Na društvenoj mreži Facebook buknuo je obračun između književnika Miljenka Jergovića i riječke gradonačelnice Ive Rinčić.

Sve je počelo s Jergovićevim komentarom na dodjelu Europske filmske nagrade filmu “Fiume o morte” Igora Bezinovića.

Jergović je napisao “Rijeka je vidjela guzicu velikoga protofašiste Gabrielea D’Annunzija, pa će, akobogda, vidjeti guzicu i ovoj snaši, koja je stigla stotinu i koju godinu za njim” stavljajući i link na tekst o Bezinovićevom filmu.

Rinčić: Izrazi poput „snaša“ i „guzica“ nisu hrabri ni subverzivni

Ubrzo se na taj njegov status osvrnula riječka gradonačelnica Iva Rinčić koja je na svom Facebooku napisala sljedeće.

“Miljenko Jergović je nesumnjivo izniman književnik. Njegova proza nosi onu rijetku sentimentalnu crtu koja se napaja vremenima koja su, barem dijelom, obilježila i moje djetinjstvo. Cijenim i jasno prepoznatljivo stilsko nasljeđe oslonjeno na Andrića, Selimovića i bosanski kulturni prostor, a nezaboravan je i njegov tekst o Lucianu Sušnju, riječkom Junaku našeg doba.

No u nas je čest fenomen da netko iznimno uspješan u jednom području zaključi kako time automatski stječe pravo da s visoka presuđuje i poučava na svim ostalima — osobito povijesti, politici i institucionalnim procesima. U tom se okviru poseže i za rječnikom koji se opravdava kao provokacija ili satira, ali u stvarnosti ostaje tek vulgaran, reduktivan i argumentacijski prazan.

Posebno je problematično kada se takav rječnik koristi u obraćanju ženi na javnoj funkciji. Izrazi poput „snaša“ i „guzica“ nisu hrabri ni subverzivni; oni su patronizirajući, spolno obilježeni i ispod svake razine ozbiljnog javnog govora. Takav diskurs ne razgrađuje autoritet — on ga pokušava poniziti kroz tijelo i rod, što je upravo obrazac nasilja koji se inače s pravom osuđuje.

U tom smislu teško je ne primijetiti unutarnju proturječnost: s jedne strane traži se društvena osjetljivost i zaštita od grubih reakcija, a s druge se bez zadrške poseže za istim mehanizmima simboličkog nasilja — etiketiranjem, omalovažavanjem i svjesnim ponižavanjem. Upravo bi iz te perspektive bilo posve legitimno da se na ovakav govor osvrnu i feminističke strukture, jer on reproducira obrazac u kojem se žena u javnom prostoru svodi na karikaturu, a ne tretira kao politički subjekt.

Lako je iz pozicije autorske ili intelektualne fotelje dijeliti oštre ocjene i moralne presude. Neusporedivo je teže — ali i neusporedivo odgovornije — preuzeti ulogu izabranog predstavnika vlasti i baviti se svakodnevnim problemima građana, funkcioniranjem institucija i stvarnim potrebama zajednice.

Konačno, i početno – Antifašizam nije privatno vlasništvo, niti ideološki monopol pojedinih stranaka. On je povijesna činjenica i civilizacijski temelj, a ne trajni rezervoar retoričkog nadmetanja.

Društvo mora ići dalje: ne prema konformizmu jednoumlja, nego prema zrelosti u kojoj se povijesne istine podrazumijevaju, a odgovornost mjeri onime što se čini danas — i kako se pritom govori”, napisala je Rinčić.

Jergović: Uvrede i prijetnje

Nije dugo trebalo čekati na novi Jergovićev odgovor.

“Riječka gradonačelnica Iva Rinčić odgovara na moju fejsbučnu objavu, tojest na rečenicu koja ovako glasi: “Rijeka je vidjela guzicu velikoga protofašiste Gabrielea D’Annunzija, pa će, akobogda, vidjeti guzicu i ovoj snaši, koja je stigla stotinu i koju godinu za njim.”

U svojoj reakciji proziva svoje ideološke neistomišljenike/nice, feministe/nistice da reagiraju, jer da moji uvidi “nisu hrabri ni subverzivni; oni su patronizirajući, spolno obilježeni i ispod svake razine ozbiljnog javnog govora. Takav diskurs ne razgrađuje autoritet – on ga pokušava poniziti kroz tijelo i rod, što je upravo obrazac nasilja koji se inače s pravom osuđuje.”

Najprije, kada je riječ o guzici, ona u mojoj rečenici nije jedna, nego su guzice dvije. A njih dvije nisu “spolno” obilježene, nego su ideološki i politički obilježene.

Dakle, gospođu gradonačelnicu u ovom slučaju nisu nadležni braniti feministi/ce, nego pobornici D’Annunzijevih političkih praksi. Fašisti, dakle, jer o njihovim je, a ne o ženskim ili muškim guzicama riječ.

Sljedeće: riječ snaša se na Hrvatskom jezičnom portalu i u Rječniku hrvatskog jezika Vladimira Anića definira kao “žena sa sela”. Prema ženama sa sela nipošto se ne bih odnosio patronizirajuće. U njoj, međutim, vidim snašu, dakle “ženu sa sela”, jer u njezinom životnom iskustvu, tradiciji koju nasljeđuje, te političkim nazorima, nisam prepoznao svijest o tome zašto bi u središtu grada morale postojati – knjižare. Ako gospođu Rinčić smeta riječ snaša, ja tu riječ mogu zamijeniti sličnom riječju u muškom rodu. Mogu reći da je ona seljak ili seljanin, koja je u grad došla po D’Annunzijevom tragu.

I na kraju: ispod objave gospođe gradonačelnice Ive Rinčić, koju možemo spolno neobilježeno i nimalo patronizirajuće nazvati prvim riječkim seljaninom, ređaju se uvrede na moj račun, te poneka prijetnja, što ispisuju pobornici političkih praksi Ive Rinčić.

Ta gospoda i gospođe vjerojatno najpreciznije potvrđuju sve što sam imao reći i o slavnom prethodniku riječke gradonačelnice, i o njenim političkim praksama. Kakve su to prakse, i zašto su one sestrinske praksama koje se rađaju s D’Annunzijem, a nastavljaju se s Antom Pavelićem, razumjet ćete ako pročitate što piše na slici uz ovu. objavu.

Simpatizeri gospođe gradonačelnice potvrđuju i ono što sam napisao o filmu Igora Bezinovića, nagrađenom u Berlinu, a snimljenom u Rijeci, u vrijeme prethodne vlasti, koja možda ništa nije valjala, ali je pomogla da se snimi ovakav film i znala je čemu služe knjižare u središtu grada”, napisao je Jergović.