Robert Josip Manestar poznati je crikvenički poduzetnik, spiritus movens restorana Sabbia, kao i poduzeća za sport i turizam Tramonto, koji je ujedno i koncesionar na brodskoj liniji Crikvenica – Šilo. Priča o Robertu Josipu Manestru nije samo priča o biznisu, već o kronici crikveničkog turizma ispričanoj kroz viziju čovjeka koji je na pomorskom dobru prisutan punih 40 godina. Karijeru je započeo još kao srednjoskolac, kombinirajući ljubav prema sportu (kasnije i kao profesor kineziologije) s poduzetničkim duhom. S Manestrom smo otvoreno porazgovarali o stanju i izazovima u poduzetništvu, o zakonskim regulativama i birokraciji, budućnosti turizma u Crikvenici i brojnim drugim temama. Za početak ga pitamo kako je uopće ušao u »poduzetničke vode«.

– Poduzetnik sam još od studentskih dana. Moj prvi posao bio je najam akustične opreme u klubu Oleander, koji sam vodio s pokojnim prijateljem Brunom Cvitkovićem. Uvijek sam želio imati svoj novac pa sam već nakon osnovne škole počeo raditi po raznim skladištima. Čak 12 godina sam bio DJ. Preokret se dogodio kad je moj rođak odlučio napustiti posao vezan uz sportove na vodi. Postepeno sam ušao u taj svijet, a ove godine ću obilježiti 40 godina rada u tom području. Danas s ponosom mogu reći da smo jedan od najorganiziranijih centara za sportove na vodi u Hrvatskoj, s lokacijama u Šilu i Crnom molu u Crikvenici, govori Manestar.

Društvena odgovornost

Kako vidite generalno stanje poduzetništva danas, kako je ono izgledalo nekad, a kako sada?

– Prije su u poduzetništvo kretali ljudi koje je vodio izazov i istinski poduzetnički duh. Danas se, zbog lakog registriranja jednostavnih društava s ograničenom odgovornošću (j.d.o.o.), poduzetništvom pokušavaju baviti ljudi koji na to nisu spremni, upozorava Manestar.

Za njega je recept za uspjeh jasan, ali surov: mozak mora raditi od 0 do 24, bez slobodnog dana. Kako kaže, ako netko planira raditi osam sati i imati slobodne vikende, vjerojatno će biti neuspješan poduzetnik. Po pitanju administrativnih izazova i prepreka, zanimalo nas je ide li danas sustav više »na ruku poduzetniku« u odnosu na vrijeme njegovih početaka.

– Na pomorskom dobru sam 40 godina i prošao sam sve moguće zakonske regulative. Smatram da je zadnji Zakon o pomorskom dobru loše napisan i da su koncesionari pioniri postali čisti avanturisti, poduzetnici bez jasne zaštite inicijalnih ulaganja u svakom smislu riječi. Provedba samih natječaja treba biti bolje regulirana, pogotovo ako govorimo o pravima domicilnog stanovništa, koje je po meni u nepovoljnom položaju. Tako se zadnjih godina sve više pojavljuju »poduzetnici« koji rade samo u onom kratkom, ali propulzivnom dijelu sezone, smatra Manestar.

Nasuprot njima, ističe svoju društvenu odgovornost. Kao primjer navodi objekt Sabbia koji radi 365 dana u godini, a u koji je s partnerima kroz 20 godina uložio, kako kaže, višemilijunsku vrijednost.

– Zalažem se za to da oni koji rade 12 mjeseci imaju korektniji položaj od onih koji rade, primjerice, tri mjeseca u sezoni. Bilo kroz povlaštene cijene najma terasa ili ukidanje poreza na potrošnju, ističe crikvenički poduzetnik.

Problem sezonalnosti

Iduće pitanje logično glasi: prati li lokalna strategija poduzetničke investicije ili su poduzetnici prepušteni sami sebi?

