Ljeto na Gradini priredilo je riječkoj publici zaista posebnu večer u izvedbi labinske kantautorice Elis Lovrić.

Glumica koja je osamdesetih godina karijeru počela na daskama riječkog kazališta i ostavila dubok, moglo bi se čak reći i neizbrisiv trag svojim ulogama u »Vježbanju života« i »Kraljevu«, nije odoljela histrionskim izazovima koji su ju odveli najprije na usavršavanje u Rim, a potom dalje, od europskih pa sve do brazilskih pozornica.

Svojom autorskom večeri, ona se na Trsatu vratila prvoj publici za koju je igrala, Riječanima koji su ne samo u velikom broju pohodili njezin koncert na Gradini, već što je najvažnije s iznimnom pažnjom i razumijevanjem popratili svaku pjesmu, njen govor vlastite poezije, sve na labinjonskoj cakavici. Pa ako i nisu razumjeli baš svaku riječ, Elis Lovrić je pjevanjem i govorom autorefleksivne poezije na jeziku djetinjstva stvorila takvu atmosferu da su to slušatelji morali osjetiti…

Večer je započela autorskim skladbama koje posljednjih godina pjeva i koje su joj donijele nadimak istarska vila. A među njima posebno značenje za Elis ali i riječku publiku imala je »Fanica«. Tom liku koji ju je učinio glumicom, Elis Lovrić spjevala je stihove i glazbu u kojima je čitav život Fanice. Stihovi »ona je bila tako lepa va belen vele od merlićah, ona je bila tako sveta da son otela bit ko ona« – izmamili su suze slušatelja, kao i njena »ispoved velemu Šinjoru« ili poetsko sjećanje na djetinjstvo »Va korijere«. A svaka je pjesma – govorena ili pjevana uz gitaru i usnu harmoniku – ispraćena toplim pljeskom. Večer je završila Kantom od mora, kako je naslov njene poetske Glazbene priče na cakavici, ali i Merikon, za dodatak.

Skladbe Elis Lovrić duboko su intimne, a večer s ovom tankoćutnom umjetnicom ostaje za pamćenje.