RIJEKA Nogometaši Rijeke u sljedećem kolu SuperSport HNL-a opet igraju kod kuće. U subotu (17.15 sati) na Rujevicu dolazi Varaždin. Ekipa koja je u gostima osvojila četiri boda više od Rijeke, ukupno ima tri boda više. Varaždin je treći, Rijeka peta u HNL-u. Dakle, iznimno težak protivnik i obveza za riječke dečke da kako god znaju i umiju dođu do tri boda.

Nakon poraza u Osijeku trener Victor Sanchez zaštitio je momčad i istaknuo: »Rotacije? Da, odgovornost za ovaj poraz je moja. Radio sam u najboljoj namjeri i pogriješio.«

Nakon domaćeg remija s Dinamom (0:0) malo je proširio narativ. Podvukao je što se sve istodobno očekuje od trenera Rijeke. Da bude u vrhu HNL-a, afirmira mlade, povećava tržišnu vrijednost cijele ekipe, uigrava momčad, plasira se što je dalje moguće u Kupu, osigura europski plasman u prvenstvu, podigne individualnu kondicijsku spremu novih igrača i oporavljenika, te uskoro i u Europi napravi povijesno veliku stvar protiv ciparske Omonije. Uz sve to, podsjetio je, ne kao dojam nego činjenicu, niti jedan hrvatski klub ove sezone nije odigrao ni približno onoliko utakmica kao Rijeka, a gotovo nijedan Rijekin igrač nikad u karijeri nije igrao sezonu s dvije utakmice tjedno. Pa se, koliko god to ponekad djelovalo nelogično i pretjerano, mora rotirati. Da se vidi tko je u kakvoj formi, provjeri koliko u aktualnom trenutku konkretno može dati neki novi igrač ili igrač iz klupskog podmlatka te da provjerene majstore, kao što je, primjerice, Fruk, kroz utakmice vrati u optimalno stanje.

Kao svaki igrač ili trener i Rijekin Španjolac se nekome može sviđati ili ne, najvažnije mjerilo kao svakom treneru i njemu su rezultati. Ali ako nešto nije, Sanchez sigurno nije plačko. Nije tražio alibije nego istaknuo činjenice.

Promjene

Od početka sezone Rijeka je dovela 15 novih igrača. Od početka sezone Rijeka je raskinula ugovore, na posudbe poslala ili je karijeru okončalo – 15 igrača. Neki su na obje liste.

Ogroman je to broj imena u oba smjera. Ogromne promjene. Treba to sve skupa uigrati, stvoriti skladnu momčad i igru, ali tako da rezultat ne pati. Jer ovo je Rijeka. Sve ispod barem trećeg mjesta bode oči, nije dovoljno dobro.

Kad je nakon pet HNL kola preuzeo momčad, Španjolcu je trebalo neko vrijeme da sve posloži. I kad je svoje ideje proveo u zamisli, »odjednom« je Vignato postao otkriće sezone, Husić ako treba bio dobar i na zadnjem veznom, Thaqi je dobio šansu, trener niti jednom nije posegnuo za javnim istupom o tome koliko zahtjevan posao morao odrađivati, a njegova je Rijeka potekla moćno, polusezonu i godinu završila serijom od deset utakmica bez poraza i sve boljom igrom u svakom novom istrčavanju.

Sanchez niti sad ne plače nego jednostavno ukazuje da u isto vrijeme mora trenerski raditi na nekoliko frontova iz čega i najveći nogometni analfabeta može zaključiti da za realiziranje svih tih ciljeva jednostavno ipak – treba vremena.

A predsjednik Damir Mišković je odmah po isteku sezone podvukao da se: »U zimskom prijelaznom roku dovode nogometaši od kojih je nerazumno očekivati da svi odmah postanu velika pojačanja (kao, primjerice, Teo Barišić, op. a.), nego imena koja će imati cijelu polusezonu za adaptaciju na Rijeku i HNL pa onda još i ljetne pripreme da bi kao prava pojačanja startali u sljedeću sezonu«.

Problem je u tome što neki od njih jednostavno moraju odmah u vatru. Rijeka nije Inter, Bayern ili Barcelona da dovede igrača, a već ima petnaestak nositelja koji su u klubu godinama jer se ne mora prodavati kako bi se preživjelo pa se nove dečke onda postupno uvodi u igru. HNL je liga u kojoj svaki prijelazni rok donosi poprilično korjenite promjene. I s tim se mora znati živjeti.

Nema pravila

Baš je recentna riječka povijest potvrda apsurda u toj iracionalnoj nogometnoj stvarnosti. Jedne zime se ne proda nikoga, dovede se provjereno pojačanje u napadu, dođe do finala Kupa i bori se za naslov, a na kraju momčad završi druga i ništa ne osvoji. Sezonu nakon toga prodaje se na veliko i na ljeto i na zimu pa se na kraju – sve osvoji.

Nema pravila. Jedino je pravilo da ništa ne ide preko noći, da i najvećim trenerima u najvećim svjetskim klubovima u 99 posto slučajeva treba vremena da bi stvorili igru i rezultat na razini očekivanja. A »mrtvi« se broje tek za više od tri mjeseca. Krajem svibnja. Tada će se znati tko je ispunio ciljeve, a tko je podbacio.

Normalno je da su navijači sada zabrinuti. Trend igre i rezultata u prethodna tri tjedna izaziva zabrinutost. Spašavanje boda kod kuće sa Slaven Belupom, poraz kod posljednjeplasiranog Osijeka, jedva osvojen bod na Rujevici protiv Dinama, koji je u završnih 20 minuta utakmice Rijeku držao na konopcima, tek peto mjesto u ligi… Sve su to legitimni razlozi za brigu i »grintanje« riječkih navijača.

Mišković ističe da trener, direktori i momčad imaju puno povjerenje uprave, Sanchez ističe da je uvjeren da će Rijeka ostvariti sve svoje ovosezonske ciljeve, igrači ističu da ne sumnjaju u uzlet, rezultatski i na planu kvalitete igre.

I u pravu su. I Sanchez i Mišković i navijači i igrači. Svi. A odgovor će dati samo vrijeme. Koje treba dati i struci i igračima. Od subote nadalje kreću u seriju silno važnih utakmica. Vjerujmo da su Sanchez i njegov stožer tempirali formu za onaj dio sezone u kojem je najvažnije biti najbolji. Počevši od još jedne kišne subote i Varaždina na Rujevici.

Svejedno hoće li igrati nogomet ili »vaterpolo«, samo neka se igra onako baš žestoko natjecateljski i osvoji tri boda. Na prsima je grb Rijeke. A kako kaže Zlomislić, nije to imperativ nego svakodnevica svakome u dresu s tim grbom, očekuje se – pobjeda.