PULA Bez obzira na poraz od Vukovara 1991, koji je stigao kao posljedica lošijeg nastupa kompletne momčadi, nogometaši Istre 1961 i dalje su pri vrhu SHNL-a. Trenutno drže četvrtu poziciju, jednu slabiju od rekordne treće na kojoj su bili do prošlog tjedna. Više je razloga zbog kojih je pulski klub tako uspješan ove sezone, od toga da je financijski sređen od dolaska Grupacije Baskonia Alaves, preko odlične skautske službe kojom dirigira Saša Bjelanović, do ambicioznog i radišnog trenera Oriola Riere koji se odlično uklopio u kvalitetnu momčad Zeleno-žutih, spoju mladosti i iskustva.

Kvalitetne igre i rezultati zasluga su cijele momčadi, no svakako je lakše kad na jednoj strani terena stoji vratar Franko Kolić koji je u skoro svakom susretu obranjenim zicerima suigračima dodatni »vjetar u leđa« a na drugoj strani je pravi stroj za golove Smail Prevljak. Kad ovaj 30-godišnji napadač iz Konjica primi loptu u kaznenom prostoru, navijači Istre 1961 već slave gol. Bez problema se može ustvrditi kako od susreta 15. kola i izjednačujućeg gola Slaven Belupu u sudačkoj nadoknadi, Prevljak svaku polupriliku pretvara u gol.

Čar nogometa

– Uvijek kažem da u sezoni svaka momčad, ne samo Istra, već i Real, Bayer i Barcelona, imaju četiri, pet utakmica u kojima budu neprepoznatljivi. To je prirodno, dogodit će nam se sigurno bar još jedna takva utakmica. Ne treba od toga praviti dramu. To i jest čar nogometa, zato se toliko i gleda. Ne bi bilo zanimljivo da bolja momčad uvijek pobijedi slabiju. Da nema oscilacija i iznenađenja – mirno je poraz od Vukovara ‘91 prokomentirao iskusni napadač Puljana. – Nije u pitanju niti podcjenjivanje suparnika niti slabija forma, mi smo u zavidnoj formi jer smo taj susret dočekali na trećem mjestu. Tako se dogodilo.

Slijedi Dinamo na Maksimiru. Vodeća momčad nije baš neka prilika za vađenje.

– Ne trebamo se vaditi, i dalje smo u poziciji koja je prihvatljiva. Dinamo znamo, dobili smo ih 2:1 u zadnjoj utakmici. Uvijek kažem, idemo da napravimo rezultat i to je to. Idemo hrabro, bez ustručavanja i na njih.

Prevljak je autor nevjerojatne golgeterske serije, u zadnjih sedam susreta, na njih šest je upisao barem gol. Jedino se Rijeka provukla.

– Mislim da sam pronašao tu formu koju su od mene svi i očekivali. Momčad igra dobro, suigrači su mi pomogli da dohvatim željenu formu, tako da je to sigurno uspjeh i svih mojih suigrača što su me uspijeli naći u pravom trenutku. Ja sam napadač, a od napadača se uvijek traži da zabija, da završava te akcije. Da okrunim taj dobar nogomet kojeg smo igrali do ovog zadnjeg susreta u Osijeku. Sigurno da mi to odgovara.

Ovakva serija golova nije novost za napadača Zeleno-žutih.

– Pa imao sam takve serije, znalo se dogoditi. Imao sam slične serije golova i u Salzburgu i u Mattersburgu, čak i u Belgiji. Bio je i jedan period u Herthi kad sam u šest, sedam utakmica postigao tri, četiri gola. Kad krene, baš krene.

Nesebičan

Pulska momčad je sad ostvarila automatizme u igri. Čim Lončar ili Frederksen dobiju loptu, Prevljak se već otvara lijevo ili desno.

– Na ljeto je došla nova momčad i trebalo je vremena da se upoznamo i uigramo. Evo i Dinamo se tražio dosta vremena. Sad smo i mi u tom razdoblju kad smo se bolje upoznali i znamo te kretnje koje koristimo. Kad oni prime loptu, ja već znam gdje trebam ići.

Prevljak je svojevremeno rekao da kod španjolskih trenera špice teško dolaze do izražaja jer vole takav nogomet gdje se špica više uvlači u sredinu i razigrava, nego što bude pred golom.

– Kod trenera Riere to nije slučaj. Kod njega je špica ta koja treba biti pred golom i posao mu je da zabija golove. To što se ja nekad vratim, to mi je ostalo od ranijeg načina igre. Od belgijske i austrijske lige jer su i oni zahtijevali da se trči gore, dolje. Pomaže svakako što je i Riera kao igrač bio špica. Znamo pričati što je moglo biti bolje.

Jedna situacija u nedavnom susretu s Hajdukom na Poljudu podsjetila je na razgovor Slavena Bilića sa Zlatanom Ibrahimovićem koji je ustvrdio da kad napadači idu dva na jedan na vratara, onaj koji asistira je igrač, onaj koji puca nije.

– Gledao sam i ja taj razgovor i mogu reći da se i sam vodim tom mišlju. Nisam tip igrača koji gleda samo sebe. Ako imam šansu uvijek ću dodati. Takav sam bio dosad, takav ću biti i u budućnosti. Roziću je baš trebao gol da se digne. Znam da zbog toga neću biti kao Pippo Inzaghi, haha – zaključuje Prevljak.