Dan ljubavi Boris Štok proslavit će s publikom u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku.

Za Valentinovo je pripremio koncert na kojem ćemo se prisjetiti starijih pjesama nastalih s grupom Quasarr, ali ćemo čuti i novije radove nastale otkako radi kao sologlazbenik. Uoči koncerta razgovarali smo s glazbenikom koji nam je rekao što za njega znači nastupati u HKD-u na Dan zaljubljenih, govorio je o sebi nekada i sebi sada te o nedavno objavljenom dokumentarcu.

Na pozornici će mu se pridružiti i tri iznimna ženska vokala – Jelena Radan te Meri Jaman i Anita Valo iz Meritasa.

Puno lijepih sjećanja

Valentinovo i HKD – zvuči kao emotivna kombinacija. Što vas osobno veže uz taj datum i taj prostor, ima li tu neke simbolike za vas?

– Uz HKD me veže puno lijepih sjećanja, puno lijepih koncerata. Mislim da sam još 2010. godine prvi put tamo svirao promociju albuma s grupom Quasarr, poslije i solokoncerti od kojih je zadnji bio 2023. godine. Također, lani sam u tom prostoru snimio »live« zapis novog albuma za dokumentarac »Kraj kojim počinje sve« koji se emitirao nedavno na HRT-u povodom 20 godina karijere. Dakle, puno lijepih trenutaka i vjerujem da će tako biti i ovoga puta, 14. veljače na Dan zaljubljenih!

Koncert najavljujete kao presjek karijere – od Quasarra do danas. Kad se osvrnete na tih 20 godina, koja vas verzija Borisa Štoka danas najviše iznenađuje?

– Mislim da je normalno da se kao autor i izvođač mijenjaš s godinama, pa te promjene dolaze postepeno. Nešto u zvuku, nešto u produkciji i ljudima kojima se okružuješ i s kojima sviraš na sceni. U tom smislu, iznenađenje je najviše kada vidiš koliko si toga prošao u 20 godina, a i dalje si pun inspiracije i ideja, želje za snimanjem, sviranjem. No, sada su koncerti puno dinamičniji, puno je raznolikosti, puno je pjesama, plesa i eklektičnosti, zvučnog zida pa sve do melodije i minimalizma gdje se čuje samo vokal i klavir ili gitara.

Novi EP nosi naziv »Kraj kojim počinje sve«. Je li to više osobna ili umjetnička prekretnica – ili jedno bez drugoga kod vas ne postoji?

– S vremenom sam prihvatio da budem samo medij i pustim glazbu i nove ideje da izlaze iz mene bez da ih pokušavam kontrolirati, kao autor, naravno. Pričam o procesu stvaranja, jer svirka je neka potpuno druga energija. Slažem se, jedno bez drugoga u mojem slučaju ne postoji i zapravo je svaki dan, svaka noć, kraj kojim i počinje sve. Tako pristupam životu.

Izražavanje glazbom

Valentinovo često nosi etiketu sladunjavog dana. Vaša glazba, s druge strane, često se bavi melankolijom i slojevitim emocijama. Kako vi osobno doživljavate ljubav?

– Slažem se, ali isto tako i prilika da se posvetimo onima koje volimo i tu nema ništa krivo. Iskreno vjerujem da su ljubav i strast inspiracija koja nas čini kreativnima, da zgrabimo život i budemo ljudi u punom smislu riječi. Davati, dijeliti, uzimati, gubiti… Sve je to u nama, sve je to život! Osobno, glazba mi je uvijek bila najbolji medij za izražavanje.

Na pozornici će vam se pridružiti Meri i Anita iz Meritasa te Jelena Radan. Što vas privlači tim ženskim vokalima i energijama te kako se oni uklapaju u svijet novog EP-a?

– Sve moje suradnje većinom su bile s izvrsnim pjevačicama gdje bismo se, osim interpretacijom i senzibilitetom, lijepo nadopunili i bojom vokala. Ako pjesma bude bržeg tempa ili tražila neku drugu melodiju i energiju, možda me odvede u drugom smjeru, nisam isključiv niti stilski opterećen, tko zna što nosi sutra.

