Mario Krištofić, Sanja Bachrach Krištofić i Jasmina Fučkan / Snimio Silvano JEŽINA
Bachrach i Krištofić iniciraju teme koje stoje na margini i dovode ih u središte društvenog interesa. Na taj način izložba pruža uvid u tijek karijere bračnog i stvaralačkog para, ali govori i o onoj odgovornosti koju svaki stvaratelj ima prema okolini i društvu u kojem djeluje. Tu su svijest Bachrach i Krištofić imali od samoga početka i vrlo je artikulirano vode do danas – istaknula je kustosica Jasmina Fučkan
Retrospektivna izložba dizajnersko-fotografskog para Bachrach & Krištofić, otvorena nedavno u Galeriji Kortil, nije samo obavezno štivo za ljubitelje grafičkog dizajna, glazbe ili fotografije, već i svojevrsni vremeplov kroz koji se mogu iščitavati ne samo kulturne, već i šire društvene promjene na ovim prostorima posljednjih 40 godina.
Opus dizajnerice Sanje Bachrach Krištofić i fotografa Marija Krištofića objedinjuje diskografiju, teatar, izdavaštvo i muzejsko-galerijske aktivnosti, ali je ovaj tandem vjerojatno najpoznatiji po svom radu na osmišljavanju vizualnih identiteta hrvatskih, odnosno ex-Yu glazbenika. Kroz 37 godina aktivnog prisustva na sceni ovi su supružnici surađivali s imenima poput Prljavog kazališta, Parnog Valjka i Doriana Greya, a jak pečat su dali i riječkoj sceni radeći s Denis & Denis ili Lauferom.
– Postav prikazuje sažetak njihova djelovanja: od početaka vezanih uz umjetničku scenu Galerije Studentskog centra i pop-kulturu – jugoslavenski punk (Prljavo kazalište, 1978.), hrvatski Novi val (Dorian Gray, Denis & Denis, 1983.- 1985.), zlatne godine rada u doba dominacije LP ploča (Jura Stublić i Film, Josipa Lisac, Boris Novković, Parni Valjak, Tajči, 1986.- 1991.), preko devedesetih kada počinje njihovo djelovanje u kulturi i kreiranju izložbenih programa (Hrvatski fotosavez, 1993.-1996., Ženska soba-ženski pogled, 2001.) do danas kada se najčešće bave total-dizajnom velikih muzejsko-galerijskih programa (Herman Bollé – graditelj hrvatske metropole, Johannes Komersteiner i njegov krug, 2015.-2016.) – navodi se u opisu izložbe.
Suradnja s bendovima
Izložene su i analogne crno-bijele i ručno bojene fotografije malih i velikih formata, fotokopije, skice omotnica LP-ja, plakati u tehnici sitotiska i offseta, programske knjižice, katalozi, autorske i umjetničke knjige, katalozi izložaba i projekata… Premijerno je izložba u Muzeju za umjetnost i obrt bila postavljena u rujnu 2016. godine i već tada se došlo na ideju da bude prikazana i u Rijeci. Kako je prilikom otvaranja naglasila kustosica i koautorica izložbe Jasmina Fučkan, Kortil je svojim prostorom omogućio poseban, cjeloviti doživljaj opusa.
– Riječka izložba ima krasan, organički cirkularni tok što omogućava da iz središta galerije pratite stvaralaštvo ovog para od 1978. godine kada nastaju fotografije Prljavog kazališta na kojima vidimo grupu mladića, buntovnika spremnih da izraze svoj stav i koje pokazuju da u tom razdoblju Bachrach i Krištofić fotografiraju ljude s margine društva, da su dokumentaristi koji sudjeluju i osjećaju život ulice i njenih protagonista – rekla je Fučkan.
Prema njenim riječima, rad Bachrach i Krištofića nije rezultat po sebi nego odraz konstelacija kulture urbanih prostora Zagreba, Rijeke, nekadašnje Jugoslavije. Njihov rad je rezultat jedne jasne svijesti o tome što, kada i za koga rade, konglomerat prostora, vremena i ljudi koji ih čine.
Tijekom 1980-ih meku su pronašli u Galeriji SC-a u Zagrebu, gdje će biti sastavni dio te vibrantne umjetničke i klupske scene družeći se s modnim kreatorom Davorom Klarićem, scenskom grupom Kugla i Damirom Bartolom Indošem s kojim će raditi na predstavi »Neprigušeni titraj« i gdje će doći u kontakt s Massimom Savićem i ekipom okupljenom oko benda Dorian Gray.
– Uz tu galeriju vezani su počeci gdje će izlagati svoje umjetničke serije, aktove, ali će tamo ostvariti i prvi veliki projekt stvaranja totalnog integralnog dizajna jednog benda u slučaju Doriana Graya. Nastavlja se suradnja s Jugotonom kao najvećom diskografskom kućom, a onda i s drugim bendovima od Denis & Denis, preko Olivera Mandića do Parnog valjka s kojim krajem 80-ih i početkom 90-ih rade veliku kampanju u suradnji s Levisom za područje bivše Jugoslavije – objasnila je Fučkan.
Digitalni mediji
Tijekom 90-ih dolazi do promjene u tehnologiji i načinu rada, što i par Bachrach i Krištofić vodi prema digitalnim medijima. Za Teatar ITD rade cijelu seriju plakata, pozivnica i vizuala s temom tijela, jednom od ključnih tema u njihovom likovnom jeziku. Intenzivira se suradnja s institucijama poput Hrvatskog filmskog saveza i Centra za ženske studije, pa se na naslovnicama mnogih publikacija mogu vidjeti različite interpretacije Sanjina portreta ili tijela, čime se pokazuje stalna upućenost autora na preispitivanje vlastitog likovnog govora. Bacharach i Krištofić rade i s pokojnim Darkom Glavanom, Klovićevim dvorima, Umjetničkim paviljonom, realiziraju publikacije za velike izložbe i slično. Za Muzej za umjetnost i obrt napravili su cijeli niz vizualnih identiteta, prostornih artikulacija izložbi poput one o Hermanu Bolléu. U sklopu tog projekta fotografirali su nedostupne detalje arhitekture zagrebačke katedrale i putem projekcije tornjeve približili promatračima stvarajući nadrealni prostor koji je i blizu i daleko.
– Izložba ukazuje i na različite uloge koje su svom stvaralaštvu preuzimali Bachrach i Krištofić kroz udrugu Kultura umjetnosti, koja djeluje od 2011. godine. Vjerujem da su kruna tog opusa izložba i knjiga posvećene ulozi koju je Jugoton odigrao i koja svjedoči o njegovom historijatu, i ostavlja sjećanja na ulogu te diskografske kuće za buduće generacije. U cijelom ovom krugu artikulira se jedan hod od ulične preko alternative, do institucionalne scene muzeja, galerija i izdavaštva, ali i krug gdje se likovni jezik artikulira od naglašene vizualne ekspresije do intimističke orijentacije na osobnost pojedinca s kojim ostvaruju suradnju.
Teme s margine
Bachrach i Krištofić iniciraju teme koje stoje na margini i dovode ih u središte društvenog interesa. Na taj način izložba pruža uvid u tijek karijere bračnog i stvaralačkog para, ali govori i o onoj odgovornosti koju svaki stvaratelj ima prema okolini i društvu u kojem djeluje. Tu su svijest Bachrach i Krištofić imali od samoga početka i vrlo je artikulirano vode do danas – istaknula je kustosica Fučkan.
Da izložba nije samo uvid u njihov rad, smatra i Sanja Bachrach Krištofić koja je prilikom nedavnog otvaranja u Kortilu naglasila kako su oni medijatori šire teme koja se tiče domaće i ex-Yu kulture.
