U Strasbourgu se u utorak održava veliki prosvjed poljoprivrednika, zabrinutih zbog onoga što će njihovoj proizvodnji donijeti sporazum Europske unije i južnoameričkog bloka Mercosur o slobodnoj trgovini. Prosvjede predvode francuski poljoprivrednici, ali i hrvatski otvoreno izražavaju svoju zabrinutost.

Dok su se proizvođači iz zemalja orijentiranih na poljoprivrednu proizvodnju podigli na noge, upozoravajući na opasnost od dolaska nekvalitetnijih proizvoda i posljedičnog pada cijena, kao i GMO-a, europski čelnici tvrde kao biraju »poštenu trgovinu umjesto carina i produktivno partnerstvo umjesto izolacije te opipljive koristi svojim narodima i tvrtkama«. Novi partneri će europskim zemljama, barem dok SAD vodi Donald Trump, a Rusiju Vladimir Putin, očito biti potrebni. Neke države bi od tih sporazuma trebale i profitirati, primjerice europski proizvođači automobila, strojeva i lijekova, a trebale bi se smanjiti i visoke carine na uvoz nekih važnih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda iz EU-a, poput vina i žestokih pića, čokolade i maslinovog ulja u zemlje Mercosura.

Neminovnost

Lako je razumjeti zabrinutost domaćih poljoprivrednika jer nitko i ne kaže da se sporazum neće odraziti na cijene njihovih proizvoda, sigurno hoće, a i ovako im se broj stalno pomalo smanjivao, a proizvodnja pada. Čuđenju nemalim godišnjim brojkama uvoza upravo u tom sektoru nema mjesta. Poljoprivredna proizvodnja je proteklih nekoliko desetljeća ostala zanemarena, a ovaj će sporazum to nesumnjivo i pojačati. Ekonomski analitičar Damir Novotny sve to ipak vidi – kao neminovnost. On prije svega kaže kako nisu svi poljoprivrednici Europe u istom položaju. I do sada je Europa uvozila, recimo soju, šećer ili meso, te pogotovo pileće meso iz Brazila. No, tamo gdje govorimo o proizvodima visoke dodane vrijednosti tu je Europa bila izvoznik na južnoamerička tržišta, naglašava, primjerice u vinarskom sektoru.

– Mislili smo da će argentinsko vino preplaviti Europu, to se nije dogodilo. Upravo suprotno, dominiraju visokokvalitetna, vrhunska vina, pa i u Hrvatskoj. Oni koji rade vrhunska vina i poljoprivredne proizvode visoke dodane vrijednosti neće biti ugroženi ovim sporazumom. Europa je desetljećima poticala ratarstvo, sve do 2023. europske zajedničke politike su subvencionirale primarnu ratarsku proizvodnju, a ona je davno postala nekonkurentna jer jednostavno ne može konkurirati velikim površinama kakve vidimo u Brazilu, SAD-u, Rusiji ili Ukrajini. Zato je ovo dobrodošlo otrežnjenje – ratari će se morati prekvalificirati, rezolutan je Novotny.

Kaže kako su oni zahvaljujući visokim tehnologijama – traktorima i pametnim strojevima – s lakoćom postizali one prinose koji su nezamislivi na malim površinama, a visoke troškove su pokrivali iz EU fondova. To im je napravilo više štete nego koristi jer su ih ti fondovi navikli na subvencije koje su od 2023. preusmjeravaju na kratke nabavne lance. Drugim riječima, one koji uspiju proizvoditi proizvode visoke dodane vrijednosti neće nitko ugroziti. Niti proizvođače kvalitetnih talijanskih sireva, jer to se ne proizvodi u Mercosur zemljama, ali se u njima konzumira.