Deset godina ste soloizvođač, ali tim s kojim radite ostaje isti. Koliko vam je važna ta dugotrajna kreativna sigurnost u industriji koja stalno traži promjene?

– Prije svega, to su odlični ljudi i glazbenici, prijatelji, te svatko od njih donosi nešto osobno u priču i daje dodanu vrijednost mojoj glazbi i na tome sam im neizmjerno zahvalan, oni to znaju. Osobno, ne razmišljam oportunistički i o zahtjevima industrije, već o tome da se ja i ljudi oko mene osjećamo ugodno u svojoj koži. Mislim da je najvažnije biti autentičan i vjeran sebi, najviše kao autor…

Biti prepoznatljiv.

No, igrati po svojim pravilima i ne raditi kompromise je dug i težak put, a u ovom poslu nema garancija i »šum« je ponekad preglasan. Imam veliku potrebu raditi i snimati, neprestano se otkrivati i postavljati nove izazove, to je ono što me vuče.

Foto: TANJA KANAZIR

Suradnje kao privilegiji

Suradnje s Josipom Lisac, Terezom Kesovija ili Matijom Dedićem, nose veliku težinu. Postoji li neka rečenica, savjet ili trenutak iz tih suradnji koji vas je trajno obilježio?

– Svaka od spomenutih suradnji je bila posebna i svatko od tih pjevača i solista je dao i svoj potpis mojim pjesmama, dali su određeni legitimitet meni kao autoru i pjevaču. Smatram se privilegiranim da sam imao čast surađivati s takvim glazbenicima. Josipa mi je jednom rekla: »Mora se imati pravu pjesmu u pravo vrijeme, mora se biti na pravome mjestu!« Mislim da je to dobra životna lekcija.

EP prati i dokumentarac o vašoj karijeri. Je li bilo teško gledati vlastiti put »izvana« i je li vas nešto u tom procesu iznenadilo?

– Ma nije, ali kao glazbeniku i osobno jako mi je imponiralo da je HRT odlučio otkupiti i emitirati dokumentarac te da sam imao premijeru u Art-kinu u Rijeci. Naime, radi se o dosta artističkom formatu, a ja nemam jaki publicitet niti lobi, već samo glazbu koja govori sve. Još jednom zahvaljujem redateljici Kristini Barišić, snimatelju Mateju Zecu, bendu i svima koji su omogućili da se on realizira i da ostane zapis jednog kreativnog vremena zaokruženog albumom.

Kako se pjesme s novog EP-a mijenjaju uživo? Postaju li ranjivije, snažnije ili dobivaju potpuno novo značenje na pozornici?

– Pjesme su već neko vrijeme na repetoaru kada se svira uživo, ali neke ću za ovu priliku vjerojatno izvesti samo uz klavir, čisto da malo promijenim. S obzirom na to da je album/EP uglavnom electro i neki mid-tempo zvuka, odlično se dinamički uklopi uz ostale pjesme, pa su koncerti zanimljiviji i publici i nama koji sviramo.

Zadovoljstvo za oči i uši

Valentinovski koncert često znači parove u publici. No, kome je ovaj koncert zapravo namijenjen – zaljubljenima, slomljenima ili onima koji su negdje između?

– Mi u bendu prije svega jako volimo svirati, pa vjerujem da najviše uživamo mi, haha. Šalu nastranu, bit će to lijepi koncert od najmanje dva sata gdje će svi ljubitelji dobre glazbe naći nešto za sebe. Za ovu priliku, bit će malo više melodije i intimnijih aranžmana, hitova, ali i plesa i energije, pa vjerujem da će biti teško ostati sjediti!

Ako bi publika 14. veljače iz HKD-a izašla s jednom mišlju ili osjećajem koji bi im ostao još danima nakon koncerta – što biste voljeli da to bude?

– Da je to bio koncert godine u ovom gradu, haha, pravo zadovoljstvo za uši i oči! Siguran sam da nitko neće ostati ravnodušan…