Narodna voditeljica već četrdeset godina vlada ekranima, ali sada je zaintrigirala svijet milozvučnim govorima o »najvećim nuklearnim ekplozijama u povijesti«
Lice sedamdesetdvogodišnje Ri Chun-hee od sedamdesetih godina prošlog stoljeća dominira televizijskim eterom Sjeverne Koreje, kojom još od kraja Drugog svjetskog rata vlada komunistička diktatura obitelji Kim.
Ne čudi stoga što aktualni Kim na čelu ove države čije nuklearne ambicije prkose ostatku svijeta, Kim Jong-Un, nije mogao odabrati nikoga drugoga da sjevernokorejskoj, a zahvaljujući internetu, posljedično i svjetskoj javnosti, priopći najnoviji atomski uspjeh – testiranje hidrogenske bombe. Ova sjevernokorejska spikerica, osim što je živuća televizijska legenda u svojoj zemlji, zahvaljujući svojem osebujnom stilu, izvanrednoj rječitosti, moćnom i nepokolebljivom glasu, posljednjih je godina postala i pravom internetskom senzacijom.
Bezbrojni su memeovi i video mash upovi nastali prerađeni iz njenih tv nastupa, uvijek besprijekorno odrađenih u tradicionalnoj korejskoj opravi ružičaste boje. Premda je formalno u mirovini još od 2012. sjevernokorejski vođe ni ne pomišljaju da bi netko drugi naciji priopćavao vijesti o uspjesima u raketnom i nuklearnom programu ove države, koja se i dalje suočava s masovnom gladi i siromaštvom svog stanovništva. Primjereno je da samo ona izvještava o »savršenim uspjesima« i »najvećim nuklearnim ekplozijama u povijesti«.
Narodna voditeljica, koju pojedini svjetski mediji opisuju kao »ženu koja će najaviti Treći svjetski rat«, već je četrdeset godina zaštitno je lice sjevernokorejskog televizijskog programa
Narodna voditeljica, koju pojedini svjetski mediji opisuju kao »ženu koja će najaviti Treći svjetski rat«, već je četrdeset godina zaštitno je lice sjevernokorejskog televizijskog programa.
Naciju tješila 1994. i 2011.
Rođena 1943. u siromašnoj obitelji, u provinciji Gangwon, najprije je studirala glumu u Pyongyangu da bi njena prva pojavljivanja na malim ekranima tada jedinog programa sjevernokorejske državne televizije krenula od 1971. Samo tri godine trebale su joj da postane urednicom vijesti i glavnom televizijskom spikericom, a otad su televizijski dnevnici bez nje postali nezamislivi. Naciju je tješila kad je 1994., plačući i jecajući, objavila da je preminuo Kim Il-Sung, a možda i dramatičniji nastup odradila je kad je priopćila o smrti njegova nasljednika Kim Jong-Ila 2011.
Ri Chun-hee je dugogodišnja karijera donijela, čini se, i mnoge materijalne koristi, o kojima prosječni stanovnici glavnog grada Pyongyanga, a ostatku zemlje da ne govorimo, mogu samo sanjati. Prema pojedinim medijskim izvještajima živi u moderno opremljenoj kući, a koristi novi, skupi automobil, uz osiguran pristup svim onim stvarima, koje se u razvijenom svijet smatraju uobičajenima, ali su u Sjevernoj Koreji dostupne samo probranoj eliti.
U svojoj dugovječnoj karijeri preživjela je sve smjene i čistke koje brutalni sjevernokorejski režim po uzoru na onaj staljinistički redovito provodi. U svijetu je postala zaštitno lice zemlje iz koje informacije izlaze ograničeno i rijetko. U intervjuu za kinesku CCTV televiziju svojevremeno je izjavila da voditeljica prvenstveno treba pobuđivati poštovanje, biti časna, odmjerena, ugledna i dostojanstvena.
Dok smatra da svaki voditelj mora imati svoj osobni stil, kojim će impresionirati gledatelje, napomenula je da svaka vijest, ovisno temi, mora biti pročitana na poseban način. Izgovor službenog imena Sjeverne Koreje – Demokratske Narodne Republike Koreje, tako uvijek mora zvučati nježno, nipošto ne bi smjelo podsjećati na vikanje.
Podsjećanje na Orwellove retke
Njezin nastup kreće se od melodramatičnog i nježnog, preko čestih osmjeha kad sretno objavljuje nuklearne uspjehe, do toliko prijetećeg da gledatelje trnci prolaze, pogotovo kad čita poruke upućene partijskim neprijateljima ili zlom, imperijalističkom Zapadu. Lice je i naličje tamošnje vrhuške. Brian Myers, koji analizira sjevernokorejsku propagandu kaže kako u tom smislu na neki način podsjeća na Orwellove retke u njegovoj čuvenoj »Tisuću devetsto osamdeset četvrtoj«, kad je spominjao »dvije minute mržnje«, svakodnevnu manifestaciju tijekom koje su se građani Oceanije okupljali ispred javnih telekrana i javno iskazivali mržnju prema pojavi državnih neprijatelja na ekranu.
Pojedini analitičari Sjeverne Koreje fascinirani su nevjerojatnim preobrazbama njezina glasa. Dok hvali aktualnog Kima uvijek je puna ponosa, a priča odrješito i snažnim tonom. No, kad govori protiv Zapada njezin je glas jak, uznemirujući, pun prezira i mržnje, opisuje Myers.
Sjevernokorejski magazin Chosun Monthly hvali poseban dojam koji ostavlja njezin glas: Kad god ona čita vijesti, gledatelji ostanu dirnuti, a neprijatelji počnu drhtati od straha. Isti magazin tvrdi da je upravo Kim Il-Sung direktno zaslužan za usmjeravanje njezine karijere i snažnog pristupa u televizijskom eteru. Ne čudi, stoga, što je upravo njoj povjereno obučavanje nove generacije sjeverno korejskih televizijskih voditeljica, za koje nije dovoljno da budu samo mlade i lijepe, već moraju primjereno izvještavati o akcijama, kampanjama i uspjesima svoje juche demokracije.