– Farmeri će biti pod pritiskom da krenu prema proizvodima visoke dodane vrijednosti, recimo biološkim, dodaje Novotny. Prema njegovim riječima, poznaje hrvatskog farmera koji proizvodi biosoju i postiže višu cijenu (biosoja se koristi za proizvodnju biomlijeka, biomesa i biojaja) i takvim proizvođačima ugovor s Morcosurom ne smeta.

Pitanje GMO-a

– Primjerice, Italija nema s tim problema, ili ih ima vrlo malo. Uzmimo za primjer pšenicu. Oni proizvode uglavnom tvrdu, »durum pšenicu« koja je namjenjena proizvodnji tjestenine. Hrvatska, recimo, ima veliku potrošnju tjestenine, a nema tu proizvodnju ili je ima vrlo malo. Da ne govorimo kako nema mlinova. Dakle, to je sada prilika da pod silom ovih okolnosti dođe do preorijentacije i EU će to podupirati kroz Plan zajedničke poljoprivredne politike do 2027. godine. Stoga mislim da strahu nema mjesta, kaže Novotny.

Kada je riječ o europskoj zaštiti proizvođača koju spominju čelnici EU-a, misli kako je više riječ o političkoj retorici. EU je kroz svoj fond zajedničke poljoprivredne politike osigurao dovoljno sredstava da svaka zemlja iz svoje omotnice može prema svojim okolnostima pružiti nekima određenu zaštitu, ali ne tako da subvencionira sve ugroženije nego pomogne onima koji su konkurentniji. Novotny ponavlja kako EU sada ima vrlo dobru bilancu poljoprivrednih proizvoda, više izvozi nego što uvozi, a turizam pomogne da se sve što se proizvede – i pojede. Stoga vidi nužnim kroz zajedničku poljoprivrednu politiku osigurati postupnu tranziciju, kroz nekoliko godina, te da zapravo imamo dva sloja poljoprivredne proizvodnje – jedan proizvodnje jeftinih proizvoda (soja, kukuruz, pšenica) koje mi u Europi i tako ne možemo proizvoditi u dovoljnim količinama, i drugi proizvodnje kvalitetnih proizvoda koje Europa mora proizvoditi. Primjerice, Europa ima dovoljno svinjskog, ali ne i goveđeg mesa, dodaje.

– Stoga vidim velike koristi i prednosti, a ne nedostatke tog sporazuma. To može pomoći da se farmeri okreću ekonomici svoga poslovanja, zaključuje Novotny, dodajući kako se stvara nova ekonomska geografija svijeta.

Kada je riječ o GMO-u, ističe kako je to veliki mit. Kaže kako je, primjerice, u voćarstvu, postao uobičajen mehanizam.

– Genetska modifikacija je više etičko pitanje, a nema znanstvenih dokaza da su GMO poljoprivredni proizvodi štetniji za zdravlje, zaključuje Novotny.

Vešligaj: Ugrožava se sigurnost hrane

SDP-ov europarlamentarac Marko Vešligaj i saborska zastupnica Sanja Bježančević sporazum sa zemljama Mercosura vide kao ozbiljnu prijetnju hrvatskoj i europskoj poljoprivredi, sigurnosti hrane i održivosti ruralnih područja. Ističu kako se kod nas o stvarnim posljedicama toga govori premalo, iako bi moglo nanijeti veliku štetu domaćim poljoprivrednicima te ugroziti sigurnost hrane. Vešligaj kaže da sporazum omogućava uvoz poljoprivrednih proizvoda koji ne zadovoljavaju visoke europske standarde zaštite okoliša, zdravlja ljudi i dobrobiti životinja.

Kritizira i odluku Hrvatske da u Vijeću EU-a podrži sporazum, kojemu su se usprotivile Francuska, Austrija, Poljska, Irska i Mađarska, a Belgija bila suzdržana. Bježančević tvrdi kako bi sporazum posebno teško pogodio male i srednje poljoprivrednike te ugrozio već oslabljen sektor stočarstva, proizvodnju žitarica, uljarica i industriju šećera.