Biti intelektualac znači imati jasan stav, preuzeti odgovornost za njegovo javno iznošenje, a svakako i otvarati ona pitanja oko kojih postoje dileme u javnosti, a koje su možda i neugodne jer mogu izazvati jednako tako neugodne reakcije neistomišljenika u javnom prostoru.

U kakofoniji oko dočeka rukometaša u ponedjeljak u Zagrebu, gdje je istaknut cijeli niz dilema, od političkih, pravnih, do emotivnih i etičkih, ulogu istinskog intelektualca preuzela je na sebe riječka ustavna stručnjakinja prof. Sanja Barić.

Ona je pitanje Thompsona i njegova prava na nastup, te polemika Grada Zagreba i Vlade nakon toga, svela na ključno pravno pitanje: kakva je pravna osnova za donošenje odluke Gradske skupštine o Thompsonovim nastupima u Zagrebu. Istup prof. Barić je možda pitijski i ne govori dovoljno o etičkoj poziciji njene objave.

No, zapravo je savršeno jasno što je ona htjela reći. »Želite li ovo konačno završiti, vjerojatno i jednom za svagda? Evo besplatnog pravnog savjeta: pokrenite jedini smisleni put – ocjenu zakonitosti (i ustavnosti) odluke Gradske skupštine Grada Zagreba. Napadnite sve, od ovlasti za donošenje (granice samoupravnog djelokruga) do razmjernosti sankcije (ograničenje ljudskih prava i/ili tržišnih sloboda). Pa da se svi zajedno uvjerimo koja mečka se skriva time što se radi sve, osim pravno ispravnog«, objavila je.

Iz ove kratke, ali jasne objave ustavna stručnjakinja je vrlo eksplicitno stvar vratila na početak: da bi se moglo razgovarati o nastupima pjevača Marka Perkovića Thompsona u Zagrebu, treba najprije sagledati kako je došlo do zabrane tih nastupa. A podloga na kojoj gradonačelnik Tomislav Tomašević gradi svoju politiku, u koju je posljedično uvukao cijelu naciju, jest odluka Gradske skupštine Zagreba iz studenog prošle godine, u kojoj stoji kako će »gradonačelnik, temeljem ovlasti iz samoupravnog djelokruga Grada, poduzeti mjere kako bi se osiguralo da se u prostorima gradskih ustanova i trgovačkih društava te na javnim površinama pod gradskom dozvolom više ne koriste obilježja, slogani ili poruke kojima se veliča, potiče ili odobrava nacionalna, rasna ili vjerska mržnja, kao ni fašistički i ustaški simboli«.

To bi svatko razuman potpisao, i načelna premisa zagrebačke odluke potpuno je opravdana i potrebna. Skupština se poziva na Ustav te na stajališta Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava, prema kojima poklič »Za dom spremni« ne uživa zaštitu slobode izražavanja. Za potpisati. Ali, ovu odluku Gradska skupština je donijela prošle godine, tek nakon što je Thompson već održao koncert na Hipodromu u srpnju, uz dozvolu gradske vlasti, a uoči njegova koncerta u Areni 27. prosinca, opet s dozvolom gradske vlasti. Potom je sporni pjevač održao taj koncert, pjevao pjesmu »Bojna Čavoglave«, iskoristio ustaški pozdrav ZDS, a Grad mu je zabranio održavanje drugog koncerta u prostoru Arene koja je u gradskom vlasništvu.

Ono što nakon svega nije odgovoreno jest objektiviziranje pitanja zašto je sporno da Thompson pjeva pjesme u kojima nema ZDS-a ili drugih spornih pokliča, i temeljem koje odluke on više ne smije nastupati u Zagrebu? To je duboko pravno, politički, a i moralno sporan zaključak – jer Thompson se u odluci Gradske skupštine ne spominje imenom i prezimenom. Samo nekoliko dana ranije Thompson je u Zagrebu primio nagradu Cesarica i normalno nastupio s nekoliko pjesama – dakle, ostaje otvoreno pitanje i kako je gradonačelnik Zagreba mogao znati što će Thompson na dočeku rukometaša pjevati, a što neće? Upravo u tom dijelu prof. Sanja Barić sve vraća upravo na odluku Gradske skupštine Zagreba – koji je njen pravni temelj, kakve pravne i političke posljedice ima, i koja je zdravorazumska razmjernost njene primjene?!

U ovoj priči svi su akteri zadnjih dana politički profitirali, i Možemo! i HDZ-ova Vlada, jer su se i oni i njihovi birači samo još dublje ideološki ukopali. No, ostaje ona zdravorazumska dilema – koja je pravna težina odluke Gradske skupštine Zagreba koja je podijelila hrvatsku javnost.

Idemo se raspetljati, Tomaševiću, Plenkoviću, Kolariću, Paniću…