obzirom na ono o čemu svjedoče fotografije suvlasnika Zanonove 1, teško da će taj iznos biti dostatan kako bi se zgrada dovela u prvobitno stanje. No, trenutno je najbitnije početi sa zaštitom zgrade kako bi se spriječilo da kiša i dalje uništava stambene prostore. Pa nakon toga krenuti s temeljnom obnovom. Bude li se čekalo, nema nikakve sumnje da će troškovi rasti, a na kraju će se ceh plaćati sukladno suvlasničkom udjelu. Grad Rijeka platit će sukladno većinskom udjelu koji ima, ali koliki god račun ispadne, pokrit će se iz gradskoga proračuna. Ostali suvlasnici morat će računati koliko im pokriva osiguranje, a koliko će morati sami osigurati, budući da je riječ o privatnoj imovini. S tim da svako odgađanje podebljava ceh. Zbog toga nikako nije jasno kako je moguće da se više od dva mjeseca nije mogao naći zajednički jezik između Grada Rijeke i Rumata kako bi se što prije krenulo u sanaciju. Legitimno je postaviti pitanje što ostali građani mogu očekivati kada je riječ o upraviteljima u slučaju bilo kakve nepogode ako Rumat ne može naći zajednički jezik s Gradom Rijekom. Zakonske odredbu su takve da vlasnici stanova u višestambenim objektima plaćaju pričuvu. Iz pričuve se izdvaja za razne stavke, a neke od njih, one značajnije, su naknada upravitelju i osiguranje. U međuvremenu su stupile na snagu izmjene Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojima bi pravila igre trebala biti jasnija, a uloga upravitelja takva da su dužni biti operativniji kada je riječ o potrebi hitnih ili nekih drugih intervencija. Čini se da u praksi to neće biti slučaj.
Kao i u drugim prilikama, hrvatski zakoni neloše su pisani, ali upitna je njihova provedba, a još upitnija pravna zaštita u slučaju spora zbog neefikasnosti hrvatskoga pravosuđa koje imovinsko-pravne sporove razvlači godinama, a znaju pebaciti i desetljeće. Prije nekoliko dana jedan od stanara prisjetio se tragične noći: »Bilo je gluho doba noći, k tome i drvarnice su odvojene od ostatka zgrade. Požar se proširio, probio je sve na svom putu, sve do krova. A nakon užasa u kojem su žive izgorjele dvije nesretne osobe, slijedi birokratski užas koji do dana današnjeg ostavlja krov otvorenim prema kišama koje su u zimsko doba posebno učestale, uništeni su svi stanovi, pa tako i naš«. Stanari sada strahuju, s pravom, od birokratskog užasa. I taj strah nije neopravdan. Gradu Rijeci trebalo je dva mjeseca kako bi gradonačelnica Iva Rinčić prelomila i preuzela od Rumata operacionalizaciju sanacije. S obzirom na to u kakvom je stanju zgrada u Zanonovoj 1 nakon požara i dva mjeseca čekanja, nije neopravdan strah stanara da će postati beskućnici. Riječke gradske vlasti odlučile su presjeći priču s Rumatom, ali bitan je jedino sljedeći korak – pod hitno zaštititi zgradu od dalnjeg propadanja i čim prije krenuti sa sanacijom. Stanari zgrade u Zanonovoj 1 prošli su tragediju koja još uvijek traje, a ne stane li joj se na kraj, bit će to tragedija nove riječke vlasti.