– Lokalna vlast pokušava biti susretljiva u okvirima koje ima, ali tu treba napraviti veliki iskorak. Primjerice, bespovratna sredstva ne bi trebala služiti za zadovoljavanje »malih apetita«, već za cjelovite projekte koji stvaraju novu vrijednost. Najveća rana crikveničkog turizma je sezonalnost. Dovoljno je pogledati indeks turističke aktivnosti u Crikvenici, koja u srpnju i kolovozu iznosi 67 posto. Što je s ostatkom godine? Smatram da su to podaci koji trebaju zabrinuti one koji bi o tome trebali voditi računa. Tu prije svega mislim na turističku zajednicu. Svaki ozbiljan investitor analizira ovakve podatke. Dakle, poduzetništvo treba pratiti i turistička zajednica, i Grad, i Primorsko-goranska županija, i Republika Hrvatska. A u destinaciji mora postojati sinergija svih, komunalnog gradskog poduzeća, hotelijera, lokalnog gospodarstva i poljoprivrede, obrtnika… I ono najvažnije, potrebna je stalna, ali baš stalna i uporna edukacija. Bez toga nam se loše piše. Svaki dan treba učiti nešto novo. Jer, ako ćemo se stabilizirati u jednom okviru, već sutra postaješ loš i nezanimljiv, naglašava Robert Josip Manestar.

Na pitanje kako potaknuti cjelogodišnji turizam i odmaknuti se od masovnog turizma, Manestar kratko i jasno kaže kako odgovor leži u kvaliteti usluge i znanju, a rezultat svakako mora biti cjelovit proizvod.

– Lako je »ubrati« nešto u špici sezone, ali treba ostati financijski živ kroz zimu kad su troškovi veliki. U tom smislu kažem da lokalna politika treba stimulirati one koji doista rade svih 12 mjeseci u godini, kaže Manestar.

Dodaje kako Crikvenica nedovoljno koristi, odnosno reklamira svoju savršenu poziciju »raskrižja« s kojeg se za dva sata stiže do Zagreba, Plitvica, Zadra, Venecije, Ljubljane… Razvoj manifestacija također je nešto što se, prema Manestru, mora konstantno poticati.

Ulaganje u mlade

Manestra pitamo postoji li u Crikvenici suradnja između poduzetnika, kao i kako zadržati domaću radnu snagu.

– Postoji. Bez sinergije nema napretka. Ja osobno dajem šansu mladima. Kod mene rade ljudi koji su od pozicije konobara ili vozača glisera došli do pozicije ključnih ljudi u donošenju odluka. Što se tiče domaće radne snage, još sam 2009. godine kao tadašnji vijećnik u Gradskom vijeću pitao za stipendiranje učenika u srednjoj školi, konkretno za kuhare, konobare i druge ugostiteljske i turističke smjerove, ali tadašnje vlasti nisu razumjele problem. Danas u ugostiteljstvu, misleći pritom na segment obrazovanja, kaskamo za Dubrovnikom i Opatijom, a nekad je bilo drukčije. Ponavljam, moramo biti kreativni i stalno učiti. U Sabbiji jelovnik mijenjamo barem četiri puta godišnje kako bismo bili zanimljivi tržištu, navodi Manestar.

Posljednje pitanje glasi: što vas je održalo »iznad vode« svih ovih godina i jeste li optimistični po pitanju daljnjeg razvoja poduzetništva i turizma u Crikvenici?

– Održala me upornost, motivacija i standard ispod kojeg ne idem: sve ispod 4 zvjezdice me ne zadovoljava. Da nisam optimist, ne bih bio poduzetnik. Sa 60 godina i dalje imam elana, a trenutačno mi je zadatak revitalizirati mini-golf u Crikvenici, najstariji u ovom dijelu Europe, izgrađen davne 1950. godine. To je povijesno bitan segment za koji me vežu i uspomene iz djetinjstva. U svakom slučaju, poduzetništvo i turizam nisu samo matematika. Onaj tko tako gleda, neka ide u bankarski sektor. Ovdje su, osim znanja, potrebni ljubav, empatija i emocija prema poslu kojim se bavimo, zaključuje Robert Josip Manestar.