Suvremeni mega-brodovi su neusporedivo zeleniji od bilo čega drugog. Za usporedbu svjetsko brodarstvo generira malo više od 2 posto CO2, a 90 posto tereta se preveze morima. Također, pravila o odvajanju i odlaganju otpada i otpadnih voda su toliko stroga da kad bi takva pravila zaživila u RH, svima bi život bio puno ugodniji.
povezane vijesti
- Jeste li pokušali panulati šarune na većoj dubini? Evo kako ih lako možete dosegnuti i prevariti bez izvlačenja i mijenjanja pribora
- Kako birate varalice kad odlazite u spinning? Evo što biste trebali znati da ne biste upali u početničke probleme…
- Znate li kojom brzinom i na kojoj udaljenosti treba povlačiti tursku panulu? Evo što možete napraviti kako bi imali više uspjeha
Piše: Velimir VRZIĆ
Živim u Rijeci. Oduvijek je Rijeka bio i ostao naš najveći lučki grad.
Kroz njega su prolazile stotine tisuća ljudi i hranio je doslovno svakog čovjeka.
Danas nema više rafinerije nafte u centru grada nema smrada i zagađenja. Tehnologija budućnosti je toliko napredovala da se osobno kupam uz same terminale a morsko dno je čisto koliko ekoloških akcija smo napravili da maknemo trulu prošlost.
U trenutcima kada je svaka stvar u našoj kući došla većinom morskim putem tj. kontejnerima želim podijeliti sa vama da sam sretan jer uz nevjerojatno velike brodove koji mogu doći u Luku Rijeka jača privreda i stvara se budućnost za desetke tisuća radnih mjesta uz tehnologiju struje hibridnih sustava i boljeg sutra za sve nas.
No kada se ‘prošeta’ po društvenim mrežama lako je vidjeti da većina te brodove doživljava kao teret i ugrozu moru i našoj industriji.
Dakle, krajem prošle godine su se u Luci Rijeka nalazile dvije tzv. ‘Matice’, ultra veliki brodovi za prijevoz kontejnera koji će se konstantno, kako tjedni budu prolazili samo izmjenjivati s drugim mega brodovima.
Jedan od ta dva broda ima 335 metara što je dužina kao tri nogometna igrališta, zove se CMA CGM HELIUM i došao je na Adriatic Gate Container Terminal – AGCT.
To je ova fotografija.
Drugi ima 369 metara, dakle skoro kao četiri nogometna igrališta, i zove se SALAHUDIN.
On je došao na Rijeka Gateway što se vidi na ovoj drugoj fotografiji.
Ti su brodovi toliko veliki i toliko napredni s toliko zahtjevnim ekološkim normama da su čišći za 90 posto u odnosu na druge.
Jeste li znali da koriste goriva poput zelenog metanola?
A to je važan podatak jer popriličan broj udruga civilnog društva u mega kompanijama vidi mogućnost reketa ucjenjivanja u ime ekologije i sličnih poriva.
Iskreno, slabo mi je od toga i ne želim šutjeti.
Kad ronim ispod njih ili u blizini nakon njihovog odlaska na prvoj lokalnoj plaži gdje je to dozvoljeno podvodni život buja poput švedskog stola hrane.
Pitate se zašto?
Jednostavno je.
Kad pokrenu svoje ogromne propelere, s morskog se dna digne toliko hrane za ribe, račića, crva i sličnih organizama, da imate brancine po 6 kilograma u neposrednoj blizini pa do svih oblika hobotnica, škarpina, orada od po 5 kilograma, da sad ne nabrajam sve od reda.
Dno je čisto jer ga jednostavno nema što zagaditi.
Cisterne firme Rijeka tank ispumpavaju sve fekalije iz broda od posade što sam vidio svojim očima, a za to vrijeme desetine tisuća kontejnera 0 – 24 vlakovima odlaze po cijeloj Europi u svim mogućim smjerovima.
To je po 10 000 – 20 000 kontejnera!
Možete li zamisliti kolika je to količina?
Prevozi se sve živo oko nas i vas.
Sve moguće što imate kući došlo je vjerojatno kontejnerima.
Jedan vlak s kontejnerima zamijeni čak 70 šlepera i privreda doslovno izuzetno kvalitetno živi. To je toliki uspjeh da ga ne želim mimoići.
To je realnost.
I onda se nađe nekolicina pojedinaca koji žive 150 kilometara od Rijeke i kroz civilne udruge društva pokušavaju huškat ljude i organizirat tribine o svjetlosnom zagađenju nekoliko desetaka reflektora koji su usmjereni prema podu.
Pa ljudi da li im umjetna inteligencija mora reći da spuste rolete po noći?
Ne smeta im smrdljiva rafinerija nafte?
Ne smeta im nafta koja godinama curi u Urinju iz iste te rafinerije?
Ne smeta im ugljen u centru Bakra kojeg vjetar nosi u more ili termoelektrana na ugljen u Plominu kao jedna od rijetkih uopće takvih u Europi.
Ali smetaju im ovi brodovi koji su toliko veliki oku pa im idu na živce?
A ovo su zapravo obični metalni kontejneri.
Nema zagađenja, nema smeća oko njih ali ima novaca i to jako puno.
I tako je primamljivo kroz ekološke udruge civilnog društva na sve moguće načine pokušati izvući dio tog novca mega kompanija koje su došle ovdje nevjerojatnom sposobnošću ljudi za koje nikada nećemo znati ni kako se zovu.
I svaka im čast.
Jer u kakvom društvenom okruženju živimo svaki normalan čovjek bi se maknuo od budala kakvih nam na Balkanu ne fali što je prošlost toliko puta dokazala, a sadašnjost to potvrđuje na društvenim mrežama.
Eto, toliko od mene.
Ne mogu, niti želim šutjeti i time davati podršku neznanju.
Ne, ovo nije još jedan shopping centar i zato sam sretan.
Ovo je posao i to ozbiljan posao vrlo ozbiljnih ljudi i zato sam ovo napisao pa mi je sada duša na mjestu.
