RIJEKA  Samo bod osvojen kod kuće protiv Slavena Belupa pred Rijeku za nedjeljno gostovanje na Opus Areni stavlja dodatni imperativ povoljnog rezultata. Osijek je na dnu HNL-a. Od Rijeke se očekuje jedino – pobjeda.

Pretenciozno je reći da će utakmica kod Osječana pa onda derbi na Rujevici s Dinamom reći sve o mogućnostima ove momčadi, ali kako samo deset dana nakon tih dviju utakmica dolazi i dvostruki europski okršaj s ciparskom Omonijom pa potom gostovanje kod Hajduka, a onda i Jadranski derbi kod kuće u Hrvatskom kupu… Jasno je da će rezultati i kvaliteta igre s Osijekom i Dinamom umnogome odrediti raspoloženje prije ključnih ispita u drugom dijelu sezone.

Prilagodba

Nekim novim igračima sigurno će trebati neko vrijeme za prilagodbu i ulazak u puni natjecateljski tonus, a samo glavni trener Victor Sanchez del Amo i njegov stožer znaju kako su tempirali formu tijekom kratkih zimskih priprema s tek jednim oglednim susretom (poraz od Kopra iza zatvorenih vrata).

Logika govori da bi sa svakom novom utakmicom Rijeka trebala biti sve bolja i uigranija, a Sanchez će uskoro zaokružiti četiri mjeseca na Kvarneru pa mu mogućnosti i kapacitet bilo kojeg igrača više sigurno nisu nepoznanica. Jasno je definirao sliku o svakom nogometašu kojeg ima u kadru, od uskoro 36-godišnjeg Čopa do 18-godišnjeg Thaqija, koji mjesec starijeg Samateha i ostalih tinejdžera.

Novi zahtjevi

Po Sanchezovom dolasku u Rijeku on i momčad su trebali tri-četiri tjedna da se ukomponiraju, da ekipa prihvati sve ideje i zahtjeve novog šefa. Kad je proces prilagodbe završio, Rijeka je potekla moćno i rezultatski uspješno, a španjolski strateg zadobio maksimalno povjerenje i cijelog kluba i kompletne nogometne javnosti koje i danas s punim pravom uživa. Razumno je stoga pretpostaviti kako je Victoru i njegovima učenicima i na startu proljetnog dijela sezone potrebno neko vrijeme za novi uzlet.

Jasno je da šef, kao i doslovno svaki njegov kolega u svakom klubu na svijetu, jedva čeka da završi prijelazni rok pa kadar s kojim će do lipnja morati ostvariti uobičajene klupske ciljeve, plasman u Europu, što dalje u Kupu i Konferencijskoj ligi, bude konačno definiran.

Javno je istaknuo kako je sudjelovao u dovođenju pojačanja te da će vrlo rado pružati šansu mladima, isto je tako rekao i da je svjestan kako će vjerojatno ostati bez nekih nositelja igre jer klub mora prodavati da bi (pre)živio te podvukao kako misli da Rijeka ima momčad koja bi se već ove sezone, unatoč velikom zaostatku za Dinamom i Hajdukom, mogla uključiti u borbu za naslov.

Nitko to ne traži od njega i ekipe, ali očekuje se ono što i sam trener očekuje – napredak na planu igre, rezultati adekvatni ulaganjima, tradiciji i realno postavljenim ciljevima te podizanje vrijednosti Rijekinih igrača na nogometnom tržištu.

Igrač manje

U prošlom je kolu čovjek procijenio kako će postavljanjem Čopa na »desetku« više dobiti u napadu nego što će izgubiti u veznom redu. Procjena se baš i nije pokazala najtočnijom, ali čak i s igračem manje uspjelo se doći barem do boda. Kiksevi na utakmici kompenzirani su korekcijama tijekom samog susreta, a energija s kojom se dvaput lovilo i ulovilo zaostatak još je jednom dokazala koheziju svlačionice te činjenicu da igrači ne prodaju demagogiju kad hvale svog trenera nego ga zaista slijede i vjeruju u čovjeka koji ih vodi. Štoviše, Victorovi Bijeli su i s čovjekom manje jurišali po pobjedu.

Sve se, dakle, može gledati iz defetističkog rakursa, u stilu »samo bod kod kuće, opet eksperimenti sa sastavom i sustavom« ili s optimističnijim naočalama – »borbeni duh momčadi, odlična reakcija onih koji su ušli s klupe, jako dobar doprinos novih igrača«.

Optimizam

Izbor je vrlo lak. Optimizam, naravno! Utemeljen u empiriji i razumnoj procjeni. Maksimalno povjerenje zaslužuju i Sanchez kao trener i njegova ekipa i Rijeka kao klub. Svi su oni već dokazali koliko vrijede, a jedan pogrešan korak najnormalniji je na putu na kojem se nakon svakog prijelaznog roka na određeni način kreće ispočetka. Čak taj korak i nije bio posve pogrešan nego prekratak da bude očekivani trokorak i da se ostvari pobjeda, osvoje sva tri boda. No, nije se ni izgubilo. I to u poprilično teškim uvjetima.

Dakle, još moramo sačekati što će nam u konačnici donijeti prijelazni rok, a u međuvremenu nam ostaje ono čemu nas iz utakmice u utakmicu uči Armada. Puna vjera u momčad i struku te najveća moguća podrška Sanchezu i dečkima.

Nije to navijačko sljepilo, nego dokazano najbolji mogući stav i objektivno gledajući – podrška koju oni istinski zaslužuju. Baš kao što ti fenomenalni navijači zaslužuju da im se u nedjelju za njihovu fenomenalnu podršku daruje – pobjeda u Osijeku.