Živio Pust! Te dvije riječi tako dobro opisuju ono stanje duha koje Rijeci i čitavoj njenoj okolici donosi peto godišnje doba. No rijetko tko, izgovarajući ih, uopće pomisli koliko se one godina, desetljeća, pa slobodno se može reći – i stoljeća, u ovim krajevima izgovaraju.

U potrazi za odgovorom na ovo pitanje zavirili smo u knjigu o Riječkom karnevalu koju je Turistička zajednica grada (TZG) Rijeke izdala 2013. godine (autori Saša Dmitrović, Slavica Mrkić Modrić). Prava je to, naime, riznica detalja o povijesti maškaranja u Rijeci i okolici i onome radi čega su se ljudi ustvari počeli maskirati te taj običaj ljubomorno sačuvali kroz stoljeća ratova, nemira, siromaštva, zabrana, ali i stoljeća dešpeta i one tvrdoglavosti u čuvanju svog identiteta. Ne kaže se bez vraga – krepat, ma ne molat!

Arhiva NL

Pa je tako vremeplov Riječkog karnevala zagrabio dobrano u prošlost. Naime, izvor kaže – najstariji spomen o običaju maskiranja u Rijeci datira čak u 15. stoljeće. Naime, u knjizi riječkog notara i kancelara Antuna de Reno de Mutina se u naredbi od 1. ožujka 1449. na stranici 372. govori o maskiranju u Rijeci, i to o njegovoj zabrani. Naime, maškare su po užance kritičari vlasti i svega lošega u društvu, a jasno da se to vlastima ni sada, ni ranije, previše ne sviđa. Tako odredba Gradskog vijeća iz te 1449. govori da će svatko tko maskom prekriva lice, odnosno ičim što osobu čini neprepoznatljivom, biti kažnjen odsijecanjem ruke, visokom globom ili s mjesec dana zatvora.

Arhiva NL

Od ove su odredbe bili izuzeti gosti maskiranog plesa u Kaštelu. Zanimljivo je kako su 1546., dakle, stotinjak godina kasnije, gradske vlasti zabranile da se u krabulje bacaju naranče i prljavi predmeti. A da maškaranom svijetu nisu odolijevali ni crkveni ljudi, iako im je to bilo zabranjeno, potvrđuje zapis kako »redovniki i žakni gredu u krabunose, u tance, kola i norije, ča je veliki škandal ljudstva pa se to zabranjuje i proglašuje đavolskim djelom«.

Prema ovom izvoru, u staroj Rijeci postojao je običaj da se u doba mesopusta prijateljske obitelji nađu i provedu nekoliko sati u veselici i plesu na Koblerovom trgu, ali i da im se djeca, mladići i djevojke, bolje upoznaju. Nerijetko bi takva poznanstva, na zadovoljstvo obitelji, završila brakom. Uz svu raskoš, plesovi građana doimali su se skromnim, u usporedbi s balovima u domu prvog čovjeka Rijeke, riječkog carskog kapetana koji je živio u Kaštelu. Kaštel je, inače, do 1904. stajao na mjestu današnjeg županijskog suda.

Arhiva NL

Među zanimljivim crticama iz one daleke povijesti maskiranja u Rijeci, jest i ona o starom Adamićevom kazalištu, Teatru civicu, koje je početkom 19. stoljeća tijekom karnevalske sezone udomljavalo stotine krabulja, maski, kao i nemaskiranih civila na velikom »grand bal pare masque«. U dvorani na prvom katu bilo je moguće smjestiti čak 600 osoba, a samo kazalište je spadalo među najelegantnije u Europi.

Na održavanje maskiranih zabava, osim političkih odluka, kroz stoljeća su utjecali i vremenske prilike, odnosno neprilike pa je tako 1879. veliko jugo koje je poharalo grad, krivac za otkazivanje svih tadašnjih karnevalskih zabava.

Arhiva NL

Prvi automobili

U povijest je ušla i karnevalska povorka iz 1905. godine. Naime, novi »pakleni« izum – automobil te je godine po prvi put postao dio povorke, i to njih tri koji su u karnevalu sudjelovali »uz bok« 63 kočije, 14 karnevalskih i 6 alegorijskih kola.

Godina 1982. za Riječki je karneval posebna jer su tada po prvi puta u organizaciji tadašnjeg Turističkog saveza općine Rijeka tri karnevalske grupe prošle po Korzu – Lako ćemo, Pehinarski feštari i Halubajski zvončari. Naime, 21. veljače te godine je održan centralni događaj tog vraćanja karnevalske tradicije na riječke ulice pod nazivom »Maškare u Rijeci« – karnevalska povorka Korzom nakon koje je u kavani hotela Neboder održan Maškarani ples uz bogatu tombolu i nagrade za najljepše maske. U programu su sudjelovale grupe 111, Neuro, ekipa Primorske poneštrice Radio Rijeke te karnevalska skupina Lako ćemo. I od tada kreće nova era Riječkog karnevala te je već iduće, 1983. godine program obogaćen, voditelji karnevala su se nalazili na balkonu Radio Rijeke, a nakon defilea Korzom, plesna se zabava održala u Dvorani mladosti. Da bi animirali građane da pogledaju povorku, tadašnji je meštar od jutarnjih sati obilazio grad u kolima Istravina i razglasom pozivao sve da dođu na Korzo. Prvi službeni meštar je bio Vlado Štimac, a naslijedio ga je Boris ​Radović Beli. Belom, koji je funkciju meštra Riječkog karnevala obnašao do 1988., desna je ruka bio Anton Škrobonja – Toni, a koji je nakon Belog postao meštar, a meštrovanje je odradio i 1986.

Arhiva NL

U nizu noviteta koji su obilježili pusno vrijeme u Rijeci, uz ostalo su već 1985. održane prve maškarane igre na snijegu, na Platku, 1990. je krenuo prvi maškarani auto-rally, parodija na poznati rally Pariz-Dakar, a 1997. održana je i prva Dječja karnevalska povorka. Ova je manifestacija prerasla u jedan od najvažnijih događanja Riječkog karnevala što potvrđuje činjenica da je lani na njoj nastupilo više od 7.000 malih maškarica vrtićke i školske dobi. Na Korzo svoju maštovitost i veselje tako dođu pokazati mališani iz Rijeke, ali i cijele Primorsko-goranske županije, kao i brojnih drugih krajeva Hrvatske, a mnogi će reći kako je to i najslađi dio karnevalskih događanja. Tu su i druga događanja koja čine Riječki karneval bogatim i prepoznatljivim, od Humanitarne gala večeri, Noći krinolina, do Crnival snowboard sessiona, Čiket retro partyja, karnevalskih tanci, Maškarane jote i maneštre, kao i nezaobilaznog obahajanja Zametskeh zvončari koji svojim ophodom ustvari i zaključuju peto godišnje doba… Naravno, točka na I je svakako paljenje pusta koji po užance plati glavom za sve nepodopštine i probleme.

Arhiva NL

Otkazivanja

Ipak, bilo je i godina kada se Međunarodna karnevalska povorka nije održala. Naime, dvije godine za redom, 1991. i 1992. tradicionalna povorka Korzom je otkazana obzirom na Domovinski rat.

Arhiva NL

Vrijeme pandemije korone također je obilježilo Riječki karneval koji je tih godina čak »preselio« u ljetni termin, a 2022. je došlo i do smjene generacija na njegovu čelu. Naime, legendarnog Tonija je zamijenio mladi Sandi Pribanić iz Draških maškara. Meštar Toni je te godine otišao u zasluženu mirovinu, i to nakon 31. obljetnice meštrovanja i 37. godišnjice života s Riječkim karnevalom.

Svakako valja istaknuti i djelatnike riječke TZ koji iz godine u godinu organiziraju događanja Riječkog karnevala te ga promoviraju u zemlji i svijetu. Petar Škarpa, direktor TZG Rijeke, govoreći o značaju i tradiciji Riječkog karnevala, kazao je kako Riječki karneval nije samo »događaj u kalendaru«.

– Svakako, Riječki karneval je izraz identiteta, ogledalo njegove otvorenosti, zajedništva i duha našeg grada. To je trenutak kada svaka maska priča svoju priču – priču o trudu, zajedništvu i ljubavi prema tradiciji. Snaga ovog karnevala, ali i svih prethodnih, ne mjeri se samo brojkom sudionika, nego energijom koju donose karnevalisti koji ovaj običaj žive cijelu godinu. Riječki karneval jedna je od najdugovječnijih i najprepoznatljivijih karnevalskih manifestacija u regiji, s tradicijom dugom više od šest stoljeća, koja se neprekidno prenosi i razvija do današnjih dana. Karneval okuplja građane svih generacija, povezuje lokalnu zajednicu s posjetiteljima iz cijelog svijeta te potvrđuje Rijeku kao grad koji svoju kulturu ne samo čuva, već je i živi, kazao je Škarpa uz zaključak kako je danas Riječki karneval, osim što je važan kulturni događaj, ujedno i snažan turistički adut Rijeke, koji u grad dovodi brojne posjetitelje, povećan broj noćenja, medijsku vidljivost i promociju grada u zemlji i svijetu.

Arhiva NL

– Kroz Riječki karneval Rijeka se svake godine iznova potvrđuje kao grad kreativnosti, tradicije i zajedničkog doživljaja – grad u kojem se prošlost i sadašnjost spajaju u autentičnu, prepoznatljivu i međunarodno cijenjenu priču, zaključuje direktor riječke TZ.

Kampanja Sva lica karnevala

Turistička zajednica grada (TZG) Rijeke ove je godine pokrenula i kampanju Sva lica karnevala kroz koju javnost ima priliku upoznati neke od ljudi koji žive karneval te svojim entuzijazmom, trudom i strašću održavaju karnevalsku tradiciju živom. Tako su se predstavili Sandra Picco (Draške maškare), Dora Pilepić (Siti i pijani), Leo Rudan (Lumber klub Opatija) i Dino Dolušić (Zametski zvončari).

Arhiva NL

Za Sandru Picco, doista se može reći da je svestrana zaljubljenica u karneval. Aktivna je članica Dobrovoljnog vatrogasnog društva (DVD) Škrljevo, učiteljica razredne nastave u Područnoj školi Krasica i dugogodišnja predsjednica Draških maškara.

– Na dan Riječkog karnevala, kad se okupi stotinjak kostimiranih ljudi oko alegorijskih kola i shvatite da je svaki kostim prošao kroz vaše ruke, emocije su neizdržive. Svaki karneval započinjem suzama radosnicama i osjećajem neopisivog ponosa, opisala je Sandra.

Dodaje kako karneval ljudima daje osjećaj pripadnosti, zajedništva i slobode odnosno mogućnost da barem na jedan dan budu što god požele.

– Draške maškare su odavno dio Riječkog karnevala. Osnovane su 1999. godine i stvarno sam ponosna što su naši kostimi i koreografije uvijek jedinstveni i nisu ni s Pinetersta ni Interneta, nego iz naših glava, kazala je predsjednica Draških maškara koje na Korzu okupe oko 130 veselih karnevalista. A prodefilirali su kao Šiz-tirkiza, Sam u raji, Vatre, Bubamare, Enigme, Dragula, Ne delaj vali, Draških zmajevi… Na pitanje što za nju znači Pusno vreme, istakla je – puno druženja, dobre energije i kreativnosti. Draške maškare već godinama imaju i Drašku kolonu čija je idejna začetnica upravo Sandra Picco, a nastala je na nekadašnjoj tradiciji obahajanja i pobiranja jaja.

Arhiva NL

Leo Rudan iz Lumber kluba Opatija po zanimanju je automehaničar i autoelektričar te je samozaposlen u vlastitom obrtu. Automobili i tehnologija njegov su posao i strast, dok slobodno vrijeme najradije provodi putujući sa svojom djevojkom Elizabeth. Prvi put je na Riječkom karnevalu sudjelovalo 2018. Njegova prva karnevalska maska nosila je naziv Đardinjeri, a reći će kako mu je najdraža Diego Maradona.

– Lumber klub je osnovan 1966. i na sakoj parade nas je oko sto. Ča se tiče odabira maski, na zajedničkeh sastankeh se iznesu predlozi i izglasa ča ćemo bit. Ovo leto smo Mary Poppins, donosno dimnjačari, a najviše san ponosan na Napolitanci, aš san ja bil Maradona tako da mi j ostala jako lepa uspomena, uz smijeh je otkrio Leo.

Kao uzor među karnevalistima izdvaja predsjednicu Lumber kluba Opatija, Oli Tomičić. Od tradicija posebno izdvaja Balinjeradu u Opatiji.

– A ča mi Pust znači? To j tradicija ka se prenosi s kolena na koleno i onaj dio leta kad se moremo si opustit i povedet neš ča inače ne smemo, i storit neki dešpet, a da se niki ne razjadi. Ali prvenstveno tradicija, kazao je ovaj karnevalist.

Dora Pilepić iz karnevalske grupe Siti i pijani, pak, iskusila je kako je to biti Kraljica Riječkog karnevala. S time da je jedina koja je do sada tu titulu imala dvije godine obzirom da se u pandemiji jasno, pauziralo s izborom.

– Ova kampanja mi je velika čast jer ne predstavljam samo sebe, nego i cijelu priču o tradiciji i ljudima karnevala, a ti ljudi su njegovo srce, reći će ova zaljubljenica u karneval koja se maškara od malena, jer kako kaže, u peto godišnje doba ljudi mogu biti najkreativnija verzija sebe i ono što žele.

– Karnevalsko vrijeme je i vrijeme druženja, prijateljstva i dobre energije i to se prenosi s generacije na generaciju. A što se tiče interesa mladih, mogu samo reći kako je dovoljno pogledati koliko se mališana okupi na Dječkoj povorci koja je najbolji znak da se tradicija neće zatrt! I moj nećak od pet godina je već u zvončarima. Tako da ne, tradicija se neće zatrt, to je jednostavno način života, reći će Dora.

Arhiva NL

Grupa Siti i pijani ima oko 140 članova, a što se tiče maske uvijek odabiru lik neke životinje. Grupa postoji 38 godina, a 27 godina su na Korzu. Maske također radi sama grupa, a s pripremama se kreće jao brzo nakon Pusta tako da se već u svibnju u pravilu zna tko su i što za iduću karnevalsku sezonu.

Krimejski i Pehinarski feštari

U priči o korijenima i povijesti Riječkog karnevala definitivno se ne može govoriti bez spomena dvije tradicijske maškarane skupine. Riječ je o Krimejskim i Pehinarskim feštarima.

Pehinarski feštari su osnovani 1953. kada se grupa mladića odlučila maškarat. Sjetili su se da je puno ljudi demobilizirano iz ondašnje vojske, te ih molili da im posudir svoje uniforme. Njih su mladi Pehinari doradili pa su na jakete i brageše našili cindrići, na kapu stavili paunovo perje, obuli čizme i dodali pojas.

Krimejski feštari su, pak, pusna grupa osnovana još 1886. Prepoznatljiva uniforma nastala je po uzoru na nekadajne mornarske uniforme koje su feštari u stara vremena oblačili za svoja obahajanja. Danas prepoznatljivu uniformu čine bijele brageše s plavom crtom po strani, črni postoli, mornarska majica, plava jakna ukrašena resama, crveni facol i mornarska kapa. Prilikom obahajanja s njima ide glazba, a reći će kako je bitna i formacija, odnosno hod. Tako se nekad stalo u dva reda pa križalo na cesti, dok se u novije vrijeme u pravilu radi zmija. Tijekom pusta obilaze svoj kraj, a zanimljivo je da na Pust prolaze istim starim putom kojim su, kaže priča, još u 19. stoljeću Kastavci u procesiji išli na Trsat.

Arhiva NL

Zametski zvončari

Zametski zvončari spontano su se okupili 1968., a izgled kakav imaju danas njeguju od 1971. Od opreme, na glavi imaju baretu obučenu u ovčju kožu s dva roga, obučeni su u mornarsku majicu, bele brageše z črjenun štrikun, oko vrata imaju crvenu maramu, odnosno facol, na nogama črni postoli i kopice. Ogrnuti su ovčjom kožom i imaju jedan zvonac. Kada obahajaju na formaciju pazi kapo.

Pust na Zametu počinje na Antonju i to dizanjem pusne zastave. Zametski Pust Mate tog dana bude otpravljen u oštariju Žamarić gdje čeka da prođe pusno vrijeme i da, jasno, u ognju plati za sve loše u prošloj godini.

Tradicija maškaranja na Zametu korijene vuče još s početka 20. stoljeća kada su ovdašnji oštari za goste organizirali maškarani tanci. Zametske maškare na Pusni pundejak su oduvijek pobirale jaja po kućama gdje bi ih domaćini počastili vinom, kobasicama, presnacom…

Rast, rast i samo rast

Od početaka Riječkog karnevala broj sudionika rastao je zajednički s brojem posjetitelja, od početne tri grupe došlo se do brojke od njih više od sto 100 s peteroznamenkastim brojem sudionika, a gledatelji se već odavno ne mogu izbrojati, jer uz one koji povorku prate uživo, velik broj ih to čini putem TV ekrana, a direktni je prijenos preko interneta Riječki karneval približio cijelom svijetu. Sve navedeno rezultiralo je primanjem Rijeke u punopravno članstvo Europske udruge karnevalskih gradova (FECC) 1995. godine, Riječki karneval se našao i na listi 500 najvažnijih zbivanja u Europi – Top 500 European Events, Sunday Times ga je proglasio jednim od najegzotičnijih događaja u svijetu, uvršten je u knjigu »501 must be there events«, a Turistička zajednica grada Rijeke dobila je nagradu »Zlatno turističko srce« kao organizator najbolje turističke manifestacije jugoistočne Europe u 2009. godini.

Kraljica do kraljice

Od 1996. Riječki karneval ima i svoju kraljicu koju se, za razliku od meštra, bira svake godine. Prva kraljica Riječkog karnevala bila je Iva Radić, dok je iduće godine, 1997. titulu ponijela Maja Skvaža. Prve dvije godine kraljice je birala riječka Turistička zajednica birajući između riječkih djevojaka koje su konkurirale za naslov kraljice ili Miss Hrvatske. Od 1998. Izbor kraljice karnevala postaje uvodna priredba u karnevalska događanja te same karnevalske grupe među svojim članicama nominiraju kandidatkinje, a koje se na izboru moraju pokazati, ne samo lijepe, već i simpatične i vješte kako bi osvojile žiri. Ove godine organizaciju izbora kraljice preuzela je Udruga riječkih karnevalista.