Nema više muljanja s geografskim podrijetlom voća i povrća u trgovačkim centrima. Od ove godine trgovci su dužni jasno, čitko i vidljivo navesti odakle dolazi voće i povrće koje nam prodaju, iako su trgovački lanci već počeli s označavanjem podrijetla. To su napravili jer jako dobro znaju da se domaće uzgojeni proizvodi daleko više prodaju od uvoznih i da su domaći kupci itekako vjerni domaćim proizvođačima, premda će ponekad cijena biti kriterij odabira, a ne podrijetlo, odnosno kvaliteta.

Upravo je kvaliteta hrvatskih poljoprivrednih proizvoda, daleko bolja od uvoznih, razlog zašto će nam trgovci sve češće pod oznakom hrvatskog podrijetla podmetnuti uvoz iz Brazila, a dokazivanje podrijetla pravilnik Ministarstva poljoprivrede zasad ne predviđa, nego samo obaveznu oznaku da je proizvod iz određene zemlje, koja nam ipak ne jamči podrijetlo. Ipak, to će omogućiti potrošačima da pri kupnji odaberu hrvatske proizvode i tako potaknu domaću proizvodnju.

Hoće li nam se podvaljivati sve i svašta pod hrvatskim brendom u ovom trenutku čak i nije toliko važno, koliko činjenica da će hrvatski proizvođači konačno dobiti plasman svojih proizvoda na hrvatsko tržište i, što je još važnije, na lokalnu tržnicu gdje nas prekupci s uvezenom robom više neće moći uvjeravati da nam prodaju svježe, ovaj čas iz vrta ubrane plodove. Nije problem hrvatske poljoprivrede toliko u preusitnjenim parcelama, niskim poticajima, nedovoljnom navodnjavanju ili nedostatku visokotehnološke mehanizacije, koliko u činjenici da domaći proizvođači dosad nisu imali riješen model plasmana svojih proizvoda. Što je poprilčno poražavajuće jer »zahvaljujući« tom propustu nacionalne poljoprivredne politike desetljećima svjedočimo galopirajućem uvozu jeftine hrane sumnjive kvalitete. A tek kad se potrujemo od salmonele i bakterija doznamo da smo konzumirali hranu uvezenu pitaj ti Boga odakle i bez sanitarne kontrole.

Naravno da trgovci imaju pravo nabavljati robu od koga hoće, no sada će im biti u interesu da budu malo oprezniji jer i sam pogled na domaće i uvozno voće i povrće otkriva zemljopisno podrijetlo – domaći proizvodi često nisu ni savršeni ni simetrični ni umjetno obojeni da ljepše izgledaju na policama, nego su ponekad i izraubani, oštećeni, nesimetrični… jednom riječju – domaći! Za takve proizvode kupcima nije potrebna nikakva oznaka podrijetla. U Hrvatskoj poljoprivrednoj komori kažu da nemaju ništa protiv da se kod nas prodaju jabuke iz Poljske ili jagode iz Turske, samo traže da se to jasno označi jer smo, kažu, ionako izubili priliku da se kao država pozicioniramo na velikom i jedinstvenom europskom poljoprivrednom tržištu, niti smo zaštitili naše proizvođače od konkurencije.

Da bi domaći proizvod došao do domaćeg potrošača nije dovoljan samo pravilnik ministarstva. Prethodno su izgrađene hladnjače, prijeko potrebne za prodaju voća i povrća, kao i skladišta, ističu u HPK-u, a u veljači 2023. u Osijeku je otvorena i velika sortirnica, tj. Regionalni distribucijski centar za voće i povrće koji je preobrazio Slavoniju i Baranju jer je omogućio tamošnjim malim i srednjim proizvođačima pristup modernoj infrastrukturi, rashladnim komora, sortirnicama, pakirnicama i laboratorijima za kontrolu kvalitete, čime su produžili vijek trajanja svojih proizvoda, ostvarili višu cijenu na tržištu i prestali biti ovisni o prekupcima. Tadašnji osječko-baranjski župan Ivan Anušić je pritom iskreno priznao da je takav centar trebao biti otvoren još 2000., ali se nada da »nije kasno«. Zahvaljujući takvim centrima i hladnjačama, proizvođači mogu čuvati svoje proizvode dok im je cijena preniska na tržištu, odnosno čekati povoljan trenutak kada cijena naraste da ga stave u prodaju. U protivnom su proizvode morali ili prodavati ispod cijene ili ih jednostavno bacati.

Možda povrće hrvatskih poljoprivrednih proizvođača konačno stigne i do srca Podravine, u Koprivnicu, do naše najveće prehrambene kompanije Podravke koja najpopularniji hrvatski brend Vegetu proizvodi isključivo od povrća iz uvoza. No, za to ne treba hladnjača, nego sušara, koja nikako da se izgradi.