Prve srijede nove godine u Art-kinu posvećene su kultnoj Trilogiji osvete južnokorejskog redatelja i producenta Parka Chan-wooka. U sklopu prvog ovogodišnjeg kinotečnog programa, publika će imati priliku pogledati tri tematski povezena, ali stilski i narativno samosvojna filma koja su Parka afirmirala na međunarodnoj sceni i snažno utjecala na globalnu percepciju južnokorejske kinematografije.

Projekcije počinju u 20 sati, a filmovi će se prikazivati sljedećim redoslijedom: Simpatija za g. Osvetu 14. siječnja, Oldboy 21. siječnja i Simpatija za gđu. Osvetu 28. siječnja.

Iako je riječ o neformalnoj trilogiji, filmove čvrsto povezuje tema osvete, kroz koju Park Chan-wook istražuje granice ljudske izdržljivosti, moralne dvojbe i složene odnose između žrtve i krvnika. Vizualno impresivni i tematski provokativni, ovi filmovi danas se smatraju ključnim ostvarenjima suvremene svjetske kinematografije.

Trilogiju otvara Simpatija za g. Osvetu, mračna i emocionalno snažna priča o gubitku i nepravdi. Film je u vrijeme premijere podijelio kritiku i publiku zbog eksplicitnog prikaza nasilja, no s vremenskim odmakom prepoznat je kao jedan od Parkovih najosobnijih i najuspjelijih filmova. Odlikuju ga složena narativna struktura, iznenađujući obrati i snažne glumačke izvedbe, elementi koji će postati redateljev zaštitni znak.

Središnji i najpoznatiji dio trilogije, Oldboy, psihološki je neo-noir triler djelomično inspiriran istoimenim japanskim manga stripom. Riječ je o iznimno kompleksnom filmu koji vješto spaja različite žanrove – od misterija i trilera do virtuozno režiranih akcijskih sekvenci. Kroz niz šokantnih obrata, Park Chan-wook gradi modernu tragediju, nadahnutu klasičnom grčkom dramaturgijom, ponajviše Sofoklovim Kraljem Edipom. Moralne dileme pred koje je stavljen glavni lik, u izvrsnoj interpretaciji Choija Min-sika, istodobno postaju i dileme gledatelja. Nakon osvajanja Grand prixa u Cannesu i brojnih drugih nagrada, Oldboy je stekao kultni status i redatelju donio svjetsku slavu.

Završni dio trilogije, Simpatija za gđu. Osvetu, donosi pomak u perspektivi – u središtu priče nalazi se ženski lik, a teme pravde, iskupljenja i osvete nadopunjene su motivima majčinstva i roditeljstva. Za razliku od impulzivnih osveta u prethodnim filmovima, ovdje je osveta pažljivo planirana i poprima kolektivni karakter, što dodatno pojačava njezine moralne i emocionalne implikacije. Film se ističe i vizualnim rješenjima, osobito fotografijom i promišljenom uporabom boja, dok posebnu pažnju kritike privlači i tzv. Fade to Black and White verzija filma, u kojoj boje postupno nestaju, ostavljajući završnicu u crno-bijeloj tehnici. Glazbena podloga, inspirirana baroknim skladateljima poput Vivaldija, dodatno naglašava kontrast između forme i sadržaja.