RIJEKA  Nedavna poruka i pouka trofejnog igrača i trenera Slavka Goluže da na Europskom prvenstvu, kao i na svakom drugom velikom natjecanju, jednostavno nema vremena za veliku euforiju poslije pobjede, kao da niti nema mjesta za prepuštanje očaju zbog poraza, potvrđuje se i na primjeru hrvatskih rukometaša koji su doslovno preko noći, kako god znaju i umiju morali zaboraviti poraz u polufinalu od Njemačke i sve misli usmjeriti prema Islandu, skovati plan kojim bi si uljepšali kraj uzbudljivog vikenda u Herningu usponom na postolje na kojem se dijele odličja.

I jedno i drugo je puno lakše reći nego ostvariti, kao što je teško zatomiti emocije poslije onako značajne utakmice jer igrači nisu roboti, isto tako nije nimalo lako podići se nakon pada preko polufinalne prepreke i preskočiti ovu današnju u borbi za treće mjesto u konkurenciji 24 najbolje europske reprezentacije.

Stresne utakmice

– Sve se brzo odvija, u petak navečer smo igrali, a u subotnje jutro smo obavili trening i onda se vratili autobusom u hotel – rekao je riječki pivot Veron Načinović kojem je jučerašnje jutro proteklo u obavljanju novih rukometnih obaveza, odrađivanju treninga u ovom kratkom razdoblju dok se on i suigrači nalaze između čekića i nakovnja, polufinalne i današnje utakmice, posljednje na turniru u kojoj je u igri treće mjesto.

– Teško je sve ovo izdržati psihološki i fizički, taj učestali ritam stresnih, jako važnih utakmica. Ali vjerujem da se isto tako osjećaju i igrači u drugim reprezentacijama. Mislim da je sada svima teško budući da smo stigli do posljednjega dana na turniru. Sport je takav da će jednostavno oni koji su najjači osvojiti naslov, odnosno medalje. Mi sportaši moramo biti jaki i podnositi sve što se od nas traži i dobro se nositi sa svime što nam se nađe na putu.

Nova stranica

Za razliku od nekih prethodnih dana kada je izbornik Dagur Sigurdsson ostavljao momke da se naspavaju do ručka, sada jednostavno »nema odmora dok se želi obnova«.

– Naspavao sam se nakon polufinala, iako mi je uvijek malo teže zaspati nakon jedne ovako važne utakmice. Vjerujem da je tako i s većinom suigrača. Ali nemamo što puno razmišljati sad o tome. Jednostavno, takav je ritam, a mi se pritom trudimo da od sebe pružimo ono najbolje što možemo.

Duela s Islandom počinje u 15.15 sati

Hrvatska protiv Njemačke nije iskoristila svoju prvu meč loptu za osvajanje medalje na smotri najboljih u Europi, o razlozima zbog kojih nije uspjela može se sada samo raspravljati.

Dosta je kockica u tom mozaiku koji su suparnici adekvatno slagali od samoga početka, za razliku od Hrvatske koja je to često činila nervozno i nesigurno, drhtavih ruku napadajući prema njemačkom adutu, vrataru Wolfu, za što je u nastavku kažnjena skretanjem u sporednu ulicu.

– Imam nekako osjećaj da nismo bili loši, ali nam se jednostavno neke stvari nisu poklopile, neki šutevi jednostavno ovoga puta nisu ušli u mrežu, neke lopte su su završile gdje nam nije odgovaralo. To se sve trebalo adekvatno poklopiti da bi se ušlo u finale Europskoga prvenstva. Ovoga puta nije bilo tako. Njihov vratar se razbranio i pokazao klasu. No, u svemu tome najvažnije je istaknuti da smo mi okrenuli novu stranicu i jasno da sada gledamo samo prema Islandu, tako je bilo odmah nakon što smo čestitali Njemačkoj na pobjedi.

Na Europskom prvenstvu stalno svjedočimo najmodernijim trendovima u ovom sportu, »NBA rukometu« u kojem ekipe munjevito odlaze u napad. U toj stalnoj jurnjavi za nekoliko sekundi gledatelji vide novo poentiranje. Hrvatska kao da još ne igra u tom ludom ritmu, usprkos tome je svojom interpretacijom rukometne klasike ušla među četiri najbolje momčadi u Europi.

Kolektiv

– Rukomet je postao sve brži, često je to igra »run and gun«, ali s druge strane mislim i da mi imamo svoj ritam i svoju igru, koja je dosad stvarala probleme suparnicima. Oni, naime, nisu navikli igrati protiv možda malo sporije ekipe. Svakako da mi ne igramo brzo kao Danska ili pak neke druge reprezentacije, ali je pak činjenica da smo dogurali u top četiri momčadi prvenstva, a na kraju možemo biti i među tri najbolje. Vjerujem li da možemo? Naravno, vjerujem u to svim srcem.

Islanđanin Dagur Sigurdsson u kratkom roku na svom putu opet ima reprezentaciju svoje zemlje. U nedavnom ogledu u nadmetanju druge faze, Hrvatska je bila bolja osvojivši dragocjene bodove, danas želi reprizu protiv momčadi koja je u porazu itekako dokazala kvalitetu.

Uz svu zabrinutost umorom svojih miljenika, hrvatski navijači se tješe da ni u islandskom taboru situacija nije bitno drugačija jer su se i Islanđani, kako fizički, tako i mentalno potrošili u polufinalnom meču s Danskom te su razočarani poslije poraza.

Borba svim srcem

– Island je odlična ekipa, ali već smo ih pobijedili na ovom prvenstvu, kao i puno puta prije, te vjerujem da možemo nastaviti taj niz. No, s druge strane, danas je to novi Island i nova Hrvatska, ovo je nova utakmica.

Koliko god ekipa imala kvalitetne pojedince, svi moraju biti u službi kolektiva, do uspjeha se može samo složnim zaveslajima.

– Adut nam je sigurno ono što nas uvijek krasi, a to je da se borimo te svim srcem vjerujemo u uspjeh – poručio je Veron Načinović uoči duela s Islandom, što počinje u 15.15 sati, susreta u kojem Hrvatska želi svoju sedmu medalju na EP-u nakon tri srebra i tri bronce.