Odlični ste, ali možete vi još bolje – poruka je koja se može iščitati iz izvješća o napretku Hrvatske prema članstvu u Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), jedinoj preostaloj asocijaciji koje još nismo članica, a trebali bismo postati ove godine. Treba priznati da se puno toga napravilo u zadnjih deset godina, a posebno otkako smo u srpnju 2022. aplicirali za članstvo u OECD-u – od strategije priuštivog stanovanja, smjene stranačkih ljudi s čelnih pozicija državnih poduzeća (iako je to objavljeno u zadnji čas krajem studenoga prošle godine), maknuti smo sa sive liste zemalja za pranje novca, čak smo postali kreditori Međunarodnog monetarnog fonda, a novac iz europskih fondova ubrzao je investicije i, kažu u OECD-u, modernizirao gospodarstvo pa smo sada na 81 posto prosjeka razvijenosti OECD-a, a prije deset godina bili smo na 62 posto.

Ipak, puno je više onoga što još moramo popraviti i doraditi, a reforme koje sugerira OECD nisu ništa drugačije od onih koje već godinama od nas traže međunarodne financijske institucije, rejting agencije pa i Europska komisija u svojim tradicionalnim jesenskim i proljetnim prognozama. Uz ostalo, traže restriktivniju politiku državnog proračuna s obzirom na to da nam je deficit, koji je godinama bio pod kontrolom, prošle godine dosegnuo gotovo 3 posto BDP-a i sad Vladi odlično služi kao alibi da ne podigne plaće u javnom sektoru više od onoga što je ponudila sindikatima.

Upravo je veliko povećanje plaća u javnom sektoru iz proljeća 2024., po mišljenju OECD-a, jedan od razloga zašto imamo veliku inflaciju, koja je cijele prošle godine bila dvostruko veća od prosjeka eurozone, iako premijer kaže da je povećanje plaća utjecalo na pozitivne ocjene OECD-a. I po pitanju priuštivog stanovanja, koje zasad lijepo izgleda samo na papiru i još se nije počelo provoditi u praksi, OECD traži konkretnije korake uključujući i porez na nekretnine koji bi se plaćao i na dugoročni najam. MMF je, podsjetimo, u zadnjem posjetu Hrvatskoj otišao i korak dalje zatraživši da se porez ne obračunava samo na površinu nego i na vrijednost nekretnine. I demografija, odnosno negativni demografski trendovi stavljeni su u fokus hrvatskih reformskih napora, a OECD upozorava da unatoč rekordnoj zaposlenosti i dalje imamo previše mladih bez posla.

Ulaskom u OECD Hrvatska će ispuniti sve svoje ambicije i aspiracije – od izlaska iz jugoslavenske federacije i međunarodnog priznanja do članstva u NATO-u, Europskoj uniji, eurozoni i Schengenu. Ostvarili smo sve što smo zacrtali, pa se sada postavlja pitanje – a što nakon toga, jer spavanje na lovorikama ne dolazi o obzir.

Na to je pitanje pokušao odgovoriti umirovljeni general-pukovnik i sveučilišni profesor Krešimir Ćosić u knjizi »Između prošlosti i budućnosti« koja je, kako sam kaže, »poziv svim mladima na njihovu odgovornost za modernu hrvatsku državu i njenu budućnost« i podsjeća nas da nam slobodu nisu dale velike sile, nego smo je sami izborili, a njezin dio koji se odnosi na budućnost trebao bi biti obavezna literatura svim političarima.

Ćosić podsjeća da smo se obranili od daleko moćnije savezne armije zbog »emotivnog stava prema domovini«, kojemu svjedočimo i u sportskim uspjesima, ali primjećuje da je na gospodarskom planu taj emotivni osjećaj prema domovini uvijek bio zatomljen. Ćosić kaže da smo u nizu elemenata slični Izraelu (koji je također član OECD-a) – imamo nepovoljan geografski položaj kad se komparira duljina granica i površina, nizak demografski potencijal i prirast te ograničena prirodna bogatstva i resurse. Navedene negativnosti, a tako to čini Izrael, možemo kompenzirati kvalitetom ljudskog potencijala i sustavnim obrazovanjem, razvojem i korištenjem visokih tehnologija te gospodarskom snagom koja iz svega toga proizlazi, kaže Ćosić dodavši da je tako organiziranoj zemlji ujedno zajamčena obrambena sposobnost i sigurnost.

Iako smo svjedoci niza ratova, kaže Ćosić, kvalitetu budućnosti odredit će rat za privlačenje talenata, i to bi trebala biti iduća ambicija naše male srednjoeuropske i mediteranske, nadamo se uređene države